Sudbina obitelji Meijer
-
Jezik izvornika: njemački
-
Prijevod: Andy Jelčić
-
Broj stranica: 728
-
Datum izdanja: veljača 2010.
-
ISBN: 978-953266204-7
-
Naslov izvornika: Melnitz
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 225 mm
-
Težina: 1 100 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 9,29 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Godine 1871., neposredno nakon Francusko-pruskog rata, na vrata obitelji Meijer u švicarskom selu, jednom od rijetkih u kojem su mogli živjeti Židovi, pokucao je daleki, izmučeni rođak. Njegov dolazak promijenit će sve – on je ambiciozan, živio je u Parizu, pun je ideja, a na njega će baciti oko obje kćeri glave obitelji, i prava i posvojena.
Sudbina obitelji Meijer veličanstven je epski roman koji govori o četiri generacije švicarskih Židova na prijelazu stoljeća, u vremenima velikih promjena, o njihovim poslovnim, ljubavnim i drugim uspjesima i neuspjesima, o onima koji su uvijek obilježeni svojim porijeklom. Charles Lewinsky napisao je velebnu sagu prepunu obrata i jakih ličnosti. Kroz sudbinu obitelji Meijer zrcali se povijest europskoga kontinenta od kraja devetnaestog stoljeća do Drugoga svjetskog rata.
Rasan roman u maniri “Buddenbrookovih“
Ilina Cenov, najboljeknjige.com, 23. 7. 2011.
Često mi se čini da se ovaj današnji tempo života zavrtio prebrzo i melje nas kao nikada do sada. Nikako se ne možemo sastati s vremenom, ne stignemo niti ono što bismo morali, a kamoli ono što bismo željeli. Ponekad imam dojam da se to odrazilo i na današnju književnost. Naime, čini mi se da su romani danas sve kraći (čast izuzecima poput Larssonove trilogije ili romanima vampirsko-vještičjeg sadržaja, ali to su žanrovi koji se čitaju u dahu i kojima ne bi smetalo niti dodatnih dvjestotinjak stranica). Nikako ne smatram da je razlog tome pomanjkanje inspiracije današnjih pisaca, nego mi jednostavno nemamo vremena čitati tako dugačke knjige. Iako bismo to svakako trebali...
Kad sam dobila roman švicarskog pisca, redatelja, dramatičara i novinskog urednika Charlesa Lewinskog, “Sudbina obitelji Meijer“, prva pomisao mi je bila da bih s određenim brojem knjiga ove veličine mogla zamijeniti ciglu i izgraditi vikendicu. Druga mi je pomisao bila da knjigu ove debljine nisam vidjela još od srednje škole i (uglavnom ruskih) realista! Ovako impozantan roman izazvao je i sasvim impozantno strahopoštovanje, kako zbog piščeva rada, koji je nesumnjivo bio obiman i predan, tako i zbog hrabrosti da napiše roman dug preko sedamsto stranica. Srećom, velik je broj čitatelja uspio odvojiti vrijeme za ovaj roman, te je “Sudbinu obitelji Meijer“ prepoznala i kritika i publika. Čak je i preveden na desetak jezika.
Roman započinje 1871. godine u švicarskom selu Endingenu, jednom od rijetkih područja u Švicarskoj u kojem su u to doba smjeli živjeti Židovi. S tradicionalnom židovskom obitelji Meijer upoznajemo se u vrijeme šive (jidiš), uobičajenog židovskog sedmodnevnog žalovanja za pokojnim ujakom Melnitzom. Upoznajemo oca obitelji, Salomona Meijera, trgovca stokom, “glave znanstvenika na tijelu seljaka“, i njegovu suprugu Goldu, malenu zdepastu domaćicu. Njih dvoje imaju kćer Mimi, oholu ljepoticu koja voli “birane izraze, kao i sve druge elegantne stvari“, ali i posvojenu kćer Chanele, koja “nije bila prava kći, ali nije bila ni sluškinja, nikome nije bila prirasla srcu, ali nikome nije bila ni na putu”.
