Treći Reich

Nova povijest

Special cijena 377,06 kn Redovna cijena 418,95 kn
  • Jezik izvornika: engleski

  • Prijevod: Vuk Perišić

  • Broj stranica: 1200

  • Godina izdanja: 2012.

  • ISBN: 978-953266399-0

  • Naslov izvornika: The Third Reich: A New History

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 234 mm

  • Težina: 1 650 g

Treći Reich – Nova povijest Michaela Burleigha knjiga je o Trećem Reichu i nacizmu kakva dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Ona objašnjava genezu nacizma, njegovu vladavinu te njegove katastrofalne i zle posljedice. Pisana na temelju golemog broja dokumenata i svjedočanstava počiniteljâ i žrtava, daje drugačiji uvid u povijest Trećeg Reicha i nacističke vladavine zla. Iako autor odlično poznaje teorijsku literaturu o nacističkom totalitarizmu, prednost daje malom čovjeku, njegovim razmišljanjima i, često nesretnoj, sudbini koju mu je namijenio Hitlerov režim. Od završetka Prvoga svjetskog rata pa do denacifikacije nakon Drugoga svjetskog rata, Burleigh čitatelja golemim znanjem i jednostavnošću izričaja vodi kroz povijest države, režima i sustava koji su obilježili Europu 20. stoljeća. Njegova knjiga progovara o suradnji konzervativnih njemačkih elita koje su pomogle Hitleru da dođe na vlast, o političkim prvacima mnogih europskih nacija koji su surađujući s nacistima pridonijeli ostvarenju nacističkoga monstruoznog plana te o ratnim naporima nacističke Njemačke, koja je htjela uspostaviti kontinentalnu dominaciju. Ipak, Treći Reich – Nova povijest ponajprije je knjiga o zlu koje je stvorilo Holokaust i gotovo uništilo europsku civilizaciju te u konačnici i samu Njemačku, a to se zlo gleda primarno očima najveće žrtve takva režima – malog čovjeka.

Ovo je štivo najvišeg ranga... Teško je zamisliti pronicljivije, oštroumnije ili sveobuhvatnije djelo suvremene povijesti.
Financial Times

Njegovo je pisanje izrazito pristupačno, zapanjujuće znanje jednostavno preneseno, a uvid neizmjeran... nepretenciozno i humano djelo.
TLS

Knjiga je najmarljivije istražena, s pouzdanim činjenicama i promišljenim dokazima. Pokazuje kamo u povijesti vode mitovi, mesijanski vladari i utopijska uvjerenja. Krvavo crvena nit koja se provlači Burleighovom knjigom uglavnom je satkana od tih elemenata.
Joachim Fest, Frankfurter Allgemeine Zeitung

Burleigh ima profinjen osjećaj za pojedinosti, za ona siva područja života u kojima su se bolne ljudske dvojbe nametale onima koji su klicali Hitleru kao i onima koji su mu služili.
Volker Berghahn, New York Times

Burleighova religijska metafora dragocjen je ključ za razumijevanje zanosa koji je nacizam izazvao u mnogih Nijemaca i koji je uspješno podrovao normalno ponašanje – “napad na pristojnost”, kako ga autor naziva.
Spectator

Engleski povjesničar Michael Burleigh uvjerljivo dokazuje kako je Njemačku začarala nova mračna religija kojom je dominirao Adolf Hitler... U ovoj uvjerljivo napisanoj knjizi autor briljira kao povjesničar morala, pišući kroniku njemačkog sve dubljeg potonuća u ponore zla.
Boston Globe

Burleighova golema i sveobuhvatna nova povijest uistinu je više nego dobrodošla. Nenadmašna je u svom dosegu, originalnosti i težnjama. Očekujem da se ovoj izvanrednoj knjizi još mnogo godina neće naći ravne.
Omer Bartov, New Republic

Burleigh naziva svoje djelo “novom poviješću” i to s punim pravom. Ne samo da je napisao najsveobuhvatniji jednosveščani prikaz Trećeg Reicha na bilo kojem jeziku nego i izvorno interpretativno djelo u kojem je čvrste povijesne činjenice, stroga analitička objašnjenja i nepokolebljiv intelektualno-moralni sud ujedinio s uvjerljivom originalnošću.
Michael A. Bernstein, Los Angeles Times

Suvremeni klasik... Burleighova je knjiga remekdjelo golemih proporcija. On je briljantan povjesničar i nadasve nadaren pisac i stilist. Unatoč opsegu, knjiga se ne ispušta iz ruku, uključujući i dvjesto zadivljujućih stranica bilješki.
Jerusalem Post

