Uspavanka
-
Jezik izvornika: francuski
-
Prijevod: Vlatka Tor
-
Broj stranica: 208
-
Datum izdanja: lipanj 2018.
-
ISBN: 978-953266985-5
-
Naslov izvornika: Chanson douce
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 305 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Kada se Myriam, jedna od najboljih odvjetnica u generaciji, nakon rođenja drugog djeteta odluči ponovno posvetiti poslu, ona i njezin muž Paul, glazbeni producent, žele pronaći najbolju dadilju za svoju djecu. Nisu ni slutili da će im se ukazati Louise, mirna, povučena, iskusna dadilja, žena koju djeca obožavaju, koja dovodi njihov stan u desetom pariškom arondismanu u savršen red. Ona, svojevrsna suvremena Mary Poppins, dadilja iz snova koja uspijeva učiniti sve i čini se da je mladom paru samo nebo granica, no malo-pomalo stvari se počinju mijenjati.
Nagrađen najvažnijom francuskom nagradom Goncourt, roman Uspavanka jedan je od onih koji mogu promijeniti način na koji vidimo književnost. Ovaj neobični književni triler u kojem je sve od početka jasno uvlači nas u sve probleme suvremene Europe – imigracija, ovrhe, odgoj djece, slobode pojedinca, ograničenja klase, obrazovanja, ljubavi, majčinstva, depresije i ludila. Leïla Slimani važan je, neizostavan novi glas francuske i svjetske knjiženosti, a njezina Uspavanka ne ostavlja nikoga ravnodušnim, postavlja važna pitanja i pokazuje svu moć književnog stvaranja.
"Uspavanka je suvremeni remake Genetovih Sluškinja. Kao i njegov uzor, i ovaj roman pogađa upravo ondje gdje boli." – Bibliobs
"Moćno, radikalno, savršeno ispričano." – Laëtitia Favro, Le Journal du Dimanche
"Leïla Slimani odbacila je svaku sentimentalnost. Njeno spisateljsko umijeće ne dopušta nam da predahnemo dok Uspavanka neizbježno klizi od pjesmice kojom djecu pratimo na počinak u surov opis scene zločina." – Télérama
"Društvena tragedija koja ostavlja bez daha, uznemirujuća i instruktivna." – Jean-Claude Raspiengeas, La Croix
"Leïla Slimani potvrdila je svoj pripovjedački talent u Uspavanki, svom drugom, nevjerojatno žestokom romanu, koji šokira pričom o halucinantnom slomu dadilje ubojice." – Olivia de Lamberterie, Elle
"Vrsnoća ovog romana počiva i na Slimaninom moćnom stilu, hladnom, suzdržanom, nemirnom, i na savršeno izgrađenoj priči koja bez zastajanja juri ravno svom kraju." – Estelle Lenartowicz, Lire
"Napet intimistički triler. Veličanstven i stravičan." – Nedjma Van Egmond, Le Parisien Magazine
"Leïla Slimani prestravit će sve zaposlene roditelje koji djecu ostavljaju s dadiljom." – Le Point
Uspavanka – mučna priča o opsesivnoj dadilji bez mane
Alis Marić, Čitajknjigu.com, 5. 7. 2018.
Ajme, ajme, ajme!! Ovako nešto mučno i tjeskobno već davno nisam čitala. Na trenutke sam trebala stati jer je čitanje u meni izazivalo gađenje i neku posebnu nelagodu. Ali, usprkos tome nisam mogla prestati čitati. Ovom pravom psihološkom trileru ne nedostaje ni napetosti ni uzbudljivosti. Druga je karakteristika ove knjige ta da je bizarna do bola. Kažu da upravo bizarne priče koje su istovremeno moguće i realne privuku najviše čitatelja. Leilin po redu drugi roman je, osim čitatelja, osvojio i prestižnu nagradu Goncourt za 2016., a preveden je na više od trideset jezika i prava je međunarodna književna senzacija. Prodan je u više od 600 000 primjeraka samo u Francuskoj.
O čemu je riječ? Priča počinje s mjestom zločina u ulici Hauteville, u desetom pariškom arondismanu, u stanu na petom katu u kojem živi mladi bračni par Masse. Najmanji stan u zgradi pun je krvi i bola. Autorica nam odmah daje do znanja da se dogodilo nešto užasno; “beba je mrtva, trebalo je samo nekoliko sekundi”. Saznajemo i da nije patila, nepokretno tijelo dječačića plutalo je u vodi okruženo igračkama. Ali, malena je djevojčica još bila živa kad je stigla hitna pomoć. Njihova je mama u najtežem stanju šoka. Vidjevši svoju djecu mrtvu i ranjenu kriknula je kao vučica. Nakon toga je samo urlala da su joj se pluća parala. Druga žena nije uspjela samoj sebi oduzeti život, uspjela je prerezati zapešća i vrat i izgubila je svijest. Što se dogodilo?
