Sladoledari
-
Jezik izvornika: nizozemski
-
Prijevod: Josipa Dvoraček Užarević
-
Broj stranica: 296
-
Datum izdanja: veljača 2019.
-
ISBN: 978-953358080-7
-
Naslov izvornika: De ijsmakers
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 395 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Je li sladoled ikome donio nesreću? Je li se zbog njega netko posvadio, udaljio, ozlovoljio? Je li odgovarajuća kombinacija okusa ikoga otjerala na drugi kraj svijeta, natjerala u podrum, ili – ne daj bože – u pjesništvo? Postoji li na ovom svijetu osoba koju sladoled – makar na jedan sladak trenutak – nije učinio sretnom? U svome međunarodno uspješnom romanu Sladoledari Ernest van der Kwast odat će nam sve, a njegova priča o obitelji Talamini, glasovitoj dinastiji sladoledara-umjetnika, i njezinoj crnoj ovci Giovanniju, koji svoj životni poziv pronalazi u poeziji i putovanjima, osvojit će nas duhovitošću i poetičnošću. Na pitanje može li povijest sladoleda biti topla, može li nas ugrijati osvjetljujući one tajne predjele koje dijelimo svi, pričajući o sumnjama i očekivanjima, o ljubavi i obitelji – ovaj fantastični roman ima samo jedan odgovor: kategorično da!
“Ovo je oda poeziji i ženama. Ovo je priča o tradiciji spravljanja sladoleda i cijeni koju taj posao traži. Ali više od svega drugoga, ovo je knjiga koja će vas pomesti poput lavine.” - Noordhollands Dagblad
“Dirljiva priča o tome kakvim se žrtvama plaćaju neispunjene žudnje.” - Publishers Weekly
“S puno osjetljivosti Van der Kwast pripovijeda svoju priču o obitelji Talamini, pokazujući kako odluke pojedinca mogu imati dalekosežne posljedice na njegove bližnje kroz više generacija. Zanosno štivo: prija kao sladoled na vruć ljetni dan.” - Kirkus Reviews
“Ernest van der Kwast pripovijeda nam o ljubavi između muškarca i žene, o ljubavi između braće i o trenutku u kojemu obje nestaju. Senzualno, iskreno, predivno.” - Brigitte
Oda poeziji i ženama
Jagna Pogačnik, HRT - Dobro jutro, Hrvatska, 26. 3. 2019.
Ernest van der Kwast rodio se godine 1981. u Mumbaiju, u Indiji. Debitirao je 2005. godine romanom 'Nekad su stvari ljepše ako ljudi o njima klepeću'. Roman 'Sladoledari' (2015.) ubrzo je preveden na više jezika, a van der Kwast njime osvaja nagradu za najbolje književno djelo za mlade u nizozemskom govornom području.
Na sjeveru Italije, usred slikovitih Dolomita, pet se generacija obitelji Talamini specijalizira za proizvodnju sladoleda. Dapače, čak tvrde da je sladoled ovdje izumljen. Zanimljivo je da je led s planina donio njihov pra-pradjed pod najtežim uvjetima, a zatim ga pomiješao s mlijekom, jajima, voćem, marmeladom i postao je ukusni sladoled. Roman donosi raskošne opise različitih kombinacija sladoleda kroz doživljaj umjetnosti stvaranja. Priča je smještena u prostor između dviju profesija koje naizgled ne mogu biti drugačije, ali opet ih nešto spaja - kreacija i umjetnost. S jedne strane proizvodnja i prodaja sladoleda, s druge strane, profesionalno bavljenje poezijom.
Stariji sin Giovanni, crna ovca obitelji, protiv volje svojih roditelja odlučuje prekinuti s obiteljskom tradicijom i posvetiti svoj život književnosti, točnije poeziji, zato što voli čitati koliko voli i sladoled. Giovanni preuzima mjesto u izdavačkoj kući, a zatim organizira festivale poezije. Njegovu ocu to ne izgleda kao posao, jer misli da juri svijetom od jednog festivala poezije do drugog. Njegov brat Luca preuzeo je obiteljski biznis, iako među braćom postoji tihi spor i neprestano natjecanje, jednoga dana obraća se Giovanniju s neobičnom molbom. Luca je oženjen Sophijom, ženom u koju su nekada bila zaljubljena obojica braće, zbog čega je Giovanni na njega ljubomoran. No, njihov je problem što ne mogu imati djece, a dinastiji sladoledara potreban je nasljednik.
