Šutnja bijeloga grada
-
Jezik izvornika: španjolski
-
Prijevod: Silvana Roglić
-
Broj stranica: 496
-
Datum izdanja: lipanj 2020.
-
ISBN: 978-953358224-5
-
Naslov izvornika: El silencio de la ciudad blanca
-
Vrsta uveza: meki
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 620 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
U prvom romanu senzacionalne Trilogije bijeloga grada inspektor Unai López de Ayala zvan Kraken kreće tragom okrutnih ritualnih ubojstava koja potresaju baskijski grad Vitoriju.
Uvijek dva tijela. Muško i žensko, s rukom na obrazu onoga drugog, gotovo kao dodir utjehe. Tako je bilo prije dvadeset godina, a tako je i danas, koji dan prije nego što iz zatvora treba izaći čovjek koji je za ubojstva osuđen – nekoć slavljen, a danas omražen, briljantni arheolog Tasio Ortiz de Zárate. Pred inspektorom Ayalom, mladom zvijezdom vitorijske policije, težak je zadatak: otkriti kako je Tasio nastavio ubijati iz zatvora, ili pronaći ubojicu zbog kojega je junak Krakenova djetinjstva u tamnici dva desetljeća proveo nevin.
Ali, je li itko nevin u priči koju u sebi skriva Šutnja bijeloga grada? U mističnoj atmosferi Baskije, slijedeći trag krvi, koji od drevnih dolmena i keltskih nalazišta vodi do Stare katedrale i velebnih palača Vitorije – ovaj triler furiozna tempa hvata nas u svoju mrežu i ne dopušta nam da predahnemo.
Mogu li se okajati grijesi iz prošlosti?
Može li se u srce tame dospjeti slijedeći let pčele?
I ima li odatle povratka?
Međunarodni bestseler Šutnja bijeloga grada Eve García Sáenz de Urturi napet je, elegantan krimić u kojemu se mitologija i legende, arheologija i obiteljske tajne miješaju sve do vrtoglavog raspleta koji će vas zateći nespremne.
“Prvi dio Trilogije bijeloga grada Eve García Sáenz de Urturi zavodljivo je pisano djelo impresivna dosega i dubine.” – Kirkus
“Nevjerojatno je kako te drži u neizvjesnosti. Otvarala sam tu knjigu čak i kad sam znala da imam samo deset minuta za čitanje.” – Graciella Pisiani
“Sa strepnjom, tako sam čitala Šutnju bijeloga grada. Inteligentna, zabavna i puna iznenađenja – pročitajte je i nećete se pokajati!” – Cristina Castro
“Čista desetka za ludo originalnu radnju! Kad počneš čitati, ne možeš prestati.” – Carme F. Martínez
Eva García Sáenz de Urturi: Šutnja bijeloga grada
Renata Grčić, Čitateljica blog, 18. 6. 2020.
Šutnja bijeloga grada prvi je dio Trilogije bijeloga grada, trilogije koju je njezina autorica započela – oprostite mi na oduševljenim epitetima – sjajno, maestralno, veličanstveno, izvanserijski, fenomenalno. Knjigu od nemalih skoro petsto stranica pročitala sam u dva sjedenja zato što pustolovina na koju Eva vodi čitatelja je toliko opijajuća da ne možete tek tako odustati od čitanja. Šutnja je jedan od onih krimića posebne vrste, čista prozna elegancija, užitak za čitanje. Sve ono ostalo upakirano u prvi dio trilogije bonus je za svakog čitatelja. Povijesni detalji, lokalitet kojemu je opjevana oda, sveprisutni lokalni kolorit Baskije te privlačno inteligentan glavni lik više su nego dovoljni za opravdanje epiteta kojima sam se poslužila na početku.
Baskijski grad Vitoriju potresaju ritualna ubojstva. Dva tijela, muško i žensko s rukom na obrazu onoga drugoga kao da se u trenutku smrti tješe. Ta nova ubojstva ista su kao i ona prije dvadeset godina koja su u ono vrijeme grad bacila na koljena, ali policija je uspješno ili su tako mislili pronašla ubojicu i osuđen je na zatvor, a upravo u trenutku novih ubojstava trebao bi izaći na slobodu.