Naravno da smo kao čitatelji sada jako znatiželjni kako je moguće da je došlo do tog stravičnog zločina, što se dogodilo i tko su njegovi akteri. Mislimo da znamo kakva je sad to priča, ali nismo ni blizu… I to je ono što je ovaj roman izbacilo na vrh ljestvica bestselera.
Pariški mladi bračni par Paul i Myriam Masse je nedugo nakon šestogodišnje kćerkice Mile dobio i drugo dijete, Adama koji ima šest mjeseci. Majka i žena, novopečena odvjetnica i najbolja u svojoj generaciji ima posla preko glave, napeta je, nezadovoljna i frustrirana. Cijele dane ne izlazi iz kuhinje, pretrpana je pelenama, a jedini jezik kojim se koristi je dječje gugutanje. U toj se ulozi ne snalazi najbolje. Puno joj bolje leži biti odvjetnicom. Za to se je školovala i za to je rođena, pa donosi odluku da želi raditi i priključuje se odvjetničkom timu uz pomoć svojeg kolege Pascala. Zato joj pod hitno treba dadilja. Iako pronaći dobru dadilju nije nimalo lak zadatak u velikom gradu poput Pariza, Myriam i Paulu kao da je pala sjekira u med. U njihov dom dolazi savršena Louise. Osim što djeluje kao mirna, odlučna, staložena i uredna žena, uspostavlja se da je i savršena kuharica, spremačica i da obožava djecu. Zvuči predobro da bi bilo istinito. Djeca je odmah prihvaćaju i sve se čini idealnim. Myriam se može mirne duše u potpunosti posvetiti svojoj karijeri. To i čini. Ohrabrena situacijom, na poslu ostaje sve duže i duže. Ništa manje za njom ne zaostaje niti Paul. On pak gradi karijeru glazbenog producenta, tako da oboje nisu doma prije večeri, taman da vide djecu prije spavanja. Uvjereni su da je za njih počeo savršeni život, djeca su na sigurnom, rade što vole i u čemu su dobri, prijatelji im zavide jer iako mladi roditelji dvoje djece doma je sve u redu – dočeka ih savršeni red, djeca su zadovoljna, Louise nerijetko radi i večere za njihove prijatelje, a vode je i na ljetovanje u Grčku. Kroz priču polako, korak po korak upoznajemo i tu famoznu Louise, rijetku dadilju koja nije obojena. Bjelkinja je i Francuskinja, ali s nejasnom prošlošću. Nitko ništa ne zna o toj ženi. Zato nam autorica malo po malo slaže tajanstveni mozaik. Želim da ga i vi otkrijete čitajući ovu mučnu napeticu. Želim da se i vama krv ledi u žilama. Želim da malo po malo naslućujete što bi se moglo dogoditi. A postavlja se i pitanje svih pitanja! Je li za ženu važnija karijera od djece ili bi djeca i njihova sigurnost trebale biti na prvom mjestu svake majke? Koliko se ljudi raspitaju o osobi prije nego što nekoj osobi povjere svoje dijete? I koja mjerila čine neku osobu sposobnom da bude dadilja i tko je taj tko će to procijeniti? Ovo je ménage à trois i domaća noir drama koja prelazi u horror.
Autorica Leïla Slimani mlade roditelje opisuje kao sebične i samožive, ali i ljude od krvi i mesa. Nije da oni ne vole svoju djecu, ali im ona sigurno nisu na prvom mjestu. I vi ćete se stalno pitati – pa zašto su se onda odlučili imati dvoje djece – i to jedno za drugim? Je li to bilo previše, jesu li se pogubili u moru obaveza… Jer Myriam i Paul možda instinktivno osjećaju i primjećuju da s Louise nešto nije kako treba, ali uljuljani u naoko „idealnu svakodnevnicu“ koja najviše njima ide na ruku, ignoriraju sve te očite znakove. To otvara mnoga pitanja u kojoj dobi i kome povjeriti djecu na čuvanje te kakva sve traumatska iskustva djeca vuku iz tog razdoblja. Trebaju li se roditelji odreći karijere dok su djeca mala, treba li bolje provjeravati osobe kojima se ostavljaju djeca, treba li instalirati video kamere u kući koje prate što rade dadilje dok su roditelji na poslu? (što je veoma česta praksa u svijetu, usput budi rečeno).
Ovo je knjiga koja otvara mnogo aktualnih tema, ali ona najveća je „tama duše“ i njeno zanemarivanje. Pomanjkanje ljubavi stvara bolest, ali i potiskivanje emocija čini isto. Neki ljudi jednostavno zato što su predugo nevoljeni, zaborave i prestanu voljeti. Obuzme ih mržnja.