Knjiga odražava golemo znanje o nacističkoj Njemačkoj. Nenadmašan je prikaz nacističke države prije Drugoga svjetskog rata.
Max Hastings, Evening Standard

Burleigh je stvorio panoramu vremena nacionalsocijalizma koja rijetko viđenom snagom prikazuje moralno razaranje što ga je izazvao Hitlerov režim.
Neue Zürcher Zeitung

Ovo djelo zapanjuje i ulijeva strahopoštovanje... postignuće je koje oduzima dah, istodobno šire i dublje od ijednog sveska ikada objavljenog o istoj temi. Proizvod istinskog genija povijesne znanosti.
Niall Fergusson, Sunday Times

Spoj religijskog zanosa i niskih strasti stvoren masovnim fašizmom okosnica je Burleighove dojmljive nove povijesti Trećega Reicha. Ovo je monumentalna knjiga, međaš.
Richard Overy, Sunday Telegraph

Knjiga nudi zapanjujuće originalnu interpretaciju. Koliko god mislite da ste upoznati s temom, ova će vas knjiga iznenaditi... Burleigh je rekonstruirao mentalni svijet u kojem je postalo nezamislivo ne činiti nešto nezamislivo, a izopačeno je postalo konvencijom. Kada bih morao preporučiti samo jednu knjigu o Trećem Reichu bila bi to ova.
Daniel Johnson, Daily Telegraph

Michael Burleigh: Treći Reich

Moderna vremena Info, Dragan Jurak, 1.11.2012.

Teško se može zamisliti preuzetniji naslov od Michael Burleighove “Nove povijesti” Trećeg Reicha, objavljene 2001. godine, a kod nas prevedene uz odlične opaske i ispravke prevoditelja i redaktora Vuka Perišića.

Što to može biti tako ekskluzivno “novo” nakon više od pedeset godina sustavne evropsko-američko-svjetske historiografije Trećeg Reicha, a da zaslužuje stati u naslov? Što bi to bilo “novo” u odnosu na povijest koju su ispisivali Peter Calvocoressi i Guy Wint, Ian Kershaw, Eugen Kogon, Victor Klemperer, Saul Friedlaender, Raul Hilberg, Gert Mak, Eduard Čalić, i još tisuće drugih povjesničara i publicista, uključujući memoariste i romanopisce, od Winstona Churchilla i Alberta Speera, do Kertesza, Sempruna, Wiesela, Canettija i Grassa, da navedemo jednog nacističkog zločinca i šest nobelovaca koji su na ovaj ili onaj način pisali o iskustvu Trećeg Reicha.

Povijest Trećeg Reicha britanski povjesničar naziva “karnevalom bestijalnosti”, i to je sintagma koju često varira. Treći Reich je bio histerično carstvo gremlina, naglavačke postavljen svijet. Liječnici su masovno sprovodili ubijanje „života nedostojnih života”; očajni, neprilagođeni pijanci postajali su stranački batinaši; SA-ovci su tjerali starije građane da četkicama za zube čiste ulice; snažni mladići su se iživljavali nad starcima, ženama i djecom; vatrogasci nisu gasili goruće sinagoge; brutalni zatvorski čuvari poticani su da čine što ih je volja; ljudi su bacani u jame pune izmeta; suci su odbacili zakon; odvjetnici su odbacili branjenike; luđak je dobio zapovjedništvo nad koncentracijskim logorom; djeca su postala brutalnija i gluplja, ljudi s djecom počeli su zaviditi onima bez djece; vojnici su poticani u bezobzirnosti; SS-ovci su stajali u bijelim kutama i sa stetoskopima oko vrata u logorima uništenja; propagirano je nepušenje a ljudi su gušeni plinom; propagirano je vegetarijanstvo a ubijani su ljudi; čitave političke skupine su uništavane; čitave društvene grupe su uništavane; čitave vjerske zajednice su uništavane; čitave etničke zajednice su uništavane; a totalno uništenje na kraju je namijenjeno i samim Nijemcima i samoj Njemačkoj...

Iznad svega tog luđačkog karnevala poput „krnje” je stajao “princ fašnika”, lik idealnog Arijevca, koji je bio “plavokos kao Hitler, vitak kao Goering, lijep kao Goebbels, heteroseksualan kao Roehm, s prezimenom Rosenberg” (iz zapisa o nacističkoj Njemačkoj Samuela Becketta), a čemu još možemo i dodati: oštrovidan poput Himmlera, oštrouman poput Hessa, biofilan poput Heydricha, itd., itd.

U opisu tog “karnevala bestijalnosti” Michael Burleigh ne stavlja naglasak na opća mjesta političke i vojne povijesti, već se prije svega koncentrira na društvenu povijest i povijesnu situaciju malog čovjeka u tom izokrenutom svijetu. Na toj metodološkoj točci Burleigh lomi svoju “novu povijest” i daje sadržaj naslovu svoje knjige.