Tasio Ortiz de Zarate bio je arheolog i nekad je bio miljenik Vitorije i sve što želi je opet biti upravo to, a za to mu je potrebna Krakenova pomoć. Kraken je nadimak inspektora Unaia Lopeza de Ayale, čovjeka koji je proučavao ubojstva prije dvadeset godina dok još nije bio u policiji jer baš kao i svaki stanovnik Bijeloga grada želio je da se riješe. Nije mogao ni zamisliti da će upravo on dvadeset godina kasnije još jednom biti u utrci s vremenom pokušavajući vratiti spokoj u svoj grad nakon što ubojica dva put ubije par i ostavi im tijela pred nosom.
Uz priču u sadašnjosti autorica nas paralelno upoznaje i s pričom o Tasiu i njegovom bratu blizancu Ignaciju, a zanimljiv podatak je taj da ga je upravo blizanac koji je u ono vrijeme bio policajac uhitio kao osumnjičenika za ubojstvo potvrdivši time da iako su krv i još k tome blizanci, pravda je na prvome mjestu. No pitanje koje se nameće u sadašnjosti je, je li Ignacio osudivši brata na zatvor, zatvorio ubojicu ili…
Uz otkrivanje njihove prošlosti još je jedna priča na vremenskoj liniji bitna, pa tako uz povremene izlete u prošlost otkrivamo sadašnjost, a pred pravim obožavateljima trilera mnogo je mogućih linija po kojima bi se priča mogla odmotati i otkriti nam ubojicu i njegove razloge, te razlog zbog kojega je pčela na naslovnici knjige.
Otprilike na trećini knjige u bilješke sam napisala svoju prvu i zapravo jedinu teoriju zato što sam kako su stranice odmicale uvidjela da nema smisla pogađati jer autorica je rješenje zagonetke ovog prvog djela trilogije pošteno zakamuflirala iako je cijelo vrijeme ostavljala tragove. Na kraju sam iznenadila samu sebe polovičnim pogotkom, ali onu drugu polovicu ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti.
Šutnja bijeloga grada krimić je koji mi je vratio vjeru u to da ovaj žanr ne izumire nego ima još autora koji priču jednostavno znaju izvesti kako treba uz mnoge preokrete koji čitatelja ostavljaju otvorenih usta. Kombinacija inteligencije i elegancije, odlične razrade glavnih i sporednih likova, puno opisa i dijaloga, i dovoljno mitologije i legendi vezanih uz Baskiju te pregršt tajni meni su bili više nego dovoljni da s užitkom na Goodreadsu knjizi okačim svih pet zvjezdica, i da nestrpljivo čekam drugi (obično nesretni) dio puna vjere u spisateljske sposobnosti autorice koja je sposobna prenijeti apsolutno svaku emociju na list papira.
Serijski ubojica iz zlostavljačkog društva u kojem je muškarac sve
Bojana Radović, Večernji list, 28. 6. 2020.
Kada netko kaže Baskija, svi će knjigoljupci na prvu odgovoriti – Pamplona, za što je naravno glavni „krivac“ veliki Ernest Hemingway. No, sada se ta priča mijenja i u središte pozornosti dolazi jedan drugi grad tog dijela Španjolske – Victoria. To je, naime, mjesto radnje Trilogije bijeloga grada, a Fraktura je upravo objavila njezin prvi dio Šutnja bijeloga grada (urednik Roman Simić, prijevod Silvana Roglić), roman s kojim je Eva García Sáenz de Urturi stigla na same vrhove španjolskih lista bestselera, i još ozbiljnije zakoračila u međunarodnu dionicu svoje spisateljske karijere.
Sjajno je to koncipiran i napisan krimić. U središtu priče je potraga za serijskim ubojicom koji ponovno kreće u pohod na nove žrtve, nakon dvadeset godina pauze, o nevinom čovjeku koji sve te godine čami u zatvoru i njegovu bratu blizancu, policajcu koji ga je uhapsio. Pozornica na koji se događa radnje grad je bogate povijest, zemlja koja ne odbacuje mistiku stvaranu stoljećima. Priča nevjerojatno raste pred očima čitatelja, doslovno postajući uzbudljivija iz stranice u stranicu.
Autorica u prvoj polovici romana glavnog istražitelja, koji je glavni junak trilogije i koji priča priču, smješta u bolničku postelju, gdje leži u komi, s metkom u glavi (?!). No, to je tek dio uzbudljivosti ovog krimića u kojem se kao ubojito oružje koristi otrov tise i pčele zatočene u ustima odabranih žrtvi. A u pozadini svega, baš u maniri najboljih skandinavskih krimića, slika je cijelog društva: okrutnog, patrijarhalnog, zlostavljačkog…, društva u kojem muške šake jednako mlate i žene i nemoćnu djecu. Možda je ovo i najbolji roman na temu kako okrutno obiteljsko nasilje rađa samo novo, još okrutnije nasilje s kobnim posljedicama. Dakle, pitanje je samo kako naći strpljenja do novih avantura inspektora koji nosi nadimak – Kraken.
