U svrhu poboljšavanja vašega iskustva pregledavanja ova stranica koristi kolačiće. Prema regulacijama Europske unije potreban nam je vaš pristanak za postavljanje kolačića. Saznajte više .
Svinje
Special cijena
11,83 € / 89,13kn
Redovna cijena
13,14 € / 99,00kn
Tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK-
Jezik izvornika: švedski
-
Prijevod: Danilo Brozović
-
Broj stranica: 304
-
Datum izdanja: svibanj 2016.
-
ISBN: 978-953266719-6
-
Naslov izvornika: Svinen
-
Vrsta uveza: meki
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 385 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 13,14 € / 99,00 kn
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 33,20 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Kad slučajno otkrije trgovinu ljudima, nekadašnji sitni kriminalac Zoran postaje metom opasnih tipova. Dobiva dojavu kako na jednostavan način opljačkati vozilo za prijevoz novca i odluči tako otkupiti slobodu za sebe i svoju obitelj. U akciju uključuje svojeg druga Jormu, koji kad pljačka pođe po zlu, može jedino bespomoćno svjedočiti okrutnoj egzekuciji. Jormini nekadašnji najbolji prijatelji Danny Katz i Eva Dahlman nađu se pak na tragu skupini seksualnih prijestupnika i ne naslućujući da neki od njezinih članova pripadaju samom vrhu policije i pravosuđa.
Svinje su drugi roman Carl-Johana Vallgrena iz serije s antidetektivom Dannyjem Katzom kao glavnim junakom. Napeto do krajnje granice, iznimno uvjerljivo i puno neočekivanih obrata, ovo je pravo štivo za sve ljubitelje noir-trilera.
“Tvrd i brutalni triler izrazito mračne atmosfere. Čitatelj zbog nekih dijelova romana o ovim antijunacima doslovno osjeća fizički bol.”
Göteborgs-Posten
“Vallgrenova druga knjiga o antijunaku Dannyju Katzu još je bolja od prve, Dječaka iz sjene. Napeto štivo od prve stranice, a istodobno i zastrašujući opis eksploatacije nižih društvenih slojeva.”
Skaraborgs Allehanda
“Svinje, novi roman u seriji o Dannyju Katzu, elegantno je ispletena priča o stockholmskom podzemlju. U središtu su pozornosti trafficking i prostitucija, koje prati i neizbježna narkomanija.”
Dagens Nyheter
“Čovjek se ponekad zapita kako neki pisci spavaju. Barem se to pitanje nameće čitajući noir-triler Svinje Carl-Johana Vallgrena, nevjerojatno napet i jeziv nastavak Dječaka iz sjene.”
Dala-Demokraten
Uzeo sam ime Lucifer jer je to onaj koji dolazi prosvijetliti ljude
Tina Barbarić, 24express, 15. 4. 2016.
Književnik i član glazbenog čopora Nicka Cavea prvo se uspješno bavio magijskim realizmom, potom se još uspješnije okrenuo kriminalističkom žanru.
Nije ovo knjiga za slabiće, kažu u jednoj kritici za “Dječaka iz sjene”, čiji je autor švedski književnik i glazbenik Carl-Johan Vallgren. I istina, trupla se u njoj gomilaju iz stranice u stranicu, teške teme, od imigracije, antisemitizma, rasizma, do neravnopravnosti spolova, problema socijalne skrbi i narkomanije, pretresaju se bez imalo milosti i generalno, istina se pokazuje čudnijom i morbidnijom nego što se može i pojmiti. U njezinu je središtu, dakako, heroj, tipičan noirovski, s priličnom greškom, Danny Katz, koji je, pored Lisbeth Salander, svakako jedan od najzanimljivijh likova iz švedske tvornice krimića (i uopće). “Danny je mješavina raznih likova koje sam susretao u životu, a ima i dosta mene tu. Ali on je i konstrukcija, netko koga sam opskrbio talentima koji mu osiguravaju da ne samo da preživi nemoguće uvjete, nego i da postane vraški dobar privatni detektiv. Jezični genijalac, kompjutorski stručnjak, bivši vojni tumač, ali i bivši narkić, beskućnik, ekstremno nasilan kad ga isprovociraju... Zbog krimnalne pozadine vrlo dobro poznaje ulicu i podzemlje. Plus, Židov je, preko oca, što sam napravio za svoju djecu koji imaju taj link preko majke, moje supruge.
