Voli me više od svega na svijetu
Priče o pripadanju
-
Jezik izvornika: engleski
-
Prijevod: Iva Karabaić
-
Broj stranica: 640
-
Datum izdanja: srpanj 2022.
-
ISBN: 978-953358375-4
-
Naslov izvornika: Love Me More than Anything in the World
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 1 030 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 25,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Život najveće filmske i kazališne dive naših prostora Mire Furlan bio je više od života, prepun uzbuđenja, veličanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovršenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno moćno, svoj život i živote svojih bližnjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvećena.
Bez zadrške Mira Furlan čitatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmišljanja i karijeru. Voli me više od svega na svijetu oživljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji za njih više nije bilo mjesta u novim državama. Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo život mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlučuje za glumu, gdje se smjenjuju sreća i nesreća, proza u kojoj vidimo i lice i naličje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom rečenicom pod kožu. Ne izostavljajući ništa i nikoga, ne štedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se čita kao roman. U njoj se ostvaruje “američki san”, ali, naposljetku, najvažnija je ljubav, koja joj je pomogla da lakše brodi karijerom.
Voli me više od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjećaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan već i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen.
“Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži?
Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da ‘bolje razumijem samu sebe’ pokušavajući detektirati skrivenu ‘priču’ u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?
Dok sam pokušavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguć, boreći se s riječima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nešto jako čudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugačija zemlja, zemlja zlokobno slična mjestu koje smo nekoć napustili s užasom i u očaju. Više nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz naših domova izvojevale globalnu pobjedu. Već smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.
Usto, prilično neobično, ova knjiga postaje drugačija knjiga. To više nije knjiga sjećanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nešto puno drugačije: molba Americi i svijetu.”
Voli me više od svega na svijetu: autobiografija Mire Furlan pruža puno više od onoga što očekujete
Vesna Solar, portal Lupiga, 16. veljače 2022.
Posljednjih se godina u nas rijetko dešava da prvo izdanje nekog djela bude rasprodano u manje od dva mjeseca, a da potražnja i dalje postoji, pa treba štampati drugo. Upravo se to desilo autobiografiji Mire Furlan „Voli me više od svega na svijetu“, koju je krajem prošle godine objavila Fraktura. Već sama činjenica da je baš jedna autobiografija postala pravi hit u hrvatskim knjižarama dovoljno je neobična, a kad uzmemo u obzir da se radi o djelu od preko šestotinjak strana, koje je sve prije nego „lako štivo“, a i cijena mu je dosta visoka, sve postaje još zanimljivije. Razloge velikog zanimanja naše publike za memoarsku prozu glumice koja je svojim ulogama obilježila sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća na prostoru bivše Jugoslavije treba tražiti u postulatima žanra u kojem Mira Furlan piše.
Knjiga „Voli me više od svega na svijetu“ je, naime, autobiografija. U načelu, to znači da osoba čije je ime na koricama pripovijeda u prvom licu jednine vlastiti život. Tako se radi o žanru na razmeđu književnosti i publicistike; radi se o pripovijedanju, ali to se pripovijedanje odnosi na stvarne događaje i likove. Veza između stvarnosti i pripovijedanja tako je u autobiografiji znatno „čvršća“ nego u „čistoj“ književnosti.
Upravo takvo – iako krajnje pojednostavljeno – shvaćanje autobiografskog pisanja može objasniti tako veliki interes čitateljstva. Miru Furlan u našoj javnosti prati nešto poput „dvostruke slike“. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ta je iznimno talentirana glumica nastupala u gotovo svim važnijim kazališnim, filmskim i televizijskim ulogama. Kako ju je krasila i fizička ljepota, Furlan je tada imala status svojevrsnog celebrityja, kojeg je voljela i kritika i publika. No, sve se promijenilo 1991. godine, kada se glumica odbila jasno svrstati na hrvatsku stranu u onome što će se pretvoriti u krvavi rat. Ne samo da je postala persona non grata nego je nad njom izvršen gotovo neviđen medijski progon, pravi „lov na vještice“. Kako ju je užasavala i situacija u Srbiji, Mira Furlan je tada sa suprugom, režiserom Goranom Gajićem, emigrirala u Ameriku. Tako je postala jedna od naših najpoznatijih „disidenata“, što se nije bitno promijenilo sve do njezine prerane smrti prošle godine.
Tek nakon njezine smrti u našim su se medijima pojavile i neke „službene“ isprike. No, kontroverza oko glumice je ostala. I čini se da upravo ona generira prodaju autobiografije Mire Furlan. Radi se, s jedne strane, o želji da se čuje što glumica sama ima za reći, a, s druge, o mogućnosti da čitatelj onda konačno donese vlastiti sud o onome što se dogodilo. Zanimljivost proizlazi iz prvog lica jednine u kojem se piše; to je jedina prilika da se čuje Mirino objašnjenje, njezina priča, koja se sasvim sigurno neće podudarati sa slikom koju su mediji o njoj stvarali.
Razlozi koji će čitatelja navesti da otvori „Voli me više od svega na svijetu“ stoga su posve vanknjiževne prirode i vezani su uz burne političke događaje, koji kao da su karakteristični za prostor na kojem živimo. No, onda slijedi iznenađenje: čitatelj će, naime, dobiti mnogo više od onoga što je očekivao. „Voli me više od svega na svijetu“ iznimno je dobro i zanimljivo napisana autobiografska proza, koja načinom i umješnošću pripovijedanja ulazi i u „pravu“ književnost.