Baskijski noir kontra nordijskog
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 10. 7. 2020.
Za sintagmu baskijski noir prvi put smo čuli prije pet godina kad je kod nas preveden roman "Nevidljivi čuvar" Dolores Redondo, spisateljice iz San Sebastiana. Da dotična dama nije jedina praktičarka trilera s oznakom kontrolirana porijekla iz autonomne zajednice na sjeveru Španjolske, shvatili smo ovih dana kad je u knjižare stigao roman "Šutnja bijeloga grada" autorice Eve Garcíe Sáenz de Urturi (hrvatski prijevod potpisuje Silvana Roglić). Radi se o prvome dijelu uspješne "Trilogije bijelog grada", koja je u Španjolskoj prodana u milijun primjeraka, potom je prevedena u četrnaest zemalja, a po njoj je snimljen i film.
Glavni je junak inspektor Unai López de Ayala, zvani Kraken, koji u prvom nastavku pokušava pohvatati konce slučaja koji je započeo još prije dvadeset godina. Tada je, naime, grad Vitoria bio pozornicom serije okrutnih ritualnih zločina. Žrtve su uvijek dolazile u paru, a ubojica je njihova razgolićena trupla namještao tako da jedno drugome rukom dodiruju obraz kao u nekoj nježnoj, utješnoj pozi. U to je vrijeme Kraken bio mladić kojega se slučaj toliko dojmio da je upravo zbog njega odlučio postati policajcem. Ubojica je na koncu otkriven, a njegov identitet šokirao je cijeli grad, budući da se radilo o šarmantnom arheologu koji je na televiziji vodio rado gledane znanstveno-popularne emisije. Još više javnost je potresla činjenica da je ubojicu iza brave pospremio nitko drugi nego njegov brat blizanac, građanskim zanimanjem kriminalistički inspektor.
Centrifuga zločina
Dvadeset godina kasnije, dok osuđenik odbrojava zadnje dane u kaznionici i sprema se na povratak kući, na ulicama i trgovima Vitorije iznova se pojavljuju leševi, opet u paru i groteskno namješteni. Ako je ubojica čvrsto zabravljen iza debelih zidova, kako je nastavio ubijati? Ima li možda suradnika o kojemu nitko ništa ne zna, a koji poslušno i vješto izvršava naredbe zločinačkog masterminda? Je li prije dvadeset godina zatvoren pravi krivac za seriju jezivih ubojstava ili je stradao potpuno nevin čovjek?
Na ta pitanja odgovore moraju ponuditi Kraken, njegova kolegica Estebaliz i njegova šefica, zamjenica načelnika Alba u koju će se, kako vrijeme bude odmicalo, inspektor neutješno zaljubiti. Taj trojac ne dijeli samo kriminalistički kruh sa sedam kora, nego i duboke emocionalne ožiljke: Kraken je udovac kojemu je trudna žena poginula u prometnoj nesreći, Estebaliz je rasla uz oca nasilnika, a Albino je dijete živjelo samo nekoliko sati, jer je rođeno s fatalnim poremećajem. Ljudi kojima bi ustvari trebao dug, relaksirajući, terapeutski odmor uvučeni su u pravu centrifugu zločina, komplicirani slučaj kojemu se ne nazire razrješenje, jer je ključ za razbijanje enigme skriven iza neprozirnih velova jedne davne obiteljske tajne.
Eva García Sáenz de Urturi sa svojom kolegicom Dolores Redondo dijeli nekoliko važnih svojstava. Obje su zaokupljene zločinima koji se po morbidnosti i okrutnosti mogu mjeriti s onima koje poznajemo sa stranica skandinavskih trilera. I jedna i druga majstorice su suspensa, koje vješto bordižaju narativnim serpentinama i poigravaju se s očekivanjima čitatelja, da bi ih onda naprasno iznevjerile. Također, dijele i sličan pogled na baskijski društveni ambijent u kojemu su locirane njihove priče.