Htio sam im dati židovskog superjunaka”, kaže Dannyjev tvorac koji ga je u prvom krimiću iz ovoga serijala smjestio dijelom u Stockholm, a dijelom u Dominikansku Republiku, kako bi istražio nestanak bogatog industrijalca Joela Klingberga, s kojim je u mladosti pohađao Prevoditeljsku školu Oružanih snaga.U istragu, koja vrlo brzo postaje totalno uvrnutom borbom za goli život, Danny se suočava i s vlastitom mučnom prošlošću te s nekadašnjom ljubavi Evom, koju nije vidio od tinejdžerske dobi, otkako su oboje bili u domu za djecu bez roditelja i otkako ju je, u jednoj od zajedničkih teških drogeraških epizoda, navodno brutalno napao. Eva (onda Dahlman danas Westin), unatoč teškim počecima, uspjela je stati na noge i danas je pravna stručnjakinja u Službi za gospodarski kriminalitet, koja sa svoje strane istražuje Klingbergove. O njoj i Katzu (uz još jednog, trećeg druga iz doma za nezbrinutu djecu, Jormu) Vallgren je u startu, kaže, planirao napisati serijal. “S time da stvarno mislim da će tri ili četiri nastavka biti dovoljna. Dosadit će mi sigurno nakon toliko jer sam se krimićima i okrenuo iz dosade.
Nakon 25 godina i 10 knjiga jednostavno sam se umorio od pisanja 'normalnih' romana. Htio sam nešto novo, iznenaditi samoga sebe. To mi je uistinu trebalo i odličan je osjećaj uvući se u taj napeti svijet. Zapravo se već godinama nisam toliko zabavljao kao kad sam pisao o Dannyju, a kad s njim završim, s njim i Evom, vjerojatno ću pisati neke opskurne knjige eseja kojima ću opet iznenađivati sebe, ali i čitatelje”, kaže 52-godišnji Vallgren, koji je kao književnik debitirao 1987. romanom “Nomadi”. Uslijedile su knjige “Čeznuti”, “Žena ptica”, “Priče o snu i javi”, “Dokument o kockaru Rubashovu” i “Za brošuru gospodina Bachmanna”, da bi 2002. doživio najveći uspjeh s romanom “Povijest jedne čudesne ljubavi”, koja je prevedena i na hrvatski 2007. Za tu je fascinantnu priču o još jednom neuobičajenom heroju, teško deformiranom Herculu, koji posjeduje moć čitanja misli, Vallgren dobio uglednu švedsku nagradu August za najbolju beletrističku knjigu godine, Veliku nagradu književnog kluba i Godišnju nagradu knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na 25 jezika.
“Ne znam zašto, ali normalno me ne zanima. Sviđaju mi se likovi koji su autsajderi, poput Hercula ili sad Dannyja. Takvi me likovi izazivaju na jedan vrlo pozitivan način, a ujedno me odražavaju i kao pisca: uvijek autsajder, uvijek promatrač, uvijek usamljen, jer to je pisanje, samovanje, promišljanje, izmišljanje”, kaže Carl-Johan koji je za pisanje serijala o Dannyju, čiji je drugi dio 'Svinje' objavljen prošle godine, u Švedskoj preuzeo pseudonim Lucifer.
“To sam napravio dijelom da ne zbunim publiku, kako bih mogao jasno odijeliti prethodne romane od krimića, tako da ljudi znaju koga i što mogu očekivati”, objašnjava pisac dodajući da je to bila ipak i metoda. “Kad sam počeo pisati o Katzu, morao sam se pretvarati da sam netko drugi, drugi pisac ili osoba koja je sposobna ispoštovati projekt. Tako da mi je uz novo ime na neki način bilo i lakše iskoračiti iz samoga sebe. Lucifer je moj stari frend, osim toga. Napisao sam devedesetih knjigu “Dokument o kockaru Rubashovu”, u kojoj priču iznosim iz perspektive vraga.
A i sviđa mi se ime, divno zvuči i fascinantnog je značenja: Lucifer-svjetlonoša, koji dolazi da bi prosvijetlio ljude, da bi im rekao istinu o svijetu”, priča Vallgren koji je u tom spomenutom “vražjem” djelu jedno poglavlje smjestio tu u susjedstvo, u Sarajevo. “Inače, pokušavam radnje svojih knjiga smjestiti u mjesta koja dobro poznajem. Kako sad živim u Stockholmu, većina priča je tu, ali na rubnim područjima, među kriminalcima, prostitutkama, pimpovima, narkićima. U “Dječaku iz sjene” otiskujem se na ekskurziju do Kariba, zbog vudua.
