U kasno ljeto
-
Jezik izvornika: hrvatski
-
Broj stranica: 176
-
Datum izdanja: siječanj 2022.
-
ISBN: 978-953358433-1
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 300 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Nagrada tportala za najbolji roman 2023.!
Kada vihor rata zahvati pitoreskno bosansko selo, on će pomesti i raznijeti cijeli svijet djetinjstva dviju djevojčica Ivane i Dunje i njihovih obitelji. Od bezbrižnih igara, nevinih djevojačkih snova i velikih maštanja neće ostati ništa, jer smrt će u napadu neprijateljske vojne jedinice jednu od njih, Ivanu, ostaviti u dobi mladosti, u vremenu kada je imala samo četrnaest godina.
U kasno ljeto moćan je roman u kojem Magdalena Blažević o jakim emocijama, o stanjima koja zauvijek obilježavaju čovjeka piše iz perspektive ubijene djevojčice stvarajući univerzalnu priču koja nadilazi Žepče i okolna sela, rijeku Bosnu i vrijeme u kojem je roman smješten te postaje univerzalna himna protiv ratovanja i ubojstava. Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove.
“Uskoro će otkucati sedamnaest sati. Sunce je velika zrela jabuka. Žari i udara u potiljak. Vedro nebo je teško, sručilo mi se na ramena i tijelo gura k zemlji. Noge podrhtavaju, koljena klecaju. Od Smrti se ne mogu sakriti. Za leđima ograda od srebrne smreke, iglice su joj vranine kandže, gladni, šiljasti kljunovi. Lako prodiru kroz tanušno tkanje bijele haljine sašivene od stare posteljine. Dio je majčina miraza. Ispred mene osakaćena babina jabuka baštovanka, grana podrezanih do trupa. Godinama ne rađa, čeka da je sruše. Tako se ne može živjeti, bez sjene i cvijeta. Od klupe ispod jabuke ostao je samo natruli skelet. Smrt se nogom oslanja na njega. Dobro je pogledajte! Ima nježno lice, oči joj se još uvijek ne vide od nakrivljene kape. Mekana je i tamnozelena kao šumska mahovina. Dijeli nas samo niska ograda od bodljikave žice, uz nju rastu ruže obješenih, precvalih glava. I povjetarac bi ih otpuhnuo. Ogradu je napravio did. Uza se uvijek ima sjekiru i malj, šilji kolce i zabija ih duboko u zemlju. Nikad ne ostavlja nedovršen posao.”
Iza slika zločina
Dragan Jurak, Kritika HDP, 13. travnja 2022.
Na ovitku knjige roman se uspoređuje s Ágotom Kristóf. Ako nam treba neka literarna poveznica, to je onda ta. Ágota Kristóf. Dalje ne trebamo tražiti. To je linija koja od romana „U kasno ljeto“ ide prema velikoj, svjetskoj književnosti. Ona linija koja ide na drugu stranu spušta se prema Srednjoj Bosni i devedesetima
Pisac treba pisati o onome što mu je blisko. Magdaleni Blažević blizak je ratni zločin. U kolovozu 1993. u Kiseljaku u Srednjoj Bosni počinjen je ratni zločin. Pripadnici Armije BiH pojavili su se u selu u ljetno predvečerje preobučeni u uniforme HVO-a. Ubijeno je više desetaka civila, među kojima i djeca. Žrtve su ubijane hladnim i vatrenim oružjem. Dio civila iskorišten je kao živi zid kada su se napadači krenuli povlačiti iz sela.
