Zakazano

Susret je zakazan, ali ne samo glavnoj junakinji britkog i bespoštedno duhovitog romana Katharine Volckmer – nego i svima onima koji se ne boje knjiga sposobnih da sve konvencije prodrmaju i okrenu naglavce!
U najdelikatnijem trenutku i položaju, dok leži u londonskoj ordinaciji ne videći mnogo više od tjemena doktora Seligmana, mlada će Njemica s njime podijeliti priču svojeg života: furiozan monolog o krivnji i žudnji, tijelu i sramu, ljubavi i svemu onome što se krije iza riječi sloboda.
Ali, može li si tu slobodu i priuštiti? Kolika je cijena odmetanja od onoga što se čini neupitnim i zadanim? I kako joj u toj pobuni mogu pomoći jedno neočekivano nasljedstvo i čovjek poput doktora Seligmana?
Urnebesni smijeh i smrtna ozbiljnost u prvijencu Katharine Volckmer isprepleteni su toliko vješto da je priču o tragediji povijesti nemoguće odvojiti od fantazija o Hitlerovu pimpeku, a breme despotske obitelji od ljekovitih svojstava vjeveričjih repova.
Dok pun subverzivnog smijeha i lude seksualne energije prebire po osjetljivoj tipkovnici 21. stoljeća, roman Zakazano prozni je Molotovljev koktel bačen u bedem krutih identiteta, jedna od najduhovitijih i najzapaljivijih knjiga koje ste u dugo vremena čitali.

“Ako najbolje pisanje zahtijeva rizik, ovo je ruski rulet!” – Times Literary Supplement

“Katharina Volckmer spisateljica je koja riskira, i to s najvećim ulozima. Inventivnost i duhovitost njezina monologa hipnotične su i lirične dok prosijava samoprezir, duboki pesimizam i krhku nadu. Mračan i briljantan poput Golog ručka, roman Zakazano usto je i zadivljujuće lijep.” – Ian McEwan

“Nalik na Bernhardov monolog, Zakazano nudi polovicu razgovora između njemačke pacijentice koja živi u Londonu i njezina židovskog liječnika... Žudnja u ovom romanu ima mnogo lica: ona je želja da nas se čuje, želja da se bude drugačiji, želja za drugom prošlošću i drugom budućnošću.” – The Paris Review

“Ovo je duboko moralna knjiga, roman koji se, ispod necenzuriranog razgovora o seksu, bavi povijesnom traumom suvremene Europe, opresivnošću tradicionalnih rodnih uloga i osobnom odgovornošću pojedinca prema prošlosti... Zakazano je pucanj upozorenja modernog romana.” – The Slant

“Knjiga čija je sudbina da uđe na popis velikih monologa povijesti književnosti. Da je pripovjedač Dostojevskijevih Zapisa iz podzemlja čitao Thomasa Bernharda i Maggie Nelson, možda je mogao prizvati tekst hrabar poput ovoga.” – Carlos Fonseca