Kraj romana posebno me je šokirao. Zapravo, kad bolje razmislim, njega niti nema. Na vama je da ga pronađete.
Cijela knjiga je pisana jednim posebnim stilom na koji još do sada nisam naletjela. Francuska Marokanka Leïla Slimani posjeduje izuzetan pripovjedački talent, a kao novinarka tjednika naučila je pomno pratiti detalje. Ovo je njezin drugi roman i napisan je kao policijski ili psihijatrijski izvještaj, a opet ima “ono nešto”. Likovi su poput šahovskih figura i kao da netko drugi za njih povlači poteze. Nadahnuo ju je istiniti događaj u New Yorku 2012, kao što je za prvi roman “Dans le Jardin de l’Ogre” nadahnuće bio skandal Dominique Strauss-Kahn. Veselim se i ostalim romanima ove talentirane spisateljice, ali i dva filma koja su najavljena, francuski i američki.
Knjigom do nesanice
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 27. 7. 2018.
Posao recenzenta ponekad zna biti prilično frustrirajući. Dobar kućni odgoj i zdrava pamet nalažu vam da o sadržaju nekoga djela govorite vrlo suzdržano - naznačite ambijent u kojemu se radnja zbiva, skicirate noseće likove i polazišnu situaciju - a onda se elegantno prestrojite na kolosijek tumačenja, odnosno vrednovanja.
Ne samo da o raspletu ne smijete ni zucnuti, i sâm zaplet umjesno je predočiti tek u grubim crtama. Načelno, to i nije osobiti problem. No, koji put vam u ruke zna doći knjiga o čijoj bi kompoziciji, odnosno načinu na koji se priča razvila i privela kraju vrijedilo napisati nekoliko polemičnih rečenica, ali ne smijete, jer je prvo i najsvetije pravilo recenzentskoga posla ne pokvariti gušt čitatelju preranim otkrivanjem detalja radnje neke knjige. Zato je pravo zadovoljstvo baviti se romanom autorice kao što je Leïla Slimani. Već na prvoj stranici "Uspavanke“ (knjigu je prevela Vlatka Tor) ona je napisala sve što se njezinim karakterima dogodilo. Otada nadalje priča neće ići naprijed nego natrag: rekonstruirajući rasuti puzzle prošlosti pokušat ćemo razumjeti motive zbog kojih je dadilja počinila stravičan zločin - ubila dvoje slatkih mališana.
Leïla Slimani novinarka je i spisateljica rođena 1981. u Rabatu. Od osamnaeste godine živi u Parizu, autorica je nekoliko knjiga eseja, a "Uspavanka“ joj je drugi roman koji je zabilježio uistinu nesvakidašnji uspjeh. U Francuskoj je prodan u nakladi od 650 tisuća primjeraka (što će reći da ga je kupio svaki stoti stanovnik te zemlje!), ovjenčan je prestižnom nagradom Goncourt, prava na knjigu prodana su u 35 zemalja, a filmske adaptacije ovoga hita pripremaju se u Francuskoj i SAD-u.
Ponavljam, sav taj uspjeh zabilježio je roman koji na prvoj stranici i počinje i završava. Od treće ili četvrte kreće naše upoznavanje s likovima ove jezive priče. Myriam i Paul mladi su bračni par. Da je ona magrebskog porijekla, saznat ćemo iz jedne sasvim usputne opaske. Očito, "miješanost“ njihova braka nikome ne predstavlja problem.
Ona je jedna od najboljih odvjetnica u generaciji, a on poletni glazbeni producent. Nakon rođenja drugog djeteta Myriam će poželjeti vratiti se poslu, pa par odlučuje potražiti dadilju. Kad se pred njihovim vratima ukaže Louise, samozatajna i povučena gospođa s izvrsnim preporukama, supružnici će pomisliti da su miljenici sreće. I fakat, od dadiljina ulaska u njihov dom, život mlade obitelji krenut će novim, uzlaznim smjerom. Djeca će se vezati uz Louise koja se o njima brine kao da im je prava majka, Myriam će se brzo vratiti u profesionalnu formu i izgraditi reputaciju jedne od najprodornijih mladih pariških odvjetnica, a Paul će dobiti priliku da producira album velike zvijezde.
Sve će izgledati savršeno, no taj privid sklada uskoro će nagristi prve pukotine koje će se nakon nekog vremena pretvoriti u prave kratere. Saznat ćemo kako uistinu živi Louise, kakva se osoba krije iza savršene maske uzorne profesionalke i koliko je blizu slomu. Osim što je thriller koji bez sentimentalnosti, s uznemirujućom hladnoćom prati sagorijevanje jedne žene, "Uspavanka“ je i knjiga koja s razornom snagom upozorava na sve posljedice socijalnog raslojavanja i metastazirajuću moć tumora neimaštine. Sasvim u drugom planu, iza velikih, teških i konačnih tema lomova, kako osobnih, tako i društvenih, zbijena je i oštroumna, nimalo ohrabrujuća studija o paradoksima roditeljstva.