Obitelj sasvim neočekivano, pod okriljem noći, posjeti naočiti pričljivi neznanac Janki Meijer, koji tvrdi da je daljnji Salomonov rod. Kako “u selu noć vidi mnogo toga i još više čuje“, Janki izaziva posvemašnji interes stanovnika Endingena, ali i pomutnju između Mimi i Chanele. Obje se u njega zagledaju, te mu se svaka od njih na svoj način nastoji približiti. Janki ostaje živjeti u domaćinstvu obitelji Meijer, te prepun ambicija i smionih ideja, uskoro pokreće svoj posao i zaručuje se s jednom od sestara. Dalje kreće saga, pomalo u maniri “Buddenbrookovih“ Thomasa Manna, koju je gotovo nemoguće ukratko prepričati, već bi je svakako valjalo pročitati.
Lewinsky je napisao epsku obiteljsku sagu, koja se proteže od 1871. do 1945. godine i zahvaća četiri generacije obitelji Meijer. Kroz tako dugačak vremenski period u toj se obitelji događa toliko toga da je nemoguće sve nabrojati. Najjednostavnije rečeno, događa se život i to život jedne mnogobrojne, ponekad neobične, ponekad sasvim obične obitelji. Kao i u svakoj obitelji, ima tu i iznimne sreće i iznimne patnje, uspona i padova, rođenja i umiranja, nevjerojatnih avantura i nevjerojatnih tragedija.
Likove, kojima ovaj roman obiluje, pisac nam je, ne štedeći riječi, približio i oživio u našoj mašti. Oni su upečatljivi, punokrvni, puni različitih osobina. Vrlina, ali i mana. Upravo zbog tih sitnih detalja, oni nam se uvlače pod kožu, postaju nam toliko bliski, da sam prilikom čitanja imala osjećaj da čitam o svojoj (doduše posve nepoznatoj), ali ipak nekako svojoj obitelji. Kod Meijerovih ima svakojake čeljadi, baš kao i u svakoj drugoj obitelji, od obiteljske ljepotice, do obiteljske crne ovce, ima uspješnih i onih malo manje uspješnih, konzervativaca, ali i posve liberalnih članova. I taj bogati spektar likova, toliko je postao “moj“ da me obuzela tuga kad su poneki od njih (neminovno, jer ipak govorimo o periodu dužem od sedamdeset godina) umirali. Jer Mimi je ipak, kako se meni činilo, pretvrdoglava da umre!
Kroz povijest i sudbinu obitelji Meijer, isprepliće se i komplentna društveno-politička slika Europe u periodu od 1871. godine pa do kraja Drugog svjetskog rata. Kroz priču o četiri generacije jedne obitelji, pisac nam je nenametljivo približio cionizam, antisemitizam, nacizam, radnički pokret, ratna stradanja tokom Prvog i Drugog svjetskog rata... Dakle sve ono što je obilježilo kraj 19. i prvu polovicu 20. stoljeća. Bez brige, pisac nije mešuge (jidiš: lud) da bi nas suhoparno gnjavio s povijesnim činjenicama. S obzirom da je priča vrlo jasno smještena u određeno mjesto i vrijeme, te stvarne povijesne činjenice su poslužile kao bogati okvir za priču, ali i utjecale na život članova obitelji Meijer, na najrazličitije načine.
Lewinsky nam otvara prozor u jedan relativno nepoznati svijet. A to je svijet Židova, njihova bogata kultura, običaji i jidiš izrazi (na kraju knjige je pojmovnik jidiš izraza tako da je sve i više nego jasno). Opisujući dug vremenski period primjećuje se i popuštanje stega tradicije. Od Salomona Meijera, koji nikada u svom dugom životu nije konzumirao ništa što nije bilo košer, dolazimo do njegova unuka Françoisa, koji se čak pokrštava i postaje goj (jidiš: nežidov) i sramota čitave obitelji. Upoznajući nas sa židovstvom, Lewinsky to čini nepretenciozno, lako, zanimljivo, a vrlo često i iznimno duhovito.
