Smiljko i ja si mahnemo

Nagrada Ivan Goran Kovačić 2021.
Nagrada HAZU 2020.
Nagrada Fran Galović 2020.

Smiljko i ja si mahnemo sigurno će sjati u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Gusto, a lako satkana priča nove knjige Eveline Rudan, osjeća se, morala je biti ispričana. Ona poseže sve do početaka, vraćajući se uvijek u sadašnje trenutke i na poznata mjesta, od kojih se zatim otiskuje uvijek u novi obilazak elipse pamćenja. Čitajući, posjetit ćemo istarska polja i šumarke, zagrebačke ulice i fakultete, Sueski kanal i New York, očešati se ramenom o cijelu galeriju likova: Kocbeka, Whitmana, Mary Poppins, Terryja Eagletona, Dantea, Viktora Emanuela III… Kolorit, preciznost i razgovornost jezika u Smiljku nešto su sasvim osebujno, a tu je i privlačnost obilja radnje: intimne, društvene i kulturne povijesti, emotivne i psihološke epike, skakanja s pozornice na pozornicu, inače tipičnije za prozu, što nas sve vuče dalje u obilazak osunčanih smultronstället – mjesta gdje rastu divlje jagode – smještenih između ovih korica; vuče u ono mitsko vrijeme kad “svi su još živi”. A iz divljih jagoda, podsjetit će nas Smiljko, nerijetko prijeti ugriz zmije. I da, Smiljko govori istarski čakavski – ali tako izravno i prisno da jezik pada u drugi plan, postajući naš i svačiji.
– Goran Čolakhodžić

"Nisam im suvremenik, ali čitao sam o polemikama u kojima je jedna strana tvrdila da se dijalektom ne može pisati poezija univerzalnog značaja i vrijednosti. Ako je do danas o tome opstala ikakva dvojba, ona je ovom zbirkom nokautirana, jer Smiljko i ja si mahnemo je knjiga izuzetno važna za univerzalnu, općeljudsku kulturu, povijest, duhovnost, za svjetsku i međugeneracijsku ljubav, za mir i napredak, za identitet, i za pogled u budućnost."
- Davor Šišović, Glas Istre

"Jedno od najboljih domaćih pjesničkih naslova u 2020. godini te da bi njezino izostavljanje s popisa 'obvezne literature', govorimo li o nepatvorenim ljubiteljima recentnoga pjesničkog stvaralaštva, predstavljalo ozbiljan propust."
- Frano Nagulov, Stav

"Knjigu Eveline Rudan moguće je čitati ne 'samo' kao izvanredno originalnu, samosvojnu, emocionalno potresnu i stihovno majstorski eksperimentalnu suvremenu poeziju na temu prijateljstva (ili žudnje prijateljstva kao bratstva i bratstva kao prijateljstva), klasik već u trenutku objavljivanja, već i kao dramsku izvedbu mnogih intimnih glasova koji se istovremeno kreću jezikom autorice. To bogatstvo jezičnih kretanja pravi je razlog zašto nikada nećemo biti kolonizirana zemlja. Uvijek ćemo imati načina da raskujemo neke dominantne jezične okove."
- Nataša Govedić, Kritika h,d,p,

"Stavljajući u podnaslov žanrovsku dosjetku balada na mahove Evelina Rudan kao da je recipijentu poručila da će imati posla s tekstom koji ćudljivo rabi pojedine jezične i kompozicijske mehanizme te otvorene književne vrste, tj. da ju dopunjuje kompozicijskim, formalnim, izričajnim i  ugođajnim inovacijama. Ukratko podnaslov balada na mahove najprije treba razumjeti kao osvještavanje mjestimičnog žanrovskog karaktera zbirke, iako ne treba isključiti ni doslovnu asocijaciju na mahanje.
Dobra zbirka, vrlo dobra, odlična. Svakako čitati. Smiljka doista treba upoznati."
- Krešimir Bagić, Vijenac