Volim vudu i Karibe, dodaje Carl-Johan koji trenutačno živi u Stockholmu. Prije toga, međutim, proputovao je cijeli svijet, Aziju i istočnu Europu najviše, a živio je u Španjolskoj i Danskoj te u Berlinu, od 1993. do 2003.
“Zaista sam mnogo putovao Europom i devedesetih je bilo izuzetno pratiti sve te promjene, njezino ponovno rađanje. S time da Berlin i dalje ostaje moje omiljeno mjesto. Ne mogu se zasititi njegove energije”, kaže Vallgren koji je tamo stekao brojne prijatelje, među ostalim i legendarnog Blixu Bargelda, osnivača grupe Einstürzende Neubauten i bivšeg člana Bad Seedsa. Upravo je Bargled zaslužan što se Vallgren jednom, sasvim slučajno, otisnuo u svijet glume.
“Moja je glumačka karijera počela i završila malom ulogom u njemačkom filmu 'Grosse Mädchen weinen nicht' ('Velike djevojke ne plaču'). Trebao ju je glumiti Blixa, ali morao je na turneju s Nickom Caveom pa sam uskočio. Trebao mi je novac. Glumio sam vlasnika noćnog kluba koji šmrče kokain i osjeća tu otužnu sklonost prema tinejdžerkama. Pravi kreten, zapravo, daleko od mene samoga, samim time i velik izazov, a najsmješnije je bilo to što mi je redatelj dao jednu jedinu uputu. 'Opusti se i budi ono što jesi', rekao mi je. Nakon toga nisu me pozvali da negdje opet glumim. Valjda je to to što se tiče mene u filmskom biznisu”, zaključuje Carl-Johan koji od 1996. godine izdaje i glazbene albume, ali uvijek na švedskom. Preemotivno mu je, kaže, pa se drži svojega jezika i ne namjerava se prebacivati na engleski. “U glazbi sam prilično fokusiran na tekstove jer se smatram pripovjedačem. S time da neke moje priče zahtijevaju 500 stranica, neke nekoliko minuta pjesmeobjašnjava ovaj multitalent koji se okušao i u pisanju drama. Glazba mu je također ponešto dramatična, rock, ali “katkad s daškom burleske ili cabareta”, kaže autor koji za švedsku politiku prema imigrantima kaže da je “škakljivo” područje.
“Moja država je prošle godine primila 160.000 izbjeglica, većinom iz Sirije i Iraka te onda, odjednom, odlučila zatvoriti vrata. Političari kažu da je to previše ljudi, da se ne možemo s time nositi. I da, naravno, treba pomoći ljudima koji bježe da bi spasili živote, ali ih treba dočekati dostojanstveno. Ne mogu spavati u šatorima na -20, pogotovo ne u jednoj Švedskoj, u kojoj su zime jako gadne. No ovo je zapravo pitanje svih članica Europske unije, ne samo Švedske, a neugodno pitanje glasi: Kako se definiramo, ili kako se želimo definirati, kao humanisti ili pak graničari, kao neki gatekeeperi? Kako smo dosad odgovorili, nisam se baš uvjerio u europsku solidarnost. Jedino su Njemačka i Švedska ozbiljnije preuzele svoju odgovornost”, zaključuje Vallgren koji na pitanje kako doživljava usporedbe sa Stiegom Larssonom, koje se nerijetko čuju u Hrvatskoj, gdje ga trpaju u njegovu sjenu, mrtav-hladan kaže: “Ne bih znao. Nikad ništa njegovo nisam pročitao.”
Najbolje priče dolaze iz života
Hina, Novi list, 15. 5. 2016.
Jedan od najpopularnijih švedskih suvremenih književnika, Carl-Johan Vallgren, u svojim se romanima nastoji doticati neuralgičnih točaka suvremenog društva a, kako je rekao u razgovoru za Hinu, iako ne preže od magijskog realizma, fantastike i nadnaravnog, najbolje priče ipak crpi iz života, jer život je najbogatije vrelo literarnih ideja.
Pisac kojega kritika hvali zbog iznimne spisateljske snage, raskošna književnog jezika i sposobnosti oblikovanja kompleksnih i originalnih likova i zapleta, Vallgren je švedska literarna zvijezda, dobitnik niza istaknutih nagrada čije su knjige prevedene na 25 jezika svijeta.
Vallgren će u tjednu koji slijedi boraviti u Zagrebu kao gost drugog izdanja manifestacije Zagreb Book festival koja se u organizaciji Naklade Ljevak održava od 16. do 22. svibnja u Muzeju za umjetnost i obrt, Hrvatskom narodnom kazalištu, Muzičkoj akademiji te Kinu Tuškanac.