Pišući o programu eutanazije Burleigh postavlja pitanje tko su bili žrtve, i tko su bili egzekutori. Pišući o raspadu pravne države pokušava pronaći pojedinačne suce, odvjetnike. U invaziji na SSSR ne zanimaju ga toliko bitke i vojne operacije koliko pozicija običnog vojnika, onog koji je upregnut u kampanju neviđenih ratnih zločina, i onog koji će se naći poražen kod Staljingrada. U traganju za džepovima otpora unutar Trećeg Reich Burleigh kreće u potragu za biografijama zaboravljenih ili nepoznatih pojedinaca.

“Novu povijest” započinje poglavljem „Weimarska Republika i NSDAP 1918.-1933.”, nastavlja poglavljima o smrti vladavine prava, njemačkim Židovima i njihovm susjedima, ratnom okupacijom i kolaboracijom, nemoći Blitzkriega u SSSR-u, ratom protiv Židova i pokretom otpora u Njemačkoj, a završava mirom i „američkim stoljećem”. S bilješkama, kazalom imena i tek pokojom fotografijom i kartom “Treći Reich: Nova povijest” prelazi 1100 stranica. Za takvu povijest to nije puno: samo prvi dio Hitlerove biografije Iana Kershawa ima 840 stranica, dok drugi dio Saul Friedlaenderovih povijesti progona i uništenja Židova u Trećem Reichu ima 870 stranica. No premda Burleigh neke povijesne epizode preskače a neke briketira, iziskujući od čitatelja određeno predznanje, “Nova povijest” je vrlo dobro struktuirana knjiga.

Središnje pitanje povijesti Trećeg Reicha jest kako se nešto tako moglo dogoditi, kako je postalo moguće, i zašto baš u Njemačkoj i u njemstvu. Uzroci nacizma traženi su u njemačkom romantizmu, njemačkom militarizmu, njemačkom porazu u I svjetskom ratu, i velikoj svjetskoj krizi. No romantizam su imali i Englezi, početkom XIX stoljeća po militarizmu su bili zloglasni Francuzi, u I svjetskom ratu među poraženima je bila i Turska, a svjetska kriza se originalno u Njemačku prelila iz SAD-a.

Njemstvo i Njemačka nisu tajanstveni sastojci nacizma. Upravo suprotno, Nijemci su bili prve žrtve nacizma, počevši s ukidanjem parlamentarizma i uvođenja diktature, preko čistki političkih i ideoloških neprijatelja (uključujući i vrhušku SA), eutanazije i sterilizacije bolesnih osoba i osoba s nasljednim bolestima, do masovne ratne mobilizacije stanovništa, i naposljetku Hitlerove naredbe da se poraženom njemstvu, nedostojnom vođe, uništi kompletna industrijska, prometna i energetska infrastruktura a Njemačka pretvori u “krumpirište”.

Burleigh ne navodi eksplicitno da su njemstvo i Njemačka bile prve žrtve nacizma, ali to proizlazi iz njegova shvaćanja povijesti i diktature, iz čitavog niza točaka otpora koje u knjizi navodi: od tradicionalnog katoličkog hodočašća u mjestu Sankt Annaberg kojem su se nakon nacističkog ometanja pridružili komunisti, socijaldemokrati i Jehovini svjedoci, demonstrirajući solidarnost s progonjenim kršćanima, preko burnog aplauza na posljednjem njemačkom koncertu dirigenta Šleske filharmonije Hoesslina, koji je bio prisiljen izabrati između svoje supruge Židovke i svojeg položaja, ili slučajeva pukovnika Hellmutha Stieffa koji se u okupiranoj Varšavi nije osjećao “kao pobjednik, nego kao krivac”, i Hansa Ostera iz vojne obavještajne službe koji je dojavio početak napada na Dansku i Norvešku, ne smatrajući se zbog toga izdajnikom, pa do svih onih komunista, socijaldemokrata, katolika, protestanata, Jehovinih svjedoka, konzervativaca, aristokracije, zavjereničkih generala, i naposljetku zavjereničkih pukovnika na čelu s grofom Stauffenbergom - a koji su ispisivali povijest njemačkog otpora.

Navodeći epizodu vikara Bonhoeffera i biskupa Bella iz Chichestera koji su Vladi Njegova Veličanstva prenijeli poruku o važnosti zavjere protiv Hitlera, Burleigh usputno navodi kako su „usprkos Bellovim naporima, Britanci ostali nespremni razlikovati Nijemce i naciste”. Njegova “nova povijest” Trećeg Reicha, pisana iz pozicije tzv. “malog čovjeka”, upravo ističe takvo “razlikovanje”.