Za ovaj roman bismo mirne duše mogli ustvrditi da je po svemu tradicionalan (kronološki slijed događaja, karakterizacija likova, sveznajući pripovjedač...). Međutim, postoji nešto što na neki način relativizira tu tradicionalnost, a to je pokojni ujak Melnizt, koji se svako toliko iznova vraća u priču. Taj ih beskompromisni mrtvac iznenađuje svojim nevjerojatnim prisutstvom, kako bi članovima obitelji Meijer u lice sasuo sve što ih ide bez dlake na jeziku, bez milosti i uljepšavanja. Ponekad se javlja u snu, ponekad poput svojevrsnog duha na javi, šireći miris zemlje i mokrog pijeska.
Meijerovi ga nastoje ignorirati, jer im govori nimalo lijepu istinu, a svi znamo da istina najviše boli, ali Melnitz je pretvrd da bi samo tako zašutio i nestao. Kako sam kaže: “Nas Židove je za naše grijehe Bog kaznio dobrim pamćenjem.“ Služeći se tim svojim dobrim pamćenjem, on podsjeća obitelj na često nesretnu sudbinu Božjeg izabranog naroda (Židova). Kad se na kraju otkrije njegovo zastrašujuće, gotovo demonsko porijeklo, neminovno se moramo zapitati što bi tek bilo da Židovi nisu izabrani narod, ako su im se tolike nesreće događale dok su kroz povijest koračali s tom Božjom etiketom...
Lewinsky je napisao zaista velik roman, ali ne samo zbog svojih sedamsto stranica, već zbog svoje širine i traga, koji u nama ostavlja. Roman “Sudbina obitelji Meijer“ je iznimno djelo, interesantno i po svojoj tematici i po stilu pisanja. Kada sam ga čitala imala sam osjećaj da Lewinsky piše s lakoćom, da je erudit i da pišući točno zna što radi i što nam želi prenijeti. U tome je u potpunosti uspio. Ovaj je roman prepun narodne (židovske) mudrosti, simpatičnih, a istovremeno velikih izreka, osebujnih i nezaboravnih likova, dinamičnih životnih dijaloga, suptilnog humora, i, kad zatreba, inteligentne ironije. Približio nam je ne samo jednu veliku obitelj, već i jedno bitno razdoblje povijesti Europe i jednu relativno nepoznatu, a toliko zanimljivu kulturu i običaje.
Priznajem, sedamsto stranica je velik zalogaj i zahtijeva podosta vremena. Ali ta naizgled mana ovoga romana, upravo je njegova vrlina. Kad jednom odškrinete vrata doma osebujne obitelji Meijer i kad vas oni posve začaraju i vi postanete dio te obitelji, bit ćete i više nego sretni što zbog tog beskraja stranica druženje s obitelji Meijer neće tako brzo završiti...
Začitavanje: 'Sudbina obitelji Meijer'
Katarina Brbora, booksa.hr, 9. 5. 2012.
Zvuči prilično jednostavno i u svojoj osnovi i jest, no epska priča o obitelji koja poslovično podrazumijeva snažne psihološke portrete likova i neizbježnu dramu, u svojim slojevima krije mnogo više. Charles Lewinsky, također švicarski Židov, odabrao je okružje koje poznaje i koje ga je i samog vjerojatno obilježilo te se u njemu odlično snalazi: Švicarska, zemlja poznata između ostalog i po svojoj neutralnosti, igra svojevrsnu ulogu otoka izoliranog od europskih događaja, ali ne i političkih utjecaja, pokreta ili običnih predrasuda. Možda se baš zato neobično ističe i činjenica da je priča o obitelji Meijer započeta i završena s krajem dvaju velikih ratova: Francusko-pruskim i Drugim svjetskim ratom. U tom je kontekstu prikaz židovske svakodnevnice i židovstva generalno pronašao posebno zanimljivo mjesto.