– Ideje za svoje romane kradem od prijatelja, iz priča koje čujem ili o kojima čitam. Ali većim dijelom nalazim ih u vlastitom životu, jer život je najbogatije vrelo književnih ideja – kazao je pisac koji će na ZBF-u gostovati u programu »Tribute to Sweden« posvećenom švedskoj književnosti koja je bila u središtu inauguralnog prošlogodišnjeg izdanja toga književnog festivala.
Pisanje je težak posao jer u dobru je priču potrebno puno uložiti, ističe Vallgren. »Sebe bih opisao kao pisca koji doista teško radi; provodim pred računalom po sedam-osam sati dnevno. Upornost je moja najveća vrlina jer za roman je potrebno puno vremena i strpljenja, kako bi se razvila dobra priča i kako bi likovi oživjeli, i ja to poštujem« – kaže.
Od magijskog realizma do krimića
Autor dvanaest romana, Vallgren (1964) je na književnoj sceni debitirao 1987. romanom »Nomadi«. Uslijedile su knjige »Čeznuti« (1988), »Žena ptica« (1991), »Priče o snu i javi« (1994), »Dokument o kockaru Rubashovu« (1996), »Za brošuru gospodina Bachmanna« (2000), »Kunzelmann & Kunzelmann« (2009) i »Morski čovjek« (2012).
Godine 2002. objavio je roman »Povijest jedne čudesne ljubavi«, nagrađen uglednom švedskom nagradom »August« za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestselerom prodavši se u 800 tisuća primjeraka, a prevedena je na dvadeset pet jezika.
U romanu miješa magiju i znanost, fantastiku i realnost, ratove, revolucije i velike avanture, u čudesno lijepoj, poetičnoj, zabavnoj i tužnoj priči o bjesomučnoj potrazi nakaznoga čovjeka s kraja na kraj devetnaestostoljetne Europe za njegovom ljubavlju iz djetinjstva. Pisac je istaknuo da je za magijskim realizmom posegnuo jer mu se to učinilo korisnim za priču koju je želio ispričati, dok je ideja o liku ljudskoga čudovišta prepuštenog na milost i nemilost čudovišnim ljudima, kojemu je pritom dao i telepatske moći, proizašla iz njegove želje da napiše gotički roman, »kojemu nakaznost i nadnaravne moći prirodno pripadaju«.
Radnja je smještena u prvu polovicu 19. stoljeća pa je morao puno istraživati kako bi iznjedrio »tonu materijala pisanog u stilu starih gotičkih priča, a istodobno zanimljivog modernim čitateljima«.
Roman je u nas, u prijevodu Željke Černok, objavio nakladnik Fraktura, koji je objavio i Vallgrenov debi u kriminalističkom žanru, roman »Dječak iz sjene« (2013), koji je kritika nazvala briljantnim, dobro napisanim, provokativnim, pametnim i jezovitim literarnim trilerom. Roman je na hrvatski preveo Danilo Brozović.
– Mislim da je na neki način knjiga »Povijest jedne čudesne ljubavi« pripremila teren za moj kasniji prelazak na žanr krimića, iako se, naravno, radi o različitim stvarima. No, puno sam naučio iz tradicije gotičke priče – kazao je pisac.
Formula dobrog krimića
Kriminalističke je romane počeo pisati jer je osjećao da je došlo vrijeme za promjenu, ali i zato što mu je bio potreban izazov.
– Bilo je vrijeme da počnem nešto novo, da iznenadim samog sebe – u suprotnome, prijetilo mi je zapadanje u »sigurno« pisanje. Piscu su potrebni izazovi – pojasnio je, istaknuvši da vjeruje da će se ponovno jednog dana vratiti »normalnoj« književnosti.
– Kad pišete krimić, morate se znatno više koncentrirati na radnju – ona mora biti apsolutno »nepropusna«. Također, morate znati odbaciti sve viškove koji prijete usporavanjem tempa, tzv. »mrtvo meso«. Trik je da tempo radnje ne ubije slojevitost likova. Svega toga kod pisanja »normalnih« romana nema, što može biti i dobro i loše – kaže pisac kojemu »trenutno nekako više odgovara pisanje unutar okvira žanrovskih konvencija«.
»Dječak iz sjene« prvi je slučaj »antidetektiva« Dannyja Katza, genija za jezike ovisničke prošlosti, a Fraktura će za ZBF objaviti i njegov nastavak, drugi roman iz serije, noir-trilera »Svinje« (2015), također u prijevodu Danila Brozovića. Oba romana Vallgren je u Švedskoj objavio pod pseudonimom Lucifer.