U vrijeme kada je počinjen zločin u Kiseljaku Magdalena Blažević imala je jedanaest godina. Rođena je 1982. u Žepču, devedesetak kilometara sjevernije od Kiseljaka. U ljeto 1993. nakon hrvatsko-bošnjačkih sukoba i samo Žepče našlo se u okruženju. Osim u Kiseljaku ratni zločini protiv civilnog stanovništva događaju se i u drugim mjestima i selima Srednje Bosne: Željeznom polju, Dusinama…
Ubojice u rasparenim maskirnim uniformama i s crnim trakama oko glave; vrućina koja se otire s lica, krv u prašini. Znamo te slike. Te ili neke slične. Vidjeli smo taj zločin; taj, ili onaj drugi. Televizija je emitirala VHS snimke sa starcima koji leže kraj puta, u visokoj travi, ili stisnuti uz vlažne zidove kuća. Kamere su hvatale zlokobne insignije neprijateljske vojske. Ratni propagandisti radovali su se svakom zločinu neprijateljske strane. S neskrivenim zadovoljstvom brojali su mrtve, pitajući se jesmo li sada napokon shvatili s kime imamo posla. Na koloristički i elektronski nestabilnim snimkama bake u crnim šlapama poput vreća su ubacivane u kamione pune mrtvih suseljana. Žene s djecom i plastičnim vrećicama u rukama ukrcavale su se u pregrijane autobuse. Kroz stakla gledala su nas izbezumljena lica prašnjavih kosa. Na crkvi su zumirani tragovi metaka; kod oltara prevrnuta Bogorodica.
Znamo te slike. Rat je stizao s tevea, na VHS snimkama. U svom romanu U kasno ljeto Magdalena Blažević zalazi iza tih televizijskih slika. Roman je posvećen stanovnicima Kiseljaka, u spomen na 16. kolovoz 1993. godine. Njegov pripovjedač je ubijena djevojčica. Na početku romana stoje citati o kolovozu Faulknera (Buka i bijes) i citat Teda Hughesa o prvoj kolovoškoj munji („I sve podigne ruke u zrak i zaplače“ iz Rođendanskih pisama).
Slika na mramornoj ploči
U prvom poglavlju prvog dijela romana djevojčica je progutala tvrdi bombon. Najesen će ići u školu, školska torba je već kupljena. Ali sada ju otac drži za noge, visoko u zraku, i snažno trese. „Nije to kraj. Ne može biti“, govori nam djevojčica. „Preda mnom je još sedam godina života.“
Sedam plus sedam. I sto sedamdeset stranica knjige. Na čijoj posljednjoj stranici se djevojčica smiješi. Brat spušta stručak cvijeća na grob na vrhu brežuljka. Did i baba ne smiješe se na svojoj grobnoj slici. Ali djevojčica se smiješi na svojoj.
Na početku romana djevojčica je dočekala da krene u školu. Za sedam godina trebala je dočekati osmi razred, rođendane s likerima i ploče Psihomodo popa na gramofonu. Zato je spašena. Zato ju je otac uhvatio za noge, tresao, spustio na kauč pa udarao po leđima da bombon izleti iz grla. Nakon bombona trebali su doći likeri. I rođendani u prvim minicama. Ali završilo je ovako: nasmiješenom slikom na mramornoj ploči.
Čitatelj otpočetka nosi teret onoga koji sve zna. Djevojčica kaže: „Pogledajte.“ Obraća se čitatelju. Prima ga za ruku. Sitno tijelo povlači nas u slike iza onih koje smo vidjeli na teveu. Magdalena Blažević uvodi nas u prizorište ratnog zločina. Odvodi nas u Srednju Bosnu. U okrutno ljeto devedeset i treće. Pa kaže: „Stavite čiste krpe preko nosa. Dišite na usta.“ Ok, jasno nam je. Ovdje ratni zločin zaudara. Ovo više nije televizija. Zašli smo iza VHS snimaka.
Što to znači kad ti je ratni zločin blizak? Znali smo da ti bliska može biti konzerva Campbellove juhe. Na tome smo odrastali. Jednog dana slikat ćemo konzervu juhe, pjevat ćemo o tinejdžerskim ljubavima i izlascima u grad. Budućnost je bila predvidljiva. I bliska. Ali što kad ti umjesto konzerve juhe blizak postane ratni zločin?