Baskija za početnike
Roman Eve Garcíe Sáenz de Urturi pokriva razdoblje od četrdesetak godina, no u njemu nećete naći nijedan spomen burne političke prošlosti obilježene terorom lokalnih separatista i ne manje surovim odgovorom službenog Madrida. Kao ni Redondova, ni ona ne želi čeprkati po starim, jamačno još uvijek bolnim ranama, premda se ne može reći kako je potpuno nezainteresirana za specifičnosti sredine u kojoj je situirala svoju priču. "Njezina" Baskija prostor je u kojemu na jedinstven način supostoje i slobodno se prepliću vjera i praznovjerje, religijsko i mitološko. To je i predjel zapanjujuće surovosti u kojemu donedavno nitko nije problematizirao pitanje obiteljskog nasilja, zagovor ženskih prava do suza je mogao nasmijati prosječan svijet, a društvo je i dalje funkcioniralo skoro po kastinskom principu.
Prvim dijelom trilogije autorica sigurno nije razveselila ili ganula svoje zemljake. No, oni joj, izgleda, ništa nisu zamjerili, jer je sijući književne leševe po markantnim točkama Vitorije učinila veliku uslugu lokalnim turističkim radnicima koji danas oglašavaju razgledavanje grada stopama inspektora Krakena. Onima koji si ne mogu priuštiti luksuz putovanja u daleku Baskiju, svesrdno preporučujem književnu skitnju pod znalačkim vodstvom Eve Garcíe Sáenz de Urturi.
Stvarnost zločina je ta da nema granica onome što jedan čovjek može učiniti drugome
Gea Vlahović, Express - BestBook, 9. 10. 2020.
Brutalna ritualna umorstva, čvrsto voden zaplet s brojnim rukavcima i nizom neočekivanih obrata, urbani seting i policijski inspektor s kompliciranom prošlošću - baskijska spisateljica Eva García Sáenz de Urturi uzela je ključne sastojke tzv. nordic noira, ubacila ih u svoju književnu miješalicu, napisala triler Šutnja bijeloga grada (2016.) i lansirala se u orbitu svjetske žan- rovske književnosti. Knjiga je odmah postala bestseler u Španjolskoj i Latinskoj Americi, ekranizirana je u suradnji s Netflixom i španjolskim streaming servisom Movistar te proglašena književnim fenomenom desetljeća, a prava su prodana u više od 14 zemalja, izmedu ostalog i u SAD-u. Prije nego što je postala globalni fenomen, Eva García Sáenz de Urturi (1972.) bavila se sasvim drugim poslom - diplomirala je optometriju, radila na nekoliko rukovodećih položaja u optičarskom sektoru, a potom joj se karijera nastavila na Sveučilištu u Alicanteu, gdje i danas živi. “Nikad nisam smatrala da bih se trebala ograničavati isključivo na bavljenje znanošću. Pa i znanstvenici mogu biti kreativni! Ta se dva interesa ne isključuju. To što sam se dugo bavila medicinom nije otupjelo moje kreativne interese, dapače!”, govori autorica.
Prepoznatljivost izvan Španjolske stekla je romanom Saga o dugovječnima (2012.), koji je postao bestseler u SAD-u i Velikoj Britaniji. Godine 2014. objavila je Adamove sinove i povijesni roman Putovanje na Tahiti. Vrhunce ljestvica najprodavanijih naslova dostiže 2016., kad je u knjižare došla Šutnja bijeloga grada, prvi dio krimi trilogije koju još čine romani Los ritos del agua (Rituali vode, 2017.) i Los señores del tiempo (Gospodari vremena, 2018.), samo u Španjolskoj prodani u više od milijun primjeraka. Svoju hvaljenu trilogiju, koju kritika naziva “prvim baskijskim noirom“, de Urturi je smjestila u Vitoriju-Gasteiz, svoj rodni grad u Euskal Herriji, nama poznatoj kao Baskiji - i, iako je riječ o krimićima, zapravo ispisala svoje najautobiografskije knjige, jer se u pisanju itekako oslanjala na vlastita iskustva odrastanja u toj sjevernoj španjolskoj regiji, kombinirajući vlastite obiteljske priče s krimi zapletom i kompliciranom ljubavnom dramom, a sve to uz kulturno-povijesnu kulisu i brojne reference na lokalne običaje, kuhinju, način života...