Nacizam nije ekskluzivno njemački fenomen zla, iako su nacisti pokušavali instrumentalizirati njemstvo i njemački nacionalni identitet. On je mnogo šira i dublja socijalna patologija, koja se i danas javlja na raznim geografskim točkama, i možda još važnije, u raznim oblicima i doziranjima.

1.11.2012.

Velika knjiga o najvećem zločinu čovječanstva

tportal, Gordan Duhaček, 23.10.2012

Posljednja riječ u fascinantnoj historiografskog knjizi 'Treći Reich – Nova povijest' britanskog konzervativnog povjesničara Michaela Burleigha je, ne iznenađujuće, ali potpuno odgovarajuće, 'fanatizam'. Jer kada se opisuje ono što je učinio Adolf Hitler sa svojim brojnim sljedbenicima, a učinio je mnogo toga zlog, zaključak o fanatizmu kao gorivu kolosalne neljudskosti nameće se sam po sebi. No, Burleigh u svojoj povijesti i studiji nacizma, koja se proteže na više od tisuću nikada dosadnih stranica, želi otići dublje od površnih zaključaka, bez obzira na to jesu li ispravni ili pogrešni, te stvoriti sintezu svega napisanog o nacizmu – sa psihoanalitičkog, psihološkog, historiografskog i svakog drugog znanstveno i teorijski ozbiljnog stanovišta – što je velika ambicija koju ovaj Britanac uspijeva do kraja ispuniti. 'Treći Reich – Nova povijest' u biti je esejistička knjiga u kojoj nećete naći suhoparno i kronološko nabrajanje povijesnih činjenica ili onoga što važi za činjenice, nego nešto mnogo bolje: analizu s naglašenim moralnim nijansiranjem, koje ne izostavlja ni presuđivanje kada autor to smatra potrebnim, brojnih aspekata nacističke vladavine Njemačkom, kao i Drugog svjetskog rata koji je iz nje proizašao. Povrh toga, Burleigh se osvrće i na raznolike pristupe svojih kolega povjesničara, uzimajući kao poticaj i one s kojima se potpuno ne slaže, možda čak i više nego one koji se mogu iščitati kao autoru svjetonazorski bliski.

Za Burleigha je nacizam imao brojne elemente bezbožne religije, a njegova ga je mistika učinila tako zaraznim za njemačku naciju, uz naravno još neke druge elemente, kao i tadašnji društveni kontekst nestabilne Weimarske Republike, koja je bila bogato rasadište ekstremista raznih vrsta, nacističkih, ali i komunističkih. Naročito uznemirujuće u autorovoj argumentaciji nacizma kao religije jest što svaka (totalitarna) ideologija u sebi ima slične elemente, od komunističkog pozivanja na radničku utopiju do kapitalističkog slavljenja nepogrešivosti nevidljive ruke tržišta. Naravno, s nacizmom se ipak ništa drugo ne može mjeriti u spremnosti na ubijanje, uništavanje i Ulično nasilje bilo je uobičajeno sredstvo političke borbe, pa su i skoro sve važnije političke grupacije imale privatne stranačke milicije ili neku vrstu vojnog krila, dok se mladež većinom gušila u nihilizmu ili bježala u eskapizam, ovo potonje pod uvjetom da se imalo nešto za jelo, naravno. 'Treći Reich – Nova povijest' je knjiga koja mnogo pozornosti usmjerava na tadašnji kontekst te iz njega izvlači zaključke, umjesto da isprazno moralizira iz današnje pozicije, što bi vodilo u, za historiografiju, nepodnošljiv i neproduktivan redukcionizam.

Michael Burleigh zato mnogo više pažnje posvećuje gibanjima u njemačkom narodu, ističući različite klase, svjetonazore, moralne poretke, važnost ideje pristojnosti i časti te polagano pervertiranje svih, ponekad i proturječnih ili sukobljenih, tada važećih vrijednosti od aristokracije preko buržoazije do proletarijata. Hitler i nacisti su uspjeli zaraziti skoro pa svakoga, pa i one koji nisu bili zaraženi, ali su živjeli okruženi nacističkom kugom. Uspjeli su pak u tome, između ostaloga, zahvaljujući beskrupuloznom laganju, nasilju, ali i ukidanju prava i pravičnosti, podređujući sve svojoj poremećenoj, rasističkoj ideologiji kojoj je uvijek manjkalo unutarnje koherentnosti (što je, ističe Burleigh, paradoksalno bila prednost u političkoj borbi i dolasku na vlast), ali rijetko kada djelatnosti i odlučnosti.