Knjiga odiše elegantnim stilom, puna je neobičnih ideja i mudrosti, i zabavno je i uzbudljivo štivo. Priča se razvija polako, kroz brojne 'flash-backove' i obogaćuje mnogim malim, pametnim i često smiješnim epizodama. 'Sladoledari' se bave generacijskim sukobima i izgubljenim vrijednostima prijateljstva, doma i obitelji, govore o neovisnosti i hrabrosti da se napuste uobičajeni načini života i suoči s novim izazovima - kako odluke pojedinca mogu imati posljedice na njegove bližnje kroz više generacija. Roman slavi ljepotu života, uživanja, ljubavi muškarca i žene, ljubavi između braće i trenutku kad obje nestaju. Topla je to povijest sladoleda i topla i dirljiva priča o ljubavi i obitelji, o tome kakvim se žrtvama plaćaju neispunjene žudnje.
Roman uz koji čitatelj gušta u svakoj rečenici, ali i sladoledu
Bojana Radović, Večernji list, 31. 3. 2019.
Postoji jedan ozbiljan problem s romanom "Sladoledari" Ernesta van der Kwasta. Naime, trebalo bi ga čitati vrlo brzo jer iz stranice u stranicu uporno vam se kroz glavu (i tijelo) vrzma želja za sladoledom, a opet — napisan je tako dobro da treba “guštati” u svakoj rečenici, baš poput liza sladoleda koji se rastapa na jeziku.
Priča prati obitelji Talamini, glasovitu dinastiju sladoledara-umjetnika, na trenutke je u sadašnjosti, da bi se stranicu iza prebacila u prošlost, a sve pričajući o životu koji je podijeljen na proljeće, ljeto i jesen, kada cijela obitelj u Nizozemskoj radi i prodaje sladoled, te zimu koju provode visoko u talijanskim Alpama, u selu iz kojeg potječe mnogo obitelji sladoledara, a gdje se sladoled isprva radio od leda ravno iz ledenjaka.
U središtu priče dva su brata; jedan koji je preuzeo posao koji su trebala naslijediti obojica, on se i oženio djevojkom u koju su se obojica zaljubila još kao dječaci, te drugi koji je postao crna ovca obitelji jer ga je na stranputicu i odustajanja od obiteljskog posla zavela - poezija. Giovanni je tako postao direktor velikog svjetskog festivala poezije i putuje svijetom, od hotela do hotela, od žene do žene, jedne usputne avanture do druge... Sve dok bratova molba ne promijeni sve. Autor kroz ovu obiteljsku priču djela najvećih pjesnika vješto isprepliće s izumima novih vrsta sladoleda, a u centru svega je ljubav: način na koji vole dječaci, muškarac ženu, žena dijete... Tu je i epizoda u kojoj se otac i djed pred osamdeseti rođendan zaljubi u bacačicu kladiva koju ugleda na televiziji...
Jesmo li baš zbog te i takve ljubavi slijepi, kroz cijeli nas roman pita autor i na to, neminovno, odgovara kroz poeziju.
Njegov je stav da pjesnici sve znaju bolje od nas običnih smrtnika, a kroz ovu nas knjigu uči da su i majstori sladoledari pjesnici sasvim posebne vrste.
Ernest van der Kwast predstavio roman “Sladoledari”
Hina, Nacional, 12. 6. 2019.
Nakladnik Fraktura na svojoj tribini Razotkrivanje ugostio je u srijedu u Zagrebu nizozemskog književnika Ernesta van der Kwasta, autora hvaljenog romana “Sladoledari”, najavljenog kao oda poeziji i ženama u intrigantnoj i poput sladoleda zanosnoj priči o tradiciji, ambiciji, obitelji i ljubavi te tome kako odluke pojedinca mogu dugoročno utjecati na druge. Na tribini u Medijateci Francuskog instituta glavni urednik Frakture Seid Serdarević istaknuo je kako je riječ o jednome od najzanimljivijih autora mlađe generacije u Nizozemskoj.
“Ernest van der Kwast vrlo je plodan pisac, a osim što se bavi pisanjem, u gradu u kojemu je odrastao, Rotterdamu, vodi literarna događanja i piše kolumne za više nizozemskih novina”, rekao je Serdarević. “U svojem romanu ‘Sladoledari’, Van der Kwast je od sladoleda napravio jednu poemu i sladoledu i ljubavi”, dodao je. Ernest van der Kwast rodio se 1981. u Mumbaiju, u Indiji. Debitirao je 2005. godine romanom “Nekad su stvari ljepše ako ljudi o njima klepeću”. Pod pseudonimom Sieger Sloot objavio je roman “Stand-in”. Slavu mu je donio roman “Mama Tandoori” (2010.), koji je postao bestseler u Nizozemskoj i Italiji, s više od 100 tisuća prodanih primjeraka.