Ideju za knjigu o njenom životu potaknuo je glumičin sin Marko. Autobiografiju je prvotno zamislila kao pismo sinu, no očito je tijekom rada na dugom i zahtjevom tekstu proširila dijapazon mogućih čitatelja. Želja za takvom vrstom pisanja korijeni se u bolu, što je jasno i iz mota čitavog djela: „Ako šutiš o svojoj boli, ubit će te i reći će da si uživao u tome“ (Zora Neale Hurston). Silna povrijeđenost i gorčina glavni je – i očekivani – ton pripovijedanja, no Mira Furlan je odviše dobra pripovjedačica da bi dopustila da se sve svede samo na bol zbog svega što se dogodilo. U trenutku kad je započela „Voli me više od svega na svijetu“, glumica se već bila uspješno okušala u pisanju; objavljena joj je zbirka kolumni iz Ferala pod naslovom „Totalna rasprodaja“, a izvedena joj je i drama s elementima autobiografije „Dok nas smrt ne rastavi“. No, njezina autobiografija daleko nadmašuje te tekstove kako književnom kvalitetom tako i intrigantnošću događaja o kojima piše.
Zamišljena i izvedena kao „prava“ autobiografija, „Voli me više od svega na svijetu“ počinje propitivanjem motiva za pisanje, u kojima se odmah vidi kako se ne radi o „običnom“ piscu memoarske proze. Iako ju je proživljena bol možda navela da počne pisati, glavna sila koja pripovijedanje „tjera naprijed“ nije tek puko izvještavanje o onome što se autorici dešavalo, nego duboko i neprestano preispitivanje, kako same sebe tako i svijeta oko nje. Ako čitatelj možda očekuje „čvrstu i jasnu verziju“ o životu velike glumice, mogao bi se nemalo iznenaditi: takvu „verziju“ ne zna ni sama autorica.
Kako sama kaže u uvodnom dijelu, možda sve zapravo piše samoj sebi, kako bi samoj sebi objasnila sebe. To je inače uobičajen postupak u pisanju autobiografije još od Jeana Jacquesa Rousseaua, no ne susreće se često tako duboko preispitivanje svega. Po našim se medijima – koje je također zainteresirala već i pojava ove autobiografije – može pročitati kako Mira Furlan „ne štedi nikog, a ponajmanje sebe“. Kako sve piše u šezdesetim godinama života, taj joj vremenski odmak pruža ključnu mogućnost da samu sebe promotri s distancom.
Svojevrsni odmak od uobičajenog pruža već i kronološki početak knjige, koji pripovijeda o neobičnim sudbinama glumičinih predaka i o nacionalnoj „mješavini“ iz koje je potekla. Njezinu majku, nezakonito dijete Srpkinje i uglednog Židova, biološka je majka napustila odmah nakon poroda, a preživjela je zahvaljujući učiteljici Blanki Weiss koja ju je posvojila. Otac joj je rodom bio od slovenskih Furlana, no usprkos partizanskom „stažu“, proveo je nekoliko godina na Golom otoku. Zloglasni je otok obilježio i glumičinu majku, kao i nefunkcionalan brak njenih roditelja. Ipak, svi oni su se nježno brinuli o Miri te joj pružali ljubav, no majka će – uz kasnije supruga Gorana – biti jedina koja će u potpunosti odgovoriti na zahtjev „voli me više od svega na svijetu“.
Ljubav – to je ono što je Mira Furlan željela čitav život, ali je rijetko pronalazila. S obzirom na izrazitu crtu individualnosti, gotovo je neprestano u sukobu sa svijetom, a često i s ljudima. Upravo ju duboko ukorijenjena ideja kako je čovjek najprije individuum, a tek onda sve drugo, navodi na odbijanje bilo kakvog nacionalnog određenja. No, odlazak u Ameriku, „zemlju slobodnih i hrabrih“ bit će tek još jedno veliko razočaranje. Iako je zbog glumačkog angažmana u seriji „Babilon 5“ dobila tzv. zelenu kartu, zauvijek je ostala emigrant, netko drugi, netko tko ne pripada.
Podnaslov autobiografije, „Priče o pripadanju“, ima osobito značenje. Iako je to željela, Mira Furlan nije nikada nikamo pripadala: ni u Hrvatsku, ni u Srbiju, niti u Ameriku. Ona je bila svoja. A to se skupo plaća. No, pred sam kraj autobiografije – koju je završila svega koju godinu prije smrti – dešava se svojevrstan obrat. Autorica koja je čitav život tražila da je „vole više od svega na svijetu“ zaključuje kako to uopće nije važno; važno je da ona voli druge, da ljubav proizlazi iz nje. Možda je to upravo to zaključak jednog neobičnog, tragičnog ali doista principijelnog života osobe koja je ostala vjerna svojim idealima i onda kada se to smatralo smiješnim. O uvjerenjima se može raspravljati, ali odvažna nepokolebljivost Mire Furlan izaziva divljenje, tim više što svaka stranica ove knjige svjedoči o njenoj stalnoj borbi sa samom sobom.
I zato je „Voli me više od svega na svijetu“ zaista dobra knjiga. Možda rasprodano prvo izdanje – dok drugo ovih dana stiže u knjižare – svjedoči o želji čitatelja da donosi vlastite zaključke. A možda se radi i o nekoj vrsti isprike, koju je Mira Furlan toliko željela.