Hitler i njegova vrhuška su također prisutni u narativu, ali se Burleigh namjerno ustručava indirektne glorifikacije kroz pornografsku opsjednutost nacističkim ritualima, istaknutim personama i simbolima, od čega je u međuvremenu nastala jedna vrlo profitabilna industrija. Za njega su Führer i ekipa skupina degeneriranih manijaka, što se Burleigh uopće ne ustručava napisati, savršeno svjestan da je objektivnost u historiografiji možda i ponajveća laž. Od poznatijih faca Hitlerova režima, Heinrich Himmler ispada kao opasna i ubojita, ali ipak karikatura čovjeka, opsjednut beznačajnim detaljima i sposoban za beskrajne govore o svačemu i ničemu (a bez Hitlerove retoričke strasti i vještine), dok cinični Joseph Goebbels ostavlja dojam zlog genija propagande. Ali to ne znači da se u bilo kome od svih njih, ponajmanje u civiliziranom trećerazrednom arhitektu Albertu Speeru, koji je bio koliko-toliko normalan, može ili treba naći razloge za poštovanje jer činiti zlo jako uspješno nikako ne smije biti uzor ili putokaz bilo kome.

Michael Burleigh 'Treći Reich – Novu povijest' i jest napisao kako bi zauzeo jasne stavove, što ne isključuje višestruk i za nijanse senzibilan pristup jer baš to i ojačava glavne teze ove knjige. U tom je kontekstu zanimljivo primijetiti koliko su nacistički rasizam i mržnja prema Židovima, ali i Slavenima, bili prepreka uspješnom vođenju rata jer je racionalnost i vojnička promišljenost uvijek bila sekundarna u odnosu na holokaust i masovne pokolje svakoga i svega što su nacisti smatrali da trebaju istrijebiti. Tu se i raspada mit o pruskoj efikasnosti, koja je ustuknula pred krvoločnim klanjem razmjera koje autor vjerno dočarava, a opet ih je teško zamisliti jer je Hitleru uspjelo dehumanizirati toliki broj Nijemaca da se ponašalo izvan svakih zamislivih pravila ljudskosti. Utoliko jesu naročito dragocjene stranice ove knjige koje se bave tragično neuspješnim i potpuno nedovoljnim pokušajima otpora nacističkom režimu unutar Njemačke, na kojima Burleigh uspijeva zadivljujuće nijansirati ponašanja i motive pojedinih osoba, no nikad ne ispuštajući iz vida cjelinu njihove ljudske manjkavosti u odnosu na ogromno zlo. Namjera je 'Trećeg Reicha – Nove povijesti' čitatelju omogućiti da vidi i drveće i šumu, ponuditi totalnu sintezu nacizma od njegovih korijena iz ruševina Prvog svjetskog rata pa sve do konačnog sloma, ispunjenog Hitlerovog jasno izraženom namjerom da u smrti postane i ostane neuništiv mit. Što mu je očito i uspjelo.

Za kraj se mora napomenuti fantastičan posao koji su obavili urednik knjige Tihomir Ponoš te prevoditelj Vuk Perišić (inače i komentator tportal.hr), obojica pokazavši erudiciju i posvećenost detalju kakva nije standardna u domaćem izdavaštvu. U tom je kontekstu knjiga 'Treći Reich – Nova povijest' Michaela Burleigha još jedan nakladnički trijumf Frakture, a općenito je zasigurno među najboljim i najvažnijim knjigama koje su se ove godine pojavile u hrvatskim knjižarama.

1.11.2012.

Michael Burleigh: Farsične figure poput Hitlera danas se ne mogu dogoditi

Jutarnji list, Adriana Piteša, 22.9.2012.

Monumentalna knjiga, remek-djelo golemih proporcija, zapanjujuće originalna interpretacija, istinski genij povijesne znanosti - komplimenti se nisu štedjeli za knjigu “Treći Reich: Nova povijest” britanskog povjesničara Michaela Burleigha.

Nagrađivano djelo od 1147 stranica - odlična analiza geneze nacizma, moralnog razaranja i katastrofalnih posljedica Hitlerova režima - upravo je objavljena na hrvatskom u prijevodu Vuka Perišića i izdanju Frakture.

Komplimenti upućeni Burleighu nisu mala stvar jer malo koje razdoblje, potpuno razumljivo, izaziva toliki interes znanstvenika koliko mračno doba Hitlerove vladavine.

U skladu s tim broj objavljenih naslova lako bi se mogao usporediti s telefonskim imenikom većega grada, a među njima je nemali broj kapitalnih i važnih naslova koje su potpisala prva imena suvremene historiografije.

