Sladoled od vanilije
-
Jezik izvornika: hrvatski
-
Broj stranica: 196
-
Datum izdanja: studeni 2012.
-
ISBN: 978-953266419-5
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 205 mm
-
Težina: 315 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 19,50 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Što se događa kada četvero ljudi sjedi u vagonu podzemne željeznice u kasni sat? Uspijevaju li uspostaviti kontakt ili ostaju samo slučajni prolaznici? Kakve su njihove sudbine? Tko su oni?
Sladoled od vanilije opisuje nekoliko trenutaka u životu triju žena i jednoga muškarca kojima se u vožnji podzemnom ne događa gotovo ništa, ali ih nekoliko sitnica, poput odbačenog papirića od bombona, vodi u njihove prošlosti, u propitivanje vlastitih života, promašaja, uspjeha, porijekla... Između njih se ispod površine odvija intenzivan dijalog u kojem razmišljaju o onome drugome i o sebi. Stalnim promjenama perspektiva pripovijedanja od jedne osobe do druge i nazad Đurđa Knežević stvara iznimnu atmosferu kroz koju ispisuje živote i dileme svakoga od nas.
Sladoled od vanilije roman je o običnim ljudima, o njihovim sudbinama, dvojbama i strahovima, o ljudima kojima se dogodio život i koji trebaju krenuti dalje svatko sam sa sobom, sa svojom prošlošću i neizvjesnom budućnošću.
Noćna vožnja podzemnom
Jagna Pogačnik, Jutarnji list, 3.4.2013.
Đurđa Knežević je književnica, publicistica, aktivistica i feministica, između ostaloga zaslužna za osnivanje Ženske infoteke i časopisa Kruh i ruže, koji danas na žalost više ne postoje.
Nedavno se kod istog nakladnika oglasila s dvije zanimljive knjige, non-fictionom “Feminizam i kako ga steći” u kojem nudi zanimljivu tezu o “prastarosti feminizma” u kojem više nema subverzije, pa zato prestaje biti zanimljiv mladim ženama, te romanom “Sladoled od vanilije”. Premda je riječ o četvrtom autoričinom romanu, kojem je prethodio zanimljiv “Meki trbuh jednoroga” u kojem se tematizirao ljubavni odnos dvoje ljudi, ovo je možda i najbolji roman Đurđe Knežević koji bi trebao doprijeti i do šire čitateljske publike. Knežević izabire četiri lika (tri žene i jednog muškarca) i postavlja ih u običnu životnu situaciju vožnje u podzemnoj željeznici, u neimenovanom europskog gradu. Istovremeno, ta obična situacija je i svojevrsna izolacija od vanjskog svijeta, jer tijekom noćne vožnje svatko od likova je sam sa sobom, ali i osuđen na slučajno društvo ostalo troje putnika koji su se našli u zatvorenom prostoru i omeđenom vremenskom trajanju.
Ta je situacija okidač asocijativnih misli svakoga od njih; s jedne strane prigoda da razmisle o sebi samima i svome životu, ali i o drugima, slučajnim prolaznicima s kojima ne komuniciraju izravno, ali ih promatraju i analiziraju. U toj običnoj atmosferi jedne noćne vožnje uspostavlja se kontakt bez riječi i s jednim neočekivanim šamarom, analiziranje sebe i suputnika i ne događa se ništa veliko i neočekivano, sve završava izlaskom iz vlaka i nastavkom života na različitim životnim kolosijecima.
No, unutarnji tijek misli svakoga od njih ukazuje na to kako su se na tu vožnju uputili u trenutku neke životne prekretnice, te kako je to noć u kojoj razmišljaju i o svojoj prošlosti, propituju neke svoje postupke i pogreške, pa i pitanja vlastita identiteta. Muškarac (a on je taj koji će zbog jednog bezazlenog, ali nesmotrernog poteza zaraditi šamar) koji na prvi pogled djeluje bahato, barem svojom tjelesnom mimikom, propituje svoje podrijetlo, propali brak i očinstvo, jedna je žena ekološka aktivistica koja oko sebe traži pogodan objekt na koji će prebaciti krivnju za sve vlastite i globalne pogreške, a druge su dvije partnerice na rastanku. Jedna od njih zbog svojih je poslovnih obaveza zanemarila ovu drugu, “južnjakinju” koja se bori s duhovima prošlosti i željom za odlascima i promjenama. Naslovni sladoled od vanilije u njezinom svijetu funkcionira kao zamjena za ono što stalno traži - istinski osjećaj pripadanja i pravog doma koji je ostao tek u okusu sladoleda.
Roman Đurđe Knežević temelji se na odlično izgrađenoj atmosferi uhvaćenog i zaustavljenog trenutka i osuđenosti na zajednički prostor s drugim ljudima. U takvoj atmosferi, stalnim promjenama pripovjedne perspektive, autorica na slučajnom uzorku četvero ljudi progovara o suvremenim dilemama, strahovima, sudbinama i neizvjesnostima užurbanog života. Četiri lika uhvaćena u trenutku predaha višeslojno su osvijetljena i karakterizirana pa je “Sladoled od vanilije” iznimno napet roman, jer se najdramatičniji događaji ionako zbivaju u ljudskoj svijesti i podsvijesti, što je ponekad teško pokazati u romanesknoj formi. Đurđi Knežević upravo je to uspjelo.