Ukratko, miran san zadnje je čemu se od "Uspavanke“ možete nadati.
Porijeklo porodice i zločina
Dragan Jurak, Novosti, 10. 9. 2018.
Beba je mrtva. Nekoliko sekundi je bilo dovoljno – prve su dvije rečenice romana ‘Uspavanka’. I posljednje rečenice prvog poglavlja su šokantne: ‘Adam je mrtav. Mila će podleći ozljedama.’ No najšokantnije dvije nalaze se malo više. Majka je kući krenula ranije. Razmišljajući kako će iznenaditi djecu, svratila je u pekarnicu. ‘Kupila je kruh, desert za djecu i kolač s narančom za dadilju. Ona taj najviše voli’… Zamišljamo kako je ulazeći u stan taj kolač ostavila na kuhinjskom stolu. Kako je tamo stajao dok su odvodili dadilju. Kako se kolač s narančom polako sušio u mračnom i pustom stanu u kojem je tog popodneva dadilja Louise ubila Adama i Milu.
‘Uspavanka’ je morski pas. Od prve rečenice roman grabi naprijed neumoljivo, nemilosrdno, skrećući, trzajući, čas lijevo, čas desno, prateći priču o usamljenoj dadilji i obitelji njezinih poslodavaca onako kao što morski pas prati trag krvi. Teško je zamisliti da se ovakav tekst proda u 650.000 primjeraka (samo u Francuskoj), prevede na više od 30 jezika i da osvoji Goncourta. Leïli Slimani, spisateljici francusko-marokanskih korijena, rođenoj 1981. u Rabatu, uspjelo je sve to. Bit će da je žanrovska potka romana, njegovi elementi trilera, horora, krimića, privukla takozvanu širu publiku. Mladolika spisateljica spretno nas vodi od jedne do druge žanr scene, rekonstrukcije zločina dadilje koja je, eto, puknula. Rečenice su jednostavne, poglavlja kratka, psihologija rudimentarna. Poanta je u brzini, žestini kojom tekst napada. I poanta je u socijalnom kontekstu.
Engelsovsko čitanje ‘Uspavanke’ čini se najispravnije. Ovo je klasna drama. Mlada odvjetnica i njezin suprug, perspektivni glazbeni producent, imaju ‘sve’ (obitelj, karijeru, status, ljubav, seks, stan, auto, prijatelje, putovanja), a dadilja nema ništa od toga. To je točka pucanja. Svatko od nas tko je koristio usluge dadilje, spremačice, peglačice, maserke itd., ili koji je te iste usluge pružao, zna o čemu roman Leïle Slimani govori. Ulaskom u takav socijalni odnos stvaraju se drastične klasne razlike. Spremačice pospremaju tuđe krevete, dadilje se brinu o tuđoj djeci. I koliko god im poslodavci na tome bili zahvalni, izokrenutu situaciju doživjeli bi kao loš san. I u ‘Uspavanki’ klasna situacija sve određuje. Sekundarna je i činjenica da je majka magrepskog podrijetla, a dadilja francuskog. Bitno je da je majka mlada, obrazovana i profesionalno uspješna žena, a da je dadilja sredovječna žena s podstanarskim statusom i povremenim poslovima po tuđim kućama. Njezino pucanje samo je posljedica neizdrživosti njezine klasne pozicije, neimanja ničega. I sve ono što je uistinu impresivno kod Leïle Slimani odnosi se na tu engelsovsku dimenziju romana.
No vratimo se ipak kolaču s narančama. Ostavili smo ga zamotanog u papiru, u vrećici najvjerojatnije, negdje u stanu u kojem se dogodio neobjašnjiv, stravičan zločin. Jurimo zajedno s Leïlom Slimani kroz priču, i dok ona ispisuje obrise ludila, klasne situacije, mi tražimo mrvice tog kolača. Bezuspješno. Ali na samom kraju evo još jednog lijepog detalja s hranom. Nakon zločina policijska istražiteljica prolazi stanom. Pokušava registrirati svaki detalj i zabilježiti ga diktafonom: miris sapuna i krvi, zvuk upaljenog televizora i naziv emisije koja je bila na programu. Na stolu nalazi dva ružičasta plastična tanjura s osušenim ostacima ručka. Policijski fotograf fotografira pužiće tjestenine i kockice šunke. To nije kraj, ali s time ćemo završiti.