Zbog tih je razloga Burleigh isprva odbio poziv izdavača. - Jednostavno mi se činilo da je tih ‘konačnih’ knjiga o Trećem Reichu previše. Popustio sam jer mi se učinilo da sam nakon šest napisanih knjiga dovoljno upoznat s temom da se upustim u pisanje, svjestan gdje su područja koja moram dodatno istraživati. Taj je posao usporediv, zapravo, s tim da stvarate na velikom platnu gdje široki potezi trebaju biti harmonizirani likovima, događajima i detaljima - objašnjava autor.

Knjigu je pisao pet godina. Imao je razrađen sustav rada: na ploči bi definirao teme i podteme, baš kao i narativnu liniju unutar svakog poglavlja, a zatim bi, kaže, svakodnevno brisao dijelove mreže.

Sto metara uvis

- Razmišljanje o cjelini je zastrašujuće, morate je razbiti u dijelove kojima možete upravljati. Namjerno sam iznova istraživao stvari o kojima sam napisao cijele knjige kako bih uzeo nove primjere, to daje svježinu tekstu. Nema ništa gore od toga da se sami ponavljate.

Michael Burleigh neobična je pojava u historiografiji. Karijeru je počeo kao medievalist, a “transfer” na 20. stoljeće dogodio mu se kad je pisao knjigu o politiziranim njemačkim medievalistima u razdoblju od 1900. do 1965. godine. (Tu vrstu i smjer profesionalnog transfera učinio je i hrvatski povjesničar Ivo Goldstein koji je također primarni medievalist.)

- Od moje bazične medievalističke naobrazbe ostala mi je navika pažljivog iščitavanja dokumenata, što većina povjesničara ne radi, nego angažman svode na prelistavanje planine dokumenata. A samo jedna SS arhiva poredana uvis može doseći do 100 metara. Napustio je siguran posao na sveučilištu jer ga, kako je svojedobno objasnio, “nije zanimalo stvaranje klonova”.

Na misli vodilje u pisanju “Trećeg Reicha” pak, kako ističe, bitno su snažnije utjecali filozofi, pisci, politolozi i povjesničari ideja, nego povjesničari i njihov opći pristup.

- Volim neposrednost ljudi koji su tad pisali. Ono što je za mene prošlost, za njih je bila stvarnost. Opasna stvarnost. Osim toga, i općenito više volim čitati filozofiju - kratko odgovara.

Ne smatra da povjesničar treba komentar držati za sebe, ali dodaje kako je poprilično distancirana osoba, puno više nego što bi se dalo zaključiti po njegovu tekstu.

- Ne mogu se pretvarati da su ti ljudi fascinantni ili misteriozni. Što je zapravo zanimljivo oko Himmlera ili Heydricha? Nema puno toga. Mene u svemu tome zanima rušenje brendova, što bismo češće morali raditi i s al-Qa’idom, napadati meta-simbole. Nastojao sam učiniti da nacizam bude manje seksi, a više jadan. Pokušavao sam uspješni brend poput BMW-a ili Nikea pretvoriti u ono što Amerikanci zovu Edsel - Fordov automobil koji je u 60-ima izgubio 400 milijuna dolara.

Znao je i što ne želi: nije ga zanimala “opsesivna i dekadentna sklonost prema sablasnom... već dugoročni manje zamjetljiv moralni rasap koji je doveo do toga da se masa usprotivi milosrđu, razumu i skepsi i pokloni se farsičnoj figuri kakva je bio Hitler”.

 

Michael Burleigh, Treći Reich – Nova povijest

Politička misao (Vol.50, NO.2), Bruno Korea Gajski, lipanj 2013.

“Ova knjiga govori o onome što se dogodilo kada su dijelovi njemačkih elita i masa običnih ljudi odlučili odustati od svojih vlastitih kritičkih sposobnosti i odabrati politiku utemeljenu na vjeri, nadi, mržnji i sentimentalnom kolektivnom vrednovanju svoje rase i nacije. To je tipična priča dvadesetog stoljeća” (13). Tako britanski povjesničar Michael Burleigh započinje svoje sveobuhvatno djelo o povijesti Trećeg Reicha koje se u deset poglavlja bavi prvenstveno dugoročnom i manje zamjetnom moralnom dekadencijom jednog naprednog europskog društva i njenom kulturnom poviješću. Michael Burleigh (1955) autor je niza zapaženih djela, među kojima se ističu Ethics and Extermination: Reflections on Nazi Genocide, Death and Deliverance: Euthanasia in Germany 1900-1945 i The Racial State: Germany 1933-1945. Za knjigu Treći Reich – Nova povijest nagrađen je 2001. godine prestižnom britanskom nagradom Samuel Johnson.