Krimići su tek dio književne biografije te autorice, čije pisanje otkriva zanimanje za povijest, geografiju, mitologiju... “Knjige koje čitam nikad ne biram prema žanru. Podjednako volim čitati povijesne romane, trilere, eseje, biografije… Na isti način pristupam i pisanju: važna mi je priča, a ne žanr", pojašnjava de Urturi.
Roman Šutnja bijeloga grada, nedavno objavljen na hrvatskom u izdanju Frakture i prijevodu Silvane Roglić, elegantan je krimić u kojemu se mitologija i legende, arheologija i obiteljske tajne miješaju u priči o okrutnim ritualnim ubojstvima obilato garniranima povijesnom simbolikom. Radnja se odvija u mističnoj atmosferi Baskije, gdje se u kolopletu ulica povijesnoga grada Vitorije i tajnovitih krajobraza okolnih sela neizvjesna policijska istraga prepuna neočekivanih obrata razvija u napeti psihološki triler koji Evu Garciju Sáenz de Urturi otkriva kao autoricu čiji literarni interes, barem u žanrovskoj književnosti, leži u fascinaciji patološkim, mračnim stranama ljudskog uma.
“Kad sam odlučila napisati triler, željela sam to učiniti iz pozicije kriminalista, osobe koja se bavi profiliranjem zločinaca: ono što me zanimalo je psihologija zločina i uloga empatije potrebne da bi se slijedilo stope počinitelja”, pojašnjava autorica. Fikcija joj pruža priliku za promišljanje granica ljudskog ponašanja i propitivanje koliko su te granice fleksibilne. Zanimalo ju je istražiti umove serijskih ubojica, psihopata koji su obični ljudi, nevidljivo integrirani u društvo.
U drugom dijelu trilogije poigrava se s idejom psihotičnog uma, dok se treći bavi poremećajem podijeljene ličnosti. Svima je zajedničko postojanje povijesne pozadine i u svima se presudnima pokazuju odluke koje se donose u konkretnom obiteljskom i socijalnom okruženju u kojemu odrastaju njezini protagonisti. Zato svi njezini likovi imaju kompliciranu prošlost, svi nose tešku emocionalnu prtljagu proživljenih trauma s kojima ne znaju izaći na kraj. Autorica ih kroz priču prisiljava da naprave korak naprijed u suočavanju s tim traumama, čime pridobivaju simpatije čitatelja, koji počinju suosjećati s njima jer se prepoznaju u njihovoj borbi. Kako bi postigla dodatni dramski efekt, de Urturi se u knjizi Šutnja bijeloga grada poslużila još jednim trikom - učinila je najvećeg negativca snažnijim likom od glavnoga protagonista, a ono što joj je bilo važno je da svaki od njih ima svoju priču, koja objašnjava njegove postupke, njegov doživljaj svijeta. Sa svojim likovima ima posebnu vezu: u njezinoj glavi borave godinama i već ih je toliko dobro upoznala da točno zna kako će koji reagirati u svakoj pojedinoj situaciji. Kroz svakoga od njih promatra neki aspekt ljudske duše - autorica za sebe każe da je ona promatračica u potrazi za čarolijom koja se nalazi u detaljima.
U romanu Šutnja bijeloga grada radnja prati inspektora Unaija Lópeza de Ayalu zvanog Kraken tragom običnih ritualnih ubojstava koja potresaju Vitoriju: ubijeni su uvijek iste dobi, muško i žensko, s rukom na obrazu onoga drugog. Tako je bilo prije dvadeset godina, a tako je i danas, koji dan prije nego što iz zatvora treba izaći čovjek koji je za ubojstva osuđen - nekoć slavljen, a danas omražen, briljantni arheolog Tasio Ortiz de Zárate. Pred inspektorom Ayalom, mladom zvijezdom vitorijske policije, težak je zadatak: otkriti kako je Tasio nastavio ubijati iz zatvora ili pronaći ubojicu zbog kojega je junak Krakenova djetinjstva u tamnici dva desetljeća proveo nevin.
Roman je prepun rukavaca, što je samo po sebi morao biti poseban izazov za autoricu, ali, kako voli reći, ne i takav s kojim se ne bi mogla uhvatiti u koštac - bila je to već njezina četvrta knjiga i bila je spremna na nju. Radnju je smjestila u regiju u kojoj je odrasla i koju dobro poznaje, u kulturu Baskije koja ju je oblikovala i gdje, u selu Villaverde nedaleko od Vitorije, koje takoder ima ulogu u njezinoj knjizi, još živi dio njezine obitelji.
