Strah golmana pred jedanaestercem
-
Jezik izvornika: njemački
-
Prijevod: Boris Perić
-
Broj stranica: 128
-
Datum izdanja: studeni 2019.
-
ISBN: 978-953358178-1
-
Naslov izvornika: Die Angst des Tormanns beim Elfmeter
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 230 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Strah golmana pred jedanaestercem - kultni roman nobelovca Petera Handkea.
Strah golmana pred jedanaestercem knjiga je u kojoj Handke majstorski opisuje očaj pojedinca, njegovu izgubljenost i izglobljenost u suvremenom svijetu, depresiju i jezu hladnoratovske Europe i malograđanske austrijske provincije. Sve nijanse straha pred samim sobom i svojom okolinom razotkrivaju se pred čitateljem kroz Handkeov osebujan stil.
Monter Joseph Bloch, bivši golman, istinski je antijunak, iz dana u dan u sve većem raskoraku između svoga unutarnjeg života i vanjskoga stvarnog svijeta, a njegova shizofrenija odlično ocrtava stanje epohe.
Strah golmana pred jedanaestercem, prema kojemu je Wim Wenders snimio slavni istoimeni film, lansirao je Petera Handkea među najvažnije europske pisce druge polovine dvadesetoga stoljeća.
“Kad se prije podne javio na radno mjesto, monter Joseph Bloch, koji je nekoć bio poznat kao nogometni golman, obaviješten je da je otpušten s posla. U svakom slučaju, kad se pojavio na vratima barake, u kojoj su se upravo nalazili radnici, nitko osim vođe smjene nije digao pogled s užine, te je Bloch tu činjenicu protumačio kao takvu obavijest i napustio gradilište. Na ulici je zamahnuo rukom, ali automobil, koji je projurio pored njega – iako Bloch uopće nije zamahnuo rukom da zaustavi taksi – nije bio taksi. Naposljetku se pred njim začulo škripanje kočnica; Bloch se okrene: iza njega je stajao taksi, čiji je vozač glasno negodovao. Bloch se ponovno okrene, uđe i zatraži od vozača da ga odveze do Naschmarkta. Bio je lijep listopadski dan. Na jednom kiosku Bloch je pojeo vruću kobasicu, te potom prošetao među štandovima do kina. Sve što je vidio smetalo mu je; trudio se opažati što je moguće manje. Ulazak u kino donio je olakšanje.”