Knjigu započinje poglavljem pod naslovom Weimarska republika i NSDAP 1918.-1933., koje služi kao svojevrsni uvod u poslijeratnu Njemačku. Ovdje autor izvrsno obrađuje političku elitu i samo weimarsko društvo te njihov odnos prema Židovima. “Iako su mnogi Židovi bili veliki domoljubi i prožeti njemačkim Bildung (kulturni i moralni odgoj) i Kultur, oni nisu bili dio apstraktnog i ističnog Volka – koncepta koji je svojim pripadnicima potencijalno donosio veću korist od univerzalnih vrijednosti prosvjetiteljstva. Koncept Volka bio je dvostruko učinkovit u novoj naciji-državi, gdje se smatralo da pripadnost potječe iz krvi, kao i iz kulture, prije nego iz odanosti zajedničkim vrijednostima ili iz poštovanja ustanova” (125). Također nam daje uvid u jednu malu stranku, koja je paradoksalno poricala da je uopće partija i tvrdila da je pokret, koja je obećavala obnovu reda i autoriteta i koristila se radikalnom retorikom u kojoj su se napadi na marksiste i Židove stapali s prijezirom prema neučinkovitoj buržoaziji. Njezin “mesijanski” vođa bio je Adolf Hitler, a novi fenomen koji je nudio nacionalsocijalizam.

U drugom poglavlju, Smrt vladavine prava, autor prikazuje dolazak NSDAP-a na vlast i potkopavanje vladavine prava koje se zbivalo i na formalne i na neformalne načine. Oni koji su 30. siječnja 1933. Hitlera doveli na položaj kancelara nadali su se da su konačno stvorili održivu konzervativnu koaliciju, s nacionalsocijalistima uz Njemačku nacionalističkunarodnu partiju (DNVP) i Stahlhelm. Vicekancelar Franz von Papen bio je uvjeren da će Hitler biti kontroliran, marginaliziran i odbačen prije nego što vladu ponovno preuzmu oni za koje je smatrao da to zaslužuju. Međutim, ubrzo je predstavnička demokracija zamijenjena referendumima, što je ojačalo jedinstvo vođe, koji je slijedio svoju sudbinu, i naroda koji je pozvan da podrži tu mističnu svečanost umjesto da iskazuje svoj osobni stav. Hitler nikad nije bio predstavnik naroda, nego je sebe smatrao svojevrsnim utjelovljenjem jedinstvene narodne volje.

Treće poglavlje, Zamjena mostova: novi čovjek i nova vremena, obrađuje izgrađivanje Trećeg Reicha i stvaranje novog čovjeka zasnovanog na rasnoj čistoći. Nacizmu kao ideologiji pripisan je znanstveni temelj, no važno je napomenuti da su navodno “znanstvene činjenice krvi, rase i harmonizacije čovječanstva bile doslovno svete” (327). Nacizam, navodi autor, nije bio samo unakažena znanost u kojoj je biologija zadobila religijska svojstva, već su priroda i krv nadomjestile Boga u njegovoj vječnosti. Sljedeća dva poglavlja karakterizira odnos Nijemaca prema Židovima, gdje autor izvrsno opisuje pogrom i proces eugenike i eutanazije. Burleigh ističe kako su pravni i rasni stručnjaci tjednima svakodnevno zasjedali kako bi razriješili problem zakonske definicije Židova, bez koje bi nurnberški zakoni ostali neprecizni. “Uzavrelo nasilje poticano strašću bilo je podložno promjeni raspoloženja; hladno birokratsko nasilje jamčilo je uspješnu karijeru” (413).