Roman “Sladoledari” (2015.), također preveden na niz jezika, autoru je donio nagradu za najbolje književno djelo za mlade u nizozemskom govornom području Dioraphte Literatour Prijs. Napisao je ukupno osam romana, posljednji od kojih je “Čudo koje se nije dogodilo” (2016.). Njegove romane karakterizira šaljivo intonirana proza i tematska preokupiranost gubitkom identiteta. Roman “Sladoledari” najavljen je kao senzualna oda poeziji i ženama i dirljiva priča o ljubavi, koja se čita u dahu. Prijevod na hrvatski potpisuje Josipa Dvoraček. Priča prati obitelji Talamini, glasovitu dinastiju sladoledara-umjetnika čiji je život podijeljen na proljeće, ljeto i jesen, kada cijela obitelj u Nizozemskoj radi i prodaje sladoled, te zimu koju provodi visoko u talijanskim Alpama, u selu iz kojeg potječe mnogo obitelji sladoledara, gdje se sladoled nekada radio od leda iz ledenjaka.
Odgovarajući na pitanje odakle mu ideja da piše o sladoledu, Van der Kwast je kazao kako je pronaći ideju za roman za svakoga pisca – “prava sreća”. On je ideju “Sladoledare” dobio nakon što se 2002. godine našao na sjeveru Italije, prolazeći dolinom za koju mu je njegov suputnik objasnio kako tamo “žive sladoledari”. To je bilo mitsko mjesto koje mu se otvorilo, iz čega je kasnije izniknula priča za roman. Povezao ju je s obitelji talijanskih sladoledara koji imaju svoju trgovinu sladoledom u Rotterdamu – sladoledarnica koju opisuje u knjizi doista postoji, rekao je pisac, iako glavni lik iz romana nije isti kao i onaj u stvarnoj sladoledarnici. “Fikcija i stvarnost se preklapaju”, dodao je.
U središtu su priče dvojica braće, Luca, koji je preuzeo posao koji su trebala naslijediti obojica, te se oženio djevojkom u koju su se obojica zaljubili još kao dječaci, te Giovanni, koji odlučuje prekinuti s obiteljskom tradicijom i postati pjesnik. Kao direktor velikog svjetskog festivala poezije Giovanni bezbrižno putuje svijetom, sve dok ga bratova neobična molba ne dovede u dilemu: pokoriti se posljednji put interesima obitelji ili odbiti skrenuti s vlastitoga puta.
“Pročitao sam mnogo knjiga o sladoledu, o ekonomskom razvoju, ali glavnu priču morate sami izmisliti a ja mislim da je ljubav vrlo važan sastojak romana”, rekao je autor. “Knjiga počinje s ljubavnom pričom dvaju braće koji se zaljubljuju u istu djevojku. Imaju otprilike 11 godina i Giovanni već tada zna da ne želi postati sladoledar – stoga njegov brat mora. Na neki način, Giovanni bratu duguje”, pojasnio je. Godinama kasnije brat će zatražiti naplatu toga duga, a ono što će iz toga proizaći je neka vrsta ljubavnog trokuta.
Van der Kwast je istaknuo kako između njega i Giovannija ima puni sličnosti kad je riječ o sukobu vlastitih snova i roditeljskih očekivanja: “Ja sam imao problema osloboditi se utjecaja svoje majke. Moja je majka Indijka a to je, vjerujte, jako teško. Imao sam već 22 godine kada sam konačno smogao snage majci reći decidirano – ‘Ne, neću biti ono što ti želiš, nego ću postati onaj koji jesam a to je pisac, čovjek koji voli priče a ne brojke, novac i ekonomiju'”, dodao je, pojasnivši kako su majčina očekivanja bila da završi ekonomiju jer je spisateljsku karijeru smatrala ravnom mentalnoj zaostalosti.
“Ono što me zanimalo istražiti u tome romanu su pitanja koja su prisutna u pozadini čitave priče – možemo li zaista, i kako, presjeći sve te niti koje nas povezuju s našom obitelj; možemo li zaista postati to što jesmo ili je to što ćemo postati već predodređeno?”, napomenuo je pisac.
Ernest van der Kwast: Ne želim biti književni Big Mac, čitatelje hranim maštom
Petra Miočić, Moderna vremena Info, 2. 7. 2019.
Pročitaj intervju na mvinfo.hr
Tribina Razotkrivanje s Ernestom van der Kwastom
12. 6. 2019., Medijateka Francuskog instituta, Zagreb