Za pseudonim se odlučio, kako je rekao, »iz čiste vragolije«, a Dannyju je takvu opterećujuću prošlost dao »jer ga to čini zanimljivijim, nekako tužnim i sentimentalnim... savršenim za noir priču«. »S takvom prošlošću, on je neka vrsta kameleona; kreće se jednako slobodno u podzemnom kriminalnom miljeu i u visokom društvu. Vrlo praktično za triler«, otkrio je.
Roman »Svinje« najavljen je kao napet, uvjerljiv i brutalan triler o stockholmskom podzemlju, zastrašujući opis eksploatacije nižih društvenih slojeva u čijem su središtu trafficking, prostitucija i narkomanija.
– Te su teme svuda oko nas, ali svejedno biramo zatvarati oči pred njima. Prezirem to, želim ljudima otvoriti oči i dušu – kaže Vallgren.
Talentirani glazbenik
Osim što je jedan od najistaknutijih suvremenih švedskih književnika, Vallgren je i talentirani glazbenik; od 1996. je objavio sedam glazbenih albuma. No, ističe kako mu je s troje male djece glazbena karijera u posljednje vrijeme posustala. »Možda se ponovno jednog dana, kad budem imao 70 godina, vratim pozornici sa zgodnim šeširom na ćelavoj glavi, poput Leonarda Cohena« – našalio se. Trenutno ga ipak najviše zanima pisati tvrde noir krimiće o Dannyju Katzu i njegovim prijateljima.
– Želim da moji likovi bacaju prave sjenke, da budu životni, ne samo realistični – dodao je, otkrivši da upravo radi na svojem novom romanu u kojemu je glavni lik Danny Katz, a u planu mu je napisati trilogiju, »jer to nikad dosad nisam napravio«.
Vallgren je jedan od šestero inozemnih gostiju drugoga izdanja ZBF-a, koji se ove godine održava s fokusom na irsku književnost. Kako se ne bi posve zaboravilo ozračje prvoga ZBF-a na kojemu je u svibnju 2015. predstavljena književnost Švedske, uz gostovanja istaknutih suvremenih irskih autora organiziran je poseban programski segment »Tribute to Sweden« posvećen švedskim književnicima. Razgovor s autorom bit će upriličen 21. svibnja na ljetnoj pozornici MUO-a, a program će isti dan ugostiti i švedsku dječju književnicu Jujju Wieslander, autoricu svjetski poznate slikovnice o Mami Mu prevedene na 30 jezika svijeta.
Svinje
Petra Miočić, Pročitajto.com, 21. 5. 2016.
Pišući kriminalističke romane, posebice serijale kriminalističkih romana, autori često ne mogu izbjeći prerastanje svojih romana u romane lika. Jer postoji, naravno, samo određen broj žanrovski prihvatljivih zapleta, samo određen broj priča dovoljno napetih da održe čitateljevu pažnju od prve do posljednje stranice. Intrigantan će, pak, glavni junak serijalu osigurati razmjeran uspjeh jer, kako se nastavci gomilaju, i njegov će karakter bivati sve razrađenijim što će povećati čitateljevu sposobnost da sraste s njegovom pričom, da je uvijek iznova proživi i da taj glavni lik u njegovim očima nadraste literarnu formu iz koje je potekao, prestane biti samo tvorevina piščeve mašte sačinjena od slova na papiru i postane nešto oživotvoreno. Netko životan, poput prijatelja u čijim će pustolovinama, makar i samo čitajući, sudjelovati.
S druge strane, naravno, bitna je i priča. Priča čija napetost ima učinak jači od najdeblje crne kave, priča zbog koje se stranice okreću same od sebe, a napetost raste do usijanja. Priča toliko surovo stvarna da se čitatelj zapita ima li smisla u nju povjerovati. U takvu je priču, u drugom dijelu serijala o Dannyju Katzu simboličkog naziva Svinje, svoje protagoniste upleo švedski Lucifer Carl Johan Vallgren. Za razliku od prethodnog, magijskim elementima prožetog Dječaka iz sjene, u Svinjama, kako to sa svinjama i biva, nema ništa čarobno. Svinje otkrivaju sav jad i očaj, svu ljudsku bijedu i sav njen lažni, prividni sjaj. One razotkrivaju crne rupe čak i onih najuređenijih svjetskih društava, otkrivaju mračne zakutke korumpiranih švedskih elita, zakutke iz kojih vrebaju prikaze čudovišnije i nakaznije od junaka nekih ranijh Vallgrenovih, nežanrovskih djela.
