Žabe

Special cijena 161,10 kn Redovna cijena 179,00 kn
  • Jezik izvornika: kineski

  • Prijevod: Karolina Švencbir Bouzaza

  • Broj stranica: 384

  • Godina izdanja: 2016.

  • ISBN: 978-953266785-1

  • Naslov izvornika:

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 580 g

Wan Xin kći je liječnika koji se proslavio svojim otporom prema Japancima. Kreće očevim stopama i kao primalja na kineskom selu dobiva legendaran status. No kad njezin zaručnik, pilot borbenog zrakoplova, prebjegne na Tajvan, šikaniranje koje doživljava kulminira na spektaklu javnog suđenja. Kako bi dokazala svoju lojalnost režimu, Wan Xin postaje fanatična zagovornica politike jednog djeteta, a bračne parove koji su se drznuli suprotstaviti i odlučili na drugu trudnoću progoni nevjerojatno nesmiljeno i uporno. Premda je zbog njezine slijepe odanosti Partiji i sam ostao udovac, njezin nećak Wan Zu želi zabilježiti njezin život, od slavnih dana do starosti, u kojoj se pokušava iskupiti za sve zlo koje je drugima nanijela.

Vodeći suvremeni kineski pisac Mo Yan u svojem romanu Žabe briljantno oslikava život u ruralnoj Kini od sredine 20. stoljeća do današnjih dana. Potresan i duhovit roman, nevjerojatan spoj zbilje i fantazije, Žabe su remek-djelo pisca kojem je Nobelova nagrada 2012. učvrstila poziciju jednog od najvećih i najvažnijih pisaca današnjice.

“Sirova i životna priča. Ovaj je roman veliko djelo s velikim idejama o vrlo osjetljivoj temi.”
The Wall Street Journal

“Mo Yana proslavio je njegov halucinativni realizam. Žabe su još jedan od dokaza njegova privlačno smionog pristupa književnosti. Nobelov odbor mudro je odabrao.”
The Washington Post

“Roman precizan poput dokumentarca, zastrašujući koliko i začudan.”
– André Clavel, Lire

“Potresna, nezaboravna, uzbudljiva priča.”
Financial Times

“Ovo je fascinantna kulturno-politička povijest. Vješto isprepleće farsu s društvenim komentarom, obiteljsku dramu s dubljim temama. Mnogo je u romanu zabavnog, mnogo je tužnog i dirljivog, a Mo Yan spretno se kreće između ta dva registra.”
Independent

“Uživat ćete u slasnoj i ironičnoj rečenici jednog od najboljih kineskih pisaca.”
– Nils C. Ahl, Le Monde

Magični realizam kineskog nobelovca

Željko Ivanjek, Jutarnji list, 14. 9. 2016.

Mo Yan, kineski pisac rođen 1955., a dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2012., napisao je roman magičnog kineskog realizma. I to ne zato što na samom njegovu kraju, na 366. stranici spominje Macondo, odnosno Marqueza, pokazujući da je ovog sazvučja i sam svjestan.

Za razliku od Ly Bu Wea, pisca remek-djela “Proljeće i jesen” koncipiranog u trećem stoljeću prije “naše” ere, Mo Van legende, vjerovanja i mitove pronalazi unutar razdoblja komunističke vladavine u Kini. Ali, njegova magičnog realizma ne bi ni bilo bez te i takve drevne tradicije, bez pučkih pjesama, bez maštovitih naracija prethodnih stoljeća; zato se njima služi u prefraziranom obliku neodoljivih poslovica.

Na razini sadržaja. Mo Yan poslužio se jednostavnim, već viđenim oblikom proširenog pisma, upućenog “poštovanom Sugitano Akihito, senseiu” (japanski: učitelj, mudrac). A piše ga dramski pisac Wan Zu, za prijatelje Wan Xiaopao, pripovjedač “Žaba” u prvom licu. On obavještava velikog uzora da namjerava napisati dramu o tetki, liječnici opstetričarki iz Sjeveroistočne gradske općine ili komune Gaomi, koja se sastoji od 14 sela i od 50-ak tisuća žitelja. Iz perspektive jednoga od tih sela, Xiaopao sastavlja povijest vlastite komune, i same Kine, i to od 1960. do 2009.

Njegova, pripovjedačeva teta Wan Xin (srce), rođena 1937., porodila je oko 10.000 spomenutih stanovnika, dok je s druge sirane izvršila oko 1800 pobačaja, većinom nad ženama koje su pokušavale zanemariti zapovijed Komunističke partije: “Jedna obitelj, jedno dijete.” To što su nama bile obične novinske vijesti iz daljine: kontrola nataliteta i Kulturna revolucija, postalo je kod Mo Yana središtem radosnog pripovijedanja. Gole vijest i zadobile su zastrašujuću narativnu moć.