Na lokalnim nacionalnim wikipedijama zločin su uvijek oni drugi. Broje se samo naši mrtvi, i samo tuđi zločini. Za jedne zločin je sve, središte njihove ideologije; za druge isti zločin ne postoji, prekriva ga zakon plemenske omerte. Internet je nastavak VHS snimaka. Ne znamo kuda bi se okrenuli, gdje da krenemo čitati o ratnom zločinu 16. kolovoza 1993. Ali Magdalena Blažević niti nas ne zove da to radimo. U njenom romanu nema HVO-a i Armije BiH ni zamjene uniformi. Ne broje se mrtvi. Ubojice ne prepoznajemo po insignijama. I nitko se ne raduje zločinu samo zato da bi mogao prokazati neprijateljsku stranu. Zločin nije „njihov“. Stariji je od toga. Stariji u svakom slučaju od „njih“ i „nas“.
Magdalena Blažević uvodi nas u prizorište ratnog zločina. Odvodi nas u Srednju Bosnu. U okrutno ljeto devedeset i treće. Pa kaže: „Stavite čiste krpe preko nosa. Dišite na usta.“ Ok, jasno nam je. Ovdje ratni zločin zaudara. Ovo više nije televizija.
Crnomagijski realizam
Gdje smo? U zemlji magičnog realizma. U brdima Balkana. Na bocama nema čepova. Jednom kad did otvori bocu rakije čep mu više ne treba. Hilarious… Sada je didu u ruci sjekira. Baka pred sjekirom bježi bosa na cestu. U spavaćici je. Nema maramu. Ćelava je kao novorođenče… Djeca viču: „Avione, avione, baci nam bombone…“ Susjeda vodi za ruku sina kroz polje kukuruza i govori: „Samo je moj! Nema ćaću! A ja… Ja sam nevina ko Gospa!“… Majka se pere kad se spusti prvi mrak, a baba mrmori:
„Faljen Isus, vodo ladna,
Tobom uvijek Isus vlada.“
A onda iz šume dolazi zločin. I dalje smo u magičnom realizmu. Crnomagijskom realizmu. „Pripremite se, ponestaje nam vremena“, govori nam glas. „Tišina i ljetna sporost potrajat će još kratko.“
Smrt se već razmiljela selom. Smrt ima veliko slovo u svom imenu. Djeca su skrivena u ormarima. Mačke su pobjegle na visoka stabla… „Javite ljetu da sam umrla“, poručuje nam djevojčica.
Nećemo opisivati zločin. On je blizina Magdalene Blažević. Povela nas je za ruku kroz katodnu cijev tevea i uvela u garažu golih zidova, golog poda. Tu je ispustila našu ruku i ostavila nas same. Na podu je najlon. Ubijeni leže u tri reda. Djevojčica leži u drugom, negdje u sredini…
Na ovitku knjige roman Magdalene Blažević uspoređuje se s Ágotom Kristóf. Ako nam treba neka literarna poveznica, to je onda ta. Ágota Kristóf. Dalje ne trebamo tražiti. To je linija koja od romana U kasno ljeto ide prema velikoj, svjetskoj književnosti. Ona linija koja ide na drugu stranu spušta se prema Srednjoj Bosni i devedesetima. Tu u ratnom zločinu je njegovo uzemljenje.
U kasno ljeto munja je koja izbija iz te zemlje i leti u nebo.
Mislim da ništa više ne treba reći o romanu Magdalene Blažević.
Glas djevojčice ubijene u ratu moćni je antiratni protest
Bojana Radović, Večernji list, 19. listopada 2022.
Kasno ljeto u malenom bosanskom selu. Unatoč nekim obiteljskim problemima čini se da dvije sestrične, ujedno i najbolje prijateljice, žive idilične dane svog djetinjstva. I baš kao što prolaze zadnji dani ljeta, broje se i posljednji trenuci njihova djetinjstva, koje će brutalno razoriti rat. Okvir je to potresnog romana "U kasno ljeto" Magdalene Blažević (Fraktura, urednik Seid Serdarević, 149,90 kuna). Na samom početku romana čitatelj doznaje da mu o tim ljetnim danima i svome životu priča djevojčica Ivana koja je u tom ratu i stradala, a autorica maestralno taj dječji glas koristi kao najbolju moguću antiratnu paradigmu, kao moćno svjedočanstvo oduvijek znane činjenice da u ratovima ginu nevini i da te tragedije uništavaju cijele obitelji. Upravo zbog te spoznaje o smrti, sa samog početka romana njegovim stranicama posebno zloslutno odjekuju priče o sretnim ljetnim danima, nekim sasvim običnim kućnim poslovima, spremanju zimnice... čak i opisi idilične prirode, nevinih igara, dječjih snova, sve do nade o preseljenju u veliki grad gdje će zauvijek živjeti sretno. Te stranice romana nasuprot ratnoj stvarnosti čitaju se gotovo kao bajka i zbog toga su još tužnije, još potresnije.
