Sjena svijeta

Special cijena 152,10 kn Redovna cijena 169,00 kn
  • Jezik izvornika: hebrejski

  • Prijevod: Laila Šprajc

  • Broj stranica: 464

  • Datum izdanja: listopad 2016.

  • ISBN: 978-953266798-1

  • Naslov izvornika: Tsel Olam

  • Vrsta uveza: meki

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 570 g

Desetak mladih bez posla i perspektive demolira izložbu u British Museumu. No to nije običan čin vandalizma, već uvod u nevjerojatni plan aktivističke skupine predvođene karizmatičnim Julianom: svjetski štrajk 11. 11., milijarda štrajkaša. Do trenutka kad će pokušati ostvariti svoj megalomanski cilj, organizatori se povlače u ilegalu u jedno irsko seoce dok njihovi sljedbenici diljem svijeta sabotiraju razna javna događanja. Uskoro padnu i prve žrtve, a u cijelu se priču uključuju PR-stručnjaci koji su ispekli zanat u multinacionalnoj tvrtki MSV. Zbog nemoralnih postupaka svojih šefova koji su radili za ratne zločince, Daniel Kay odlazi iz MSV-a i prelazi na stranu prosvjednika. No za Gabriela Mancura iz izraelske humanitarne fondacije koja je postala žrtvom hedge fonda prekasno je da promijeni stranu...

Sjena svijeta vodećeg izraelskog autora mlađe generacije Nira Barama politički je i ideološki triler koji čitatelja izaziva na razmišljanje. Ironičan, napet i uzbudljiv, s istaknutom socijalnom notom, ovaj je roman Baramu priskrbio laskavu titulu književnog nasljednika Amosa Oza.

“Sjajan politički roman koji će uzdrmati naš lagodni način razmišljanja.”
La Vanguardia
, Španjolska

“Genijalan roman, jednostavno genijalan. Nikad nismo pročitali ništa slično.”
Emago, Izrael

“Ambiciozni roman bez granica. Ovo je Hamlet 21. stoljeća.”
Volkskrant
, Nizozemska

Sjena svijeta mogla bi biti najimpresivniji roman koji je napisan o ovom dobu nezadovoljstva. Nije tu riječ samo o iznimnim likovima nego i o psihologiji, politici i nasilju.”
El Mundo
, Španjolska

“Epski roman o demokraciji, ljudskom duhu, nasilju i vašim uvjerenjima: roman koji će vas natjerati da mislite!”
Radio W, Meksiko

“Baram zaslužuje mjesto u prvom redu suvremene književnosti.”
Michel Krielaars, NRC, Nizozemska

Sjena svijeta velika je i ambiciozna freska koja odudara od kanona izraelske književnosti.”
El Pais
, Španjolska

“Impresivno postignuće na svakoj razini književnosti.”
Haaretz
, Izrael

Proleteri bacaju svijet u anarhorevoluciju

Sergej Županić, 24express, 9. 12. 2016.

Izraelsko proljeće usred "arapskih proljeća" 2011. protegnulo se na cijelu godinu i kulminiralo je u kolovozu okupljanjem 300.000 prosvjednika na jednom jedinom skupu. Bila je riječ o protestnom pokretu mladih koji više nisu mogli trpjeti visoke troškove života, pa su posred najluksuznijih avenija velegradova podizali šatorska naselja. Statistike i danas govore da je u Izraelu možda tak i trećina djece ugrožena siromaštvom i lako se uočava da je izraelski novinar i spisatelj Nir Baram roman "Svijet sjena" napisao 2013. pod dojmom ustanka mladih u zemlji s bogatom tradicijom političke ljevice. "Ako u ovome svijetu uspijevaš i nisi spreman na žrtvu... onda si za postojeći poredak i nemoj zajebavati", stoji u romanu koji opisuje skupinu mladih u Londonu koji u nekim danima doslovno nemaju što jesti, redom su beskućnici, iako nisu ni ograničeni, ni lijeni, ni slabi, ni neobrazovani. U trenutku kad za izgubiti imaju približno ništa, kreću u anarhističku pobunu, prividno na tragu nihilizma, a cilj im je ispočetka sasvim šašav - globalni štrajk milijarde ljudi 11. studenog.

Za početak se, poput bande totalnih autsajdera obrušavaju na umjetničke izložbe, uskoro kreće i palež, ne zato što bi im umjetnost bila išta kriva nego zato što se, kako kažu, nikad ništa ne pokreće dok se ljude ne prodrma. A oni su gladni, proletarijat. Oni shvaćaju i to da je niz revolucija na Zapadu u 20. stoljeću propao jer nitko nije uspio kritičnu masu pogurati preko točke s koje nema povratka.

Dramatičan roman onkraj salonske dobro uhranjene "revolucionarne" scene Baram je uokvirio epizodama s Wall Streeta i uplitanjem globalne PR agencije u sudbinu anarhista iz Londona koji su preko internetskih društvenih mreža doista pokrenuli milijune. Motivu moderne pobune iz "Kluba boraca" Chucka Palahniuka Baram je dao bolno aktualan politički kontekst te se čitanjem romana shvaća zašto slovi za najboljeg mladog pisca u Izraelu.

Svijet bez alternative

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 10. 12. 2016.

Godine 