Pritom je sasvim svejedno to što pisac Mo Yan koristi prvih pet knjiga, odnosno dijelova “Žaba”, kako bi uveo čitatelja u veliki finale, u istoimenu dramu, od devet činova, s kojom završava roman Do tih posljednjih stranica – a drama ih ima 54 - “njegov” pripovjedač ispripovijedao je čitavu povijest “samo” zbog nje, koju želi oblikovati prema Sartreovu uzoru (Muhe). Xiaopao, odnosno Punoglavac, oslanjao se, kao pripovjedač na vlastitu sudbinu.

Njegova prva supruga, Wang Ramnei, željela je poslije prve curice roditi drugo, muško dijete, no tada joj je teta Xin Wan izvršila pobačaj - ona je umrla, skupa s djetetom. Pripovjedač Xiaopao, razumije se, ne smije prekršiti volju Partije, zato što je vojno lice. A poslije, kada se na nagovor iste tete ženi s Malom lavicom, njenom medicinskom sestrom, doživljava novo lice starog problema: njegova druga supruga ne može roditi, pa potajno angažira jednu od kćeri Wang Gana, sirotog skitnice, da joj bude surogat-majka za stanovitu sumu yuana.

Problem nastaje kada surogat-majka (Chen Mei), koja je preživjela tvornički požar s unakaženim tijelom, poželi zadržati bebu, ističući da je djevica. O tome treba presuditi sudac Gao, o tome kome će dijele pripasti.

Na zapletu kakve američke TV serije, pa i ponekog filma, Mo Yan je dao presjek kineskog razvoja za proteklih pola stoljeća. Liječnica Xin se ponašala se onako kako je to Partija tražila od nje: izvršavala je pobačaje i progonila trudnice. Na raspolaganju je imala gliser - jer, komunom protječe rijeka Jiao – i onoliko vojnika koliko joj je trebalo da bi uhvatila i privela pojedinu bjegunicu - trudnicu, onu koja je željela roditi drugo dijete.

Držeći se dosljedno teme rađanja i patnji žena za vrijeme naznačene državne natalitetne politike, Mo Yan je odabrao upravo farmu žaba kao ono mjesto koje sažima transformaciju moderne Kine, njeno usvajanje profitnih navika i stvaranje pravih, legalnih milijunaša. Naime, ta je farma, zapravo, paravan, iza koga djeluje institut za umjetnu oplodnju, i gdje postoji 20 soba namijenjenih surogat-majkama. Premda je teta Xin uvjerena daje genotip jači od fenotipa te će unuk zlikovca i sam postati huligan, Mo Yan je ostao rezerviran i zadržao distancu napisavši veliko, klasično, emotivno djelo sa svim žanrovskim novotarijama, da ne velim pogodbama. Ljepota njegova pisanja čini komunizam samorazumljivim i onda kad se bavi nevjerojatnim biološkim, takoreći prirodnim inženjeringom.

 

Mo Yan: Žabe

Dragan Jurak, Moderna vremena Info, 25. 11. 2016.

U ovo doba godine širom svijeta književni kritičari i novinari rubrika kulture još uvijek čitaju najnovijeg laureata Nobelove nagrade za književnost – za kojeg, eto, nikada do sada nisu čuli. Šveđani nagrade „nekog“ Le Clezia, Modiana, a knjiška sljedba se baca u potragu za informacijama o najnovijem nobelovcu, kopajući po knjigama koje su završile na tavanu, u vikendici, ili kod punice.

Ove godine, znamo, sve je završilo drugačije. Nobela je dobio netko za koga su svi čuli, čak i oni koji se ne bave književnošću. Nagradu je dobila rock-kultura kao takva, i „velika američka pjesma“ kao takva, „riječi“ s omota ploča su postale poezija, a knjiška sljedba je morala odgovoriti na pitanje „zašto baš on!?“ a ne „tko je sad taj!?“ Dakle, sezona Nobela je tu, ali drugačija, nema potrage za knjigama novog slavodobitnika, nema čak ni potrebe za čitanjem nobelovca – jer Dylana, kao, svi znamo, pa je to onda riješeno.

No ako nema novog i nepoznatog nobelovca možemo posegnuti za nekim od nedavnih, još uvijek poprilično nepoznatih laureata. Recimo, za Mo Yanom. Dobitnika Nobela za 2013. hrvatski je izdavač povodom dodjele nagrade predstavio vrlo prikladnim romanom “Promjena”. U njemu je Mo Yan (1955.) opisao dobar dio svog života. Primjerice, kako je zbog pogrdnog nadimka kojeg je dao učitelju, djetetu „narodnog mučenika“ i k tome zamjeniku predsjednika školskog revolucionarnog komiteta, s dvanaest godina izbačen iz škole. Učitelj ga je tjerao iz učionice, a on nije želio izaći. Na kraju su ga najjači dječaci podigli i izbacili na ulicu kao što su se na Divljem zapadu iz saloona izbacivali pijanci...