Sama autorica rođena je u Žepču, danas živi i radi u Mostaru, a u ovom romanu priča o događajima iz kolovoza 1993. godine kada je u Kiseljaku ubijeno 43 ljudi među njima i četrnaestogodišnja djevojčica kroz čiju vizuru ova priča dolazi do čitatelja.
Magdalena Blažević ovaj je svoj roman posvetila stanovnicima sela Kiseljak, te u njemu jasno pokazuje kako tragedija i nakon smrti njezine glavne junakinje ostaje trajno utkana u život obitelji iz koje je nemilosrdni rat istrgnuo dijete. No upravo zato što o svemu tome govori iz dječje perspektive, u tom je svom postupku vrlo oprezna. I poštena. Ovdje nema politike, kamoli osude, redaju se tek činjenice i emocije u kratkim, jasnim rečenicama koje dugo odjekuju u mislima svakog čitatelja.
'Željela sam da se u djelu čuje ženska strana u ratu. O tome se jako malo govori u književnosti'
Emirat Asipi, Express 24sata, 13. prosinca 2022.
Nagradu Fric dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji podržava nagradu sa 75.000 kuna
Pored naslova 'U kasno ljeto' imala sam još dva radna dok sam pisala roman, ali smo se naposljetku urednik Seid Serdarević i ja odlučili za ovaj jer je bio najmanje mračan i na neki način je istaknuo to da ljeto u romanu nije samo vrijeme u kojem je radnja romana smještena nego da je ljeto jedan od likova romana. U književnosti koju stvaram priroda, biljni i životinjski svijet, igra važnu ulogu i neodvojiva je od života junaka i junakinja, izjavila je Magdalena Blažević, koja je s knjigom "U kasno ljeto" ušla u polufinale za Književnu nagradu Fric.
- Nakon što objavim neku knjigu, to znači da sam mislima u posve drugom svijetu, u novom rukopisu, i da, osim na promocijama, objavljene tekstove više ne čitam jer sam sigurna da bih dobila poriv da nešto promijenim. Roman govori o stvarnom događaju iz kolovoza 1993., kao što je i naznačeno u posveti romana, kad je neprijateljska vojska upala u selo, ubila i zarobila stanovnike sela u kojem sam odrasla. Središnji događaj odnosi se na strijeljanje civila u našem dvorištu, gdje je ubijena 14-godišnja djevojčica, koja je i naratorica romana. Kako roman pripovijeda o mojoj obitelji i stvarnom događaju, tu je mnogo stvarnih, osobnih iskustava. Bilo mi je važno ispripovijedati žensku stranu rata, onu o kojoj se malo govori u našoj književnosti - otkrila je autorica, koja bi voljela da njena knjiga završi na filmskom platnu.
- Ako mi već dajete priliku da sanjam, onda bih odabrala film koji bi režirao Pawel Pawlikowski, a svakako bih ga voljela vidjeti i na kazališnim daskama - rekla je Blažević. Nagradom bi, kaže, ako bi je osvojila, osigurala sebi vrijeme za pisanje. Nagradu Fric i ove godine organizira i dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji podržava nagradu financijskim dijelom od 75.000 kuna, što ćemo uskoro čitati kao 10.000 eura, brutalnim bruto iznosom. Materijalni dio nagrade ostaje isti: mobilna skulptura, a za medijsku pratnju i uočljivost nagrade i književnosti i dalje brine pogon Expressa i 24sata, koji je ovu nagradu učinio najprepoznatljivijom i najvažnijom po medijskom dosegu. Zadnjeg dana Sa(n)jam knjige u Puli bit će javnosti predočeni rezultati glasanja za uži izbor, između kojih će biti odabran pobjednik.