Danny Katz je, kao i u svoj prošli slučaj, uvučen posve slučajno pronašavši u jednom narkomanskom stocholmskom stanu tijelo svog mrtvog prijatelja. Njegova je kućna ljubimica zmija nasmrt pregažena, a djevojka Jenny nestala te se Katz daje u potragu za njom kako bi pronašao odgovor na pitanje što se te večeri zaista dogodilo. Jer u priču o zlatnom šutu koji se omaknuo njegovu prijatelju, ovisniku s višegodišnjim iskustvom, ne vjeruje. Istodobno, njegov prijatelj i nekadašnji suučesnik u maloljetničkim prijestupima, Jorma biva uvučen u nešto što se na prvi pogled čini kao pljačka koja je pošla po zlu no vrlo skoro postaje jasno kako je zapravo riječ o namještaljci, paravanu za pomno planirano smaknuće nekadašnjeg kriminalca čiji se osjećaj za ispravno ispriječio na putu velikoj koruptivnoj hobotnici i potrebi za zadovoljavanjem najnižih ljudskih pobuda.
Dok je u Dječaku iz sjene istraživao dubine pakla što se nalaze u mraku čovječje nutrine, Vallgren se u Svinjama bavi jednom posve novom razinom pakla. Dok su u prvom romanu njegovi negativci prijestupe počinili iz straha pred nadnaravnim, pred osvetom, prokletstvom i vječnom patnjom, u ovom slučaju patnja se i prokletstvo drugih iskorištava kako bi se zadovoljile vlastite gnusne potrebe. Kao društvo smo mnogo napredovali, posebno u posljednjih stotinu godina, razvili smo društvene mehanizme za pomoć najugroženijima, za zbrinjavanje onih što si ne mogu sami pomoći, za zaštitu osnovnih ljudskih prava... Na koncu, i uveli smo ta ljudska prava. Kao društvo smo napredovali, postali smo ljudskiji. Ili bar u to želimo vjerovati. A pisci poput Vallgrena samo odmahuju glavom i u lice nam bacaju dokaze naše nazadnosti, izvlače ono najprimitivnije iz korpusa tog ljudskog i pokazuju nam kako, zapravo, uopće nismo odmakli od onih prijašnjih društvenih uređenja u kojima je vladao zakon jačega o čijoj su milosti ovisili oni slabiji. Ništa se, osim arene u kojoj se borba za prevlast odigrava, nije promijenilo. Ta spoznaja plaši i više od prethodne jer sada se ti jači infiltriraju u sustav, u one mehanizme za kojima slabiji posežu tražeći pomoć.
Odavno je poznato kako pravo i pravda nikad ne idu ruku pod ruku. Ni Svinje nisu iznimka pa tako one s dna od onih s vrha, onih što su trebali služiti i pomoći, spašava onaj što se našao na pola tog puta, antijunak na više načina odmetnut od društva i gluh za društvena pravila. pravila ionako nedostojna provođenja, smatra Katz. I to je ono što ga čini tako bliskim čitatelju. Umjesto da slijedi tuđa, on stvara vlastita pravila i po njima živi, a u svojoj je nedosljednosti životu itekako dosljedan. Jedva držeći glavu iznad vode neprestano tone natrag u ponore, kako ovisnosti tako i pogubnih međuljudskih odnosa. A Vallgren mu, kao i čitatelj, neprestano pruža ruku kako bi ga iz tih ponora izvukao i vratio na scenu. Katz je jedan od likova čiju ćete priču voljeti čak i ako ne odobravate njegov životni stil jer se, svim ograničenjima unatoč, uspio popeti nekoliko koraka iznad dna, ostajući pritom uznemirujuće nesavršen, progonjen i s mnogim lošim odlukama što čekaju na svoju realizaciju. Odlukama za koje će mu, možemo se nadati, Vallgren dati prostora i vremena.
‘Ekstremne desničare želi 25 posto Šveđana’
Tamara Borić, Nacional, 24. 5. 2016.
Kad slučajno otkrije trgovinu ljudima, nekadašnji sitni kriminalac Zoran postaje metom opasnih tipova. Dobiva dojavu kako na jednostavan način opljačkati vozilo za prijevoz novca i odluči tako otkupiti slobodu za sebe i svoju obitelj. U akciju uključuje svojeg druga Jormu, koji kad pljačka pođe po zlu, može jedino bespomoćno svjedočiti okrutnoj egzekuciji. Jormini nekadašnji najbolji prijatelji Danny Katz i Eva Dahlman nađu se, pak, na tragu skupini seksualnih prijestupnika i ne naslućujući da neki od njezinih članova pripadaju samom vrhu policije i pravosuđa.