Naglavačke izbačeni učenik je ispisujući svoj životopis ispisao i priču o poslijeratnoj Kini. Od pedesetih pa do XXI stoljeća. Isto to razdoblje kineske povijesti pokrivaju i “Žabe”, epistolarni roman, pisan kao pisma čitatelja poznatom književniku, s dramskim tekstom kao neobičnim dodatkom na kraju, izvorno objavljen 2009. godine. Ugrubo, „Žabe“ kreću s velikom gladi s početka šezdesetih, kada je zbog Maove strategije prodavanja hrane za oružje prema nekim procjenama od neuhranjenosti umrlo sedamdeset milijuna ljudi, prelaze preko natalitetne politike „jednog djeteta“ iz šezdesetih i sedamdesetih, pa na kraju dolaze do suvremenog razdoblja kapitalizma iz nultih godina, pod okriljem jednopartijske, komunističke diktature.

Ako je okosnica u „Promjeni“ bila autobiografska, u „Žabama“ narativnu okosnicu predstavlja pripovjedačeva teta, ugledna i moćna opstetričarka „Sjevernoistočne gradske općine Gaomi“. Preko tetine profesije u razdoblju gladi prati se pad trudnoća uzrokovan neuhranjenošću. Razdoblje normaliziranja opskrbe donosi i rast nataliteta, tzv. djecu „slatkog krumpira“. A s politikom rigoroznog obiteljskog planiranja profesija primalje dolazi u samo središte političkog i društvenog života.

Isprva sve kreće kao šala. Edukacijski filmovi, s uvećanim slikama muških i ženskih spolnih organa izazivaju smijeh i vrisku među gledateljima. „Propaganda o kontroli rađanja djelovala je poput afrodizijaka“, veli pripovjedač. Ali ubrzo sve postaje mnogo dramatičnije. Država nemilosrdno proganja proskribirane, ilegalne trudnoće s drugim djetetom. Teta opstetričarka hvata po svom rejonu nesretne trudnice poput Gestapovca. Niti jedna ne smije umaći. Ako neka obitelj skriva trudnicu, teta naređuje da se bagerima ruše kuće susjeda sve dok obitelj iz svinjca ili tajnog podruma ne izvuče nesretnicu.

Rigidna politika provodi se desetljećima. Kao što je oružje kupljeno hranom od Kine stvorilo supersilu, tako sada kontrola nataliteta stvara preduvjete za opstanak i snagu države. Žrtve pritom nisu važne: „pogledamo li Kineski zid ili egipatske piramide, ne razmišljamo o bijelim kostima zakopanim ispod tih brojnih veličanstvenih građevina“. A u Kini upravo nastaje novi Zid. Gradi se moćna Kina XXI stoljeća. Danak u krvi mala je cijena za taj historijski cilj. Politika jednog djeteta razbija tradicionalne vrijednosti oličene u muškom nasljedniku; razbija kompletnu društvenu strukturu. Ali to se ne odnosi na svakog. Moćni i bogati uvijek će biti izuzeti.

Dolazak kapitalizma i uvođenje slobodnog tržišta povećava te nejednakosti: oni koji su dovoljno bogati djecu mogu kupiti na rasplodnoj farmi koje se krije iza farme žaba: 30.000 yuana za žensko dijete, 50.000 yuana za muško... 10.000 yuana majci za mrtvorođenče. I eto nas ravno u središtu kapitalizma. S primaljstvom i dalje kao okosnicom povijesti.

Ključna riječ „Žaba“ jest Kina. Budućnost će se događati u Kini, i Kina će krojiti budućnost, u dobrom ili lošem smislu. Vrlo će malo onoga što će oblikovati XXI stoljeće zaobići Kinu. I stoga sve u vezi s Kinom postaje izuzetno zanimljivo. Ono što se događa danas, i ono što se događalo u nedavnoj prošlosti. Ispisujući poslijeratnu povijest Kine Mo Yan – pravim imenom Guan Moye – otvara historijske tabu-teme. Iako mu literarni pseudonim znači „ne govori“, odnosno „bez riječi“, on pripovijeda Kinu, njenu nedavnu prošlost. To je bolan i važan unutarkineski proces. Ali zbog položaja Kine u suvremenom svijetu i tema od prvorazrednog globalnog značaja.

S Nobelom za Dylana švedska akademija je neočekivano proširila prostor priznate književnosti. Dylanov Nobel, Nobel je za Woody Guthriea, Hanka Williamsa, Johnnyja Casha i Jeffa Tweedyja. Mo Yanov Nobel, mnogo je tradicionalniji izbor. To je geopolitički i povjesničarski Nobel. Nobel koji otvara historijske tabu-teme, i ispisuje novu globalnu geopolitičku kartu. To nije ono u čemu se „Žabe“ iscrpljuju. Ima u romanu i dobrog humora i ozbiljnih osobnih drama, i uopće mnogo toga što se ne može svesti na historiju, geopolitiku, i društveni komentar...

Ali jest grm u kojem leži zec. Onaj nobelovski, dakako.