Zadnja pošta Riva

Sve je počelo Zakonom Pjace. Godine 2005. Milorad Bibić Mosor napisao je de jure šezdeset nostalgičnih zapisa o splitskim šezdesetima, a de facto sentimentalnu kroniku vlastita odrastanja. Na tome bi, vjerojatno, i stalo da je vrijedni autor naučio starjeti sukladno biološkoj dobi. Ali vraga, dok se kod prosječnog čovjeka adolescencija mjeri u godinama, kod Mosora ona traje desetljećima. I sada nam, evo, nudi drugi svezak zapisa o svojim nježnim godinama, knjigu pod naslovom Zadnja pošta Riva - spliske sedandesete u sedandeset slika.

S Pjace, središta društvenog života mlađarije u šezdesetima, fokus je usmjeren na Rivu, nezaobilazni punkt điravanja i korteđavanja u sedamdesetima. I grad i svijet u međuvremenu su izmijenili svoje lice, samo je njihov kroničar ostao isti: razdragani kolos koji se od jutra do mraka zafrkava i ruga, sebi i drugima, da ne bismo opazili kako je u tijelu Golijata zarobljen ranjivi David.
Kako je Mosor čeljade hibernirano u pubertetu, ne treba ni sumnjati da će za ovom knjigom slijediti još nekoliko svezaka u kojima će elaborirati svoje odrastanje u osamdesetima, devedesetima i dalje... Sjajna vijest za sve nas tobože mlađe od njega, a zapravo beznadno starije.
Ivica Ivanišević