Radnja, naime, počinje u pitoresknom selu Endingen, jednom od rijetkih sela gdje je Židovima bilo dopušteno da se trajno naseljavaju i gdje nas Lewinsky upoznaje s obitelji Salomona Meijera, nakupca stoke i oca dvaju kćeri. Njegova je rođena kćer frivolna i lijepa Miriam koja inzistira da ju se zove Mimi. Druga je posvojena Chanele, promišljena i radišna djevojka prosječnog izgleda na koju ni obitelj ni zajednica ne obraćaju mnogo pažnje. Svojevrstan razdor u kući počinje kad jedne noći pod obiteljski krov dolazi daleki rođak, Janki Meijer, naočiti dezerter iz francuskih postrojbi s velikim planovima o bogaćenju na trgovini robnim materijalima. I Mimi, opijena francuskim ljubavnim romanima, i Chanele, zauzeta obavljanjem beskrajnih kućanskih poslova, zaljubljuju se u Jankija što će imati presudan utjecaj na njihov ionako nesestrinski odnos.
Svakako, osim suptilnog seciranja unutarobiteljskih odnosa koji će privući većinu čitatelja, Lewinsky nije zaobišao ni analizu švicarskog društva i odnosa prema svojim židovskim pripadnicima. Otud i naslov romana koji u originalu glasi Melnitz. Ujak Melnitz je lik koji se periodički pojavljuje pred članovima obitelji Meijer (ili je možda ipak glas koji progovara u njima?) s uznemirujućim pričama o minulim i aktualnim primjerima antisemitizma, a kojeg svi podjednako odbijaju slušati. On je nadnaravna prikaza čije priče kulminiraju onom o podrijetlu njegova imena, imena koje je na svoj način utjelovilo sve okrutnosti i pogrome koje su Židovi doživjeli u istočnoj Europi. Upravo je ujak Melnitz taj koji ironično ističe izoliranost i sigurnost švicarskih Židova za koje je nakon pažljiva čitanja jasno da su također počivali na krhkim nogama. Ali iza makabrične i jezive prikaze krije se nimalo jednostavna priča o važnosti prošlosti i identiteta koja će se u slučaju pojedinih likova sukobiti sa željom za prihvaćenosti i uklapanju u svoju okolinu. Janki Meijer će biti grubo isključen iz društva ratnih veterana Francusko-pruskog rata upravo zbog svoje vjere, a njegov sin François će je se čak i odreći u pokušaju da stekne pravo na kupovinu elitnog komada zemlje.
Na ovom mjestu treba dodati i važnost osobnih imena kao potvrde identiteta i poveznice s pričom ujaka Melnitza: Miriam koja se pomodno nazivala Mimi, njena kćer Deborah koju je radije zvala Desiree, Janki kojeg su znali pod francuskim imenom Jean, François čije je drugo ime zapravo Schmul i koji je prezime Meijer pretvorio u njemačko Meier. Ta se repetativnost motiva kod Lewinskog primjećuje i na drugim mjestima: nenadane pridošlice koje, poput svojedobno Jankija, jedn ostavno banu na vrata i promijene budućnost obitelji ili cijele rečenice koje izgovara ujak Melnitz; kao i fragmentarnost koja je vrlo glatko uklopljena u tijek priče u obliku reminiscencija ili pukog prepričavanja značajnih, a preskočenih događaja.
Zbog svih tih gotovo nevidljivih zahvata i jedva primjetne ironije protkane kroz pisanje Charlesa Lewinskog, Sudbina obitelji Meijer (Fraktura, 2011., preveo Andy Jelčić) je iz potencijalno klasičnog romana nalik na Du Gardovu Porodicu Thibault podigla prečku na jednu posve novu razinu pisanja povijesne fikcije.