“Svinje” su drugi roman 52-godišnjeg švedskog pisca i glazbenika Carl-Johana Vallgrena iz serije s antidetektivom Dannyjem Katzom kao glavnim junakom. Predstavio ga je hrvatskoj publici prošlog tjedna na drugom Zagreb Book Festivalu.
Carl-Johan Vallgren proputovao je Aziju i istočnu Europu, boravio u Španjolskoj i Danskoj te u Berlinu, a danas živi u Stockholmu sa suprugom i troje djece. Debitirao je 1987. romanom “Nomadi”, a 2002. objavio je roman “Povijest jedne čudesne ljubavi” koji je nagrađen uglednom švedskom nagradom August za najbolju beletrističku knjigu godine, Velikom nagradom književnog kluba i Godišnjom nagradom knjižara. Knjiga je u Švedskoj postala bestseler prodavši se u osamsto tisuća primjeraka, a prevedena je na 25 jezika. Roman “Dječak iz sjene” objavio je 2013., a njegov nastavak “Svinje”, kako je Vallgren rekao za Nacional, inspiriran je nepravdom, nejednakošću, rasizmom. U romanu piše o disfunkcionalnoj obitelji, a kaže da je posebno želio naglasiti kako izgleda život Roma, ali piše i o židovima, svim vrstama manjina.
“Obitelj je iznimno važna. U Švedskoj je društvo ustrojeno tako da te pokušavaju uvjeriti da zapravo ne trebaš obitelj, dosta se forsira individualnost. To je zapravo bio politički projekt koji je donekle uspio, ali nikad se ne može u potpunosti ukloniti obitelj iz života. Moraš živjeti s roditeljima, s obitelji, sigurno si jako povezan s njima bez obzira na sve. Ja sam odrastao u jako malenoj zajednici, što je sigurno imalo snažan utjecaj na mene kao pisca. Stvorilo je sjajnu mentalnu pozadinu za moje pisanje jer je bilo tako dosadno pa sam zapravo bio usamljenik, jer je to tako moralo biti. Takvo djetinjstvo od tebe učini ili čudaka ili kreativca, ja sam na sreću postao ovo drugo. Počeo sam sanjati neki drugi svijet, izmišljati, lagati o životu, bilo je odlično!” kaže za Nacional Carl-Johan Vallgren. Objašnjava zašto ga intrigiraju rasizam, antisemitizam, svaka vrsta razdvajanja.
“Ono što me fascinira i što me inspiriralo da pišem ovaj roman jest činjenica da potpora Švedskim demokratima, što je zapravo stranka koja je nastala iz nacističkog pokreta, danas u Švedskoj iznosi 25 posto. To je stravično! Ne bih rekao da su članovi te stranke nacisti, ali je to sigurno ekstremno desna stranka, a članovi su ekstremno kritički nastrojeni prema svemu što nije švedsko. Što je to švedsko danas, jebemu? Takvi stavovi stvorili su paranoju koja izaziva jedan grozan nacionalizam. Drugi razlog što sam pisao o tome jest činjenica da sam oženjen za židovku i imamo troje djece koja su, dakle, židovi. Taj antisemitizam koji traje već tisućama godina danas je još uvijek itekako prisutan. To ne znači da će nas išibati kad izađemo iz kuće, ali vrijeđanje trpimo”, govori pisac i nastavlja da njegova djeca ne mogu nositi kipe na glavi jer neki to smatraju uvredljivim. Isti slučaj se, kaže, događa s muslimanima i njihovim vjerskim simbolima.
“Ali apsurdno je to da su upravo muslimani, koji su danas poistovjećeni s radikalnim islamistima, što je katastrofa, prvi koji će izreći svoje antisemitske stavove i vrijeđati židove. Rasizam je kompliciran, ima puno slojeva, zato i pišem o tome. Moj lik Danny Katz je židov i stvorio sam ga kao vlastitog superheroja koji će se boriti protiv predrasuda. Ali slične stvari događaju se po cijeloj Europi, rađaju se nacionalizmi, to vi iz zemalja bivše Jugoslavije najbolje znate. To su zaista sjebani ljudi”, navodi Valgrenn. Na, kako sam kaže, teško pitanje je li onda sad Europa izgubila svrhu, odgovara da ipak nije. Dapače, misli da je sad zapravo potrebno zajedništvo više nego ikad.