Kad je riječ o izvanredno na petim i pametno pisanim krimićima, uvijek se nekako nameće pitanje - gdje je autor pronašao inspiraciju za tako elaboriranu priču punu naglih obrata? Događaju li se i u stvarnoj Euskal Herriji tako strašne stvari? “Svi su zapleti u romanima izmišljeni. Za ubojstva, nasreću, nisam pronalazila nikakve primjere u stvarnom životu”, govori autorica. Ali to je i u redu jer, kako napominje, puno je više zanima stvaranje “vlastitog psihološkog univerzuma, koji ima svoju logiku i pravila”. Kao svaki punokrvni krimić, Šutnja bijeloga grada vrvi fantastičnim promjenama smjera koje čitatelju ne dopuštaju ni trenutka predaha: ubojstva se nižu, napetost raste, situacija izmiče svakoj logici, sve do vrtoglavog raspleta.
Kako bi ispisala svoju krimi trilogiju, Eva García Sáenz de Urturi morala je puno istraživati. Iščitala je obilje dokumentacije kako bi se dobro upoznala s povijesnom i kulturnom baštinom regije - obilazila je muzeje, arheološka nalazišta, savjetovala se s arheolozima. Takoder je iscrpno istražila kriminalističko profiliranje - razgovarala je s brojnim profesionalcima koji se bave tim poslom, koji su joj pomogli u nedoumicama koje su je mučile u procesu pisanja. “Puno sam toga saznala iz razgovora s aktivnim policajcima. Posjetila sam sva povijesna mjesta koja se pojavljuju u romanu, Staru katedralu, razne palače, Stari grad. Svašta sam od tih mjesta naučila”, ističe.
Njezine su knjige fikcija, no svaka fikcija ima korijenje u stvarnosti. A stvarnost zločina je ta da nema granica onome što jedan čovjek može učiniti drugome u odredenim okolnostima. De Urturi nije sklona vjerovati da su ljudi u osnovi uglavnom ipak dobri: “Mislim da su u ekstremnim situacijama mnogi ljudi spremni prijeći crvenu crtu i zakoračiti u kriminal, iako su isto tako mnogi ljudi posve nespremni za tako nešto”, govori. Zato je dobro da sva društva imaju zakone i policiju koja će te zakone provoditi, dodaje.
Roman Šutnja bijeloga grada nudi fascinantni portret baskijskoga društva i kulture, a da je Eva García Sáenz de Urturi pronašla uspješnu formulu pokazuje i činjenica da je knjiga već adaptirana i na filmu koji je od ožujka ove godine dostupan na Netflixu. Lik inspektora Krakena ima vojsku obožavatelja koji sebe nazivaju krakeniancima, a grad Vitorija se nakon objave prvoga dijela trilogije odjednom našao na mapi svijeta kao literarno-filmska turistička destinacija.
“Trilogija je prevedena na niz jezika, i to u zemljama kao što su Njemačka, Poljska, Meksiko ili Sjedinjene Amerićke Države, s doista izvanrednim uspjehom. To, naravno, znači i da je grad Vitorija postao poznat na četiri kontinenta, što je doista rezultiralo značajnim porastom kulturnog turizma grada tijekom četiri godine od izlaska prvoga romana, zahvaljujući tisućama čitatelja koji se slijevaju sa svih strana svijeta kako bi na nekoj od posebno osmišljenih turističkih tura obišli mjesta na kojima se odvija radnja romana”, kaže de Urturi.
Masovni mediji obožavaju ubojstva - ljudi imaju sklonosti ka morbidnome, pa su se za Vitoriju zbog njezinih romana zainteresirali i BBC i CNN, a autorici su knjige donijele titulu jedne od španjolskih spisateljica s najviše pratitelja na društvenim mrežama. Je li očekivala takav uspjeh? Nije, ali nekako se uspijeva nositi s njim, iako komunikacija s obožavateljima na društvenim mrežama premašuje njezine kapacitete pa je njezina nakladnićka kuća morala uspostaviti tim ljudi koji joj pomaže odgovarati na pitanja čitatelja. “Kad imate toliko pratitelja na društvenim mrežama, naprosto nije moguće osobno odgovoriti na svaki pojedini upit, ali se trudim što više vremena posvetiti svojim čitateljima”, govori de Urturi, koja se ipak još može prošetati nesmetano ulicama Alicantea, gdje je povremeno, kad čuju njezino prezime ljudi pitaju je li u rodu s autoricom slavne trilogije.