Šesto i sedmo poglavlje autor posvećuje Drugom svjetskom ratu, stavljajući poseban naglasak na politički aranžman u Europi pod nacističkom okupacijom. Navodi da su ostaci Čehoslovačke, bez njenih najvažnijih industrijskih područja, organizirani kao Protektorat Češke i Moravske, dok je u Slovačkoj uspostavljen klerikalni režim monsinjora Jozefa Tisoa. Danska koalicijska vlada djelovala je pod nadzorom punomoćnika iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova, “strateški važna Belgija bila je pod izravnom vojnom upravom, a Nizozemska i Norveška bile su podređene civilnim Reichskommissarima” (516). Sjeverna i zapadna Francuska, uključujući čitavu atlantsku obalu, bila je pod vojnom upravom, a siromašnije i slabije naseljeno područje u središtu i na jugu predano je na upravu režimu u Vichyju na čelu s Philippeom Petainom. Dok su se njemačke ambicije u Francuskoj svodile na maksimalnu eksploataciju francuske ekonomije, Vichy je iskoristio priliku za sveobuhvatnu čistku francuskog društva i preobrazbu Francuske prema svojim zamislima. Autor posebnu pažnju posvećuje Vichyju, prikazavši jako dobro kako je Vichy zapravo predstavljao trijumf uglednih elita, tehnokrata i klerikalnih ljevičara, koji su percipirali Treću republiku kao režim koji su vodili provincijalni politički spletkari i južnjački odvjetnici. Vichyjevski se režim prvenstveno oslanjao na antisemitizam, antisocijalizam i katolički moralizam, stoga je težio potpunoj prevlasti kolektivnih dužnosti nad individualnim pravima. Burleigh detaljno opisuje njemačku okupaciju i navodi da je ona bila “grub nasrtaj na ljudske osobine, izložila ih je tuđinskoj vlasti, raseljavanju, teroru i masovnim ubojstvima” (517). Njemački vojnici nisu bili samo naoružani turisti, niti ih je tako doživjela većina stanovništva okupirane Europe, kojem su značili moralnu prijetnju i životnu nesreću. U svim društvima okupiranih zemalja ljudi su se nevoljko prilagođavali njemačkom osvajanju, dok se manjina s različitih krajeva političkog spektra ili vjeroispovijesti odlučila na kolaboraciju. Autor dojmljivo prikazuje surove uvjete na Istočnom bojištu, hladnu rusku zimu i neljudsko ponašanje prema sovjetskim ratnim zarobljenicima. Također ističe kako nacističko rukovodstvo nije iskoristilo “uzavrelu mržnju koju su mnogi sovjetski građani i vojnici osjećali prema vlastitom režimu”, već je ustrajalo u ignoriranju te prednosti zbog rasističko-ideološkog dogmatizma (888).

Jedan od značajnijih dijelova knjige zasigurno je osmo poglavlje pod naslovom Rasistički rat protiv Židova koje obrađuje kompleksnu tematiku protjerivanja i raseljavanja Židova na teritoriju nacističkog “Novog poretka”. Autor navodi kako zbog “užasa koji je zadesio židovski narod ponekad teže uočavamo činjenicu da između rujna 1939. i sredine 1941. Židovi nacistima nisu bili neposredni prioritet” (712). U to je doba još prevladavala misao o deportaciji Židova iz Europe, mada je ubojstvo već bilo dio moguće solucije. Prve skupine ljudi koje su ubijene nakon početka rata bili su austrijski, njemački i poljski psihijatrijski bolesnici te poljska intelektualna i društvena elita. Nakon okupacije Baltika i SSSR-a broj Židova dodatno je narastao. Ti “istočni Židovi” – Ostjuden – kod Nijemaca su poticali još veće stereotipe u kojima se antisemitizam stapao sa slavenofobijom.

Predzadnje poglavlje autor posvećuje sutonu Trećeg Reicha i pokretu otpora u samoj Njemačkoj, dok u zadnjem poglavlju obrađuje posljednje godine Trećeg Reicha i period neposredno nakon rata. Savezničko bombardiranje njemačkih gradova i produljenje rata na još jednu iscrpljujuću zimu dodatno je utjecalo na njemački moral. Autor u tom poglavlju posebno analizira prodor Crvene armije prema Trećem Reichu i iznosi kako su “neumorne serije sovjetskih ofenziva krajem 1943. i početkom 1944. prisilile Wehrmacht na povlačenje”, što je zapravo postalo opće stanje na cijelom Istočnom frontu koje su samo povremeno usporavale lokalizirane njemačke pobjede (935). Poraz nacističke Njemačke doživljen je na raznolike načine jer su se putovi vodstva i vođenih sve više udaljavali. Bez sumnje je većina tih ljudi svojevremeno gajila simpatije prema nacizmu, pa su se sada suočili s nečim nalik na gubitak vjere. Na kraju autor zaključuje kako je nacistički imperij stvoren na nasilju, trajao u nasilju i uništen nasiljem.

Knjiga Treći Reich – Nova povijest nije još jedna knjiga o Hitleru i Drugom svjetskom ratu, već opsežno djelo o genezi nacizma i “tisućljetnog” Trećeg Reicha. Iako se bavi zločinima za koje su odgovorni Hitler i njegovi podređeni, oni nisu u središtu pozornosti, već autor u prvi plan stavlja malog čovjeka i njegovu sudbinu. Knjiga se temelji na golemom broju dokumenata i svjedočanstava te obiluje autentičnim pismima i razmišljanjima svjedoka tog poretka koji je, kako izjavljuje autor, otrovao njemačko društvo poput malignog tumora s metastazama po čitavom tijelu. Michael Burleigh piše jednostavno, lijepo i dinamično i na taj način u potpunosti zaokuplja pažnju čitatelja. Stoga će to iznimno djelo, u prijevodu Vuka Perišića, biti korisna literatura i stručnjacima i širem čitateljstvu.