“Jedino tako možemo suzbiti taj nacionalizam, taj lažni patriotizam koji se javlja u krizama. Nemam ništa protiv patriota ako nisu ekstremisti, iako je danas upravo taj ekstremizam postao mainstream, što je strašno. Sve je to danas posve normalno, ali prije deset godina to uopće ne bi bilo normalno”, priča švedski pisac koji unatoč problemima koje švedsko društvo ima, i dalje podržava neke poteze Švedske. Sviđa mu se što su, tvrdi, pomogli mnogim potrebitim ljudima i što je trenutačno u Švedskoj 200.000 izbjeglica uglavnom s Bliskog istoka.
“Sad je za Švedsku vrijeme vraćanja dugova. Bili smo izvan bilo kakvih ratova još od doba Napoleona. Dosad smo na ratovima Europe dobro zarađivali, uz Švicarsku i Norvešku, ali sad je vrijeme da platimo. Naša je zemlja bogata, bili smo sretni dvjestotinjak godina, ali moramo pomoći”, objašnjava Carl-Johann Vallgren koji upravo u “Svinjama” piše o ljudima s margine, s ruba društva, narkomanima, prostitutkama, kriminalcima, onima o kojima nitko ne brine, od kojih svi okreću glavu i prave se da ne postoje. Najviše su ga inspirirali Romi i njihov način života na koji mnogi odmahuju rukom. Kaže da, kad vidiš takve ljude, imaš dva izbora – skrenuti pogled i ignorirati ih, što radi većina, ili se možeš posvetiti tome da im pomogneš na bilo koji način. Zato on piše o tome.
Veze stvorene u djetinjstvu i mladosti zalog su za spas glavnih junaka
Bojana Radović, Večernji list, 12. 6. 2016.
Troje djece iz krajnje neprilagođenih obitelji, troje mladih koji su prošli kroz najdublje krugove pakla droge, srećemo kao odrasle ljude koji svoje živote na jedvite jade drže na okupu. Rane iz prošlosti tek su ovlaš skrivene ispod fasade uljuđenog građanskog života. Oni su glavni junaci romana Carla-Johana Vallgrena, serijala o Dannyju Katzu. Upoznali smo ih u “Dječaku iz sjene”, a sada je pred nama drugi roman “Svinje” (urednica Iva Karabaić, prijevod Danilo Brozović), okrutna priča u koju je sve troje slučajno upleteno, svatko iz nekog svog razloga, a da i ne znaju jedni za druge. Ipak, njihovo zajedništvo, koje traje od djetinjstva, bit će zalog spasa.
Šveđaninu Carlu-Johanu Vallgrenu očito su trajna inspiracija upravo veze koje ljudi stvore u djetinjstvu ili ranoj mladosti (one su i važna tema njegova sjajnog i nagrađivanog romana “Povijest jedne čudesne ljubavi”), a ovdje ih provlači kroz doista brutalan krimić u kojem se priča plete oko trgovine ljudima, ali i okrutnih seksualnih predatora koji vrebaju (najsiromašnije i najnezaštićenije) žene čiji nestanak neće natjerati policiju na akciju. Kako se priča raspliće, užas zapravo kulminira jer postaje jasno da ti ljudi nesmetano djeluju godinama a na kraju su kažnjene tek “sitne ribe”, ali ne i stvarni organizatori. Autor je, za nedavnog gostovanja u Zagrebu, rekao da je ovu knjigu napisao suočen s jačanjem desnice u Švedskoj te da je ona upozorenja na to što rade ljudi koji mrze sve što nije švedsko. No, što je danas švedsko? pita se taj književnik i glazbenik dokazujući da se društvene istine mogu izreći i u formi uzbudljivih trilera.
Slične knjige
-
NestaoSpecial cijena 17,91 € / 134,94kn Redovna cijena 19,90 € / 149,94kn -
Snovi i kuliseSpecial cijena 17,91 € / 134,94kn Redovna cijena 19,90 € / 149,94kn -
Na tankom leduSpecial cijena 17,91 € / 134,94kn Redovna cijena 19,90 € / 149,94kn -
Odlazak sa stanice AtochaSpecial cijena 17,91 € / 134,94kn Redovna cijena 19,90 € / 149,94kn -
Dvostruki čovjekSpecial cijena 17,80 € / 134,11kn Redovna cijena 19,78 € / 149,03kn -
-
Vatra i MinotaurSpecial cijena 17,80 € / 134,11kn Redovna cijena 19,78 € / 149,03kn -
Šutnja bijeloga gradaSpecial cijena 17,80 € / 134,11kn Redovna cijena 19,78 € / 149,03kn -
LazarSpecial cijena 17,80 € / 134,11kn Redovna cijena 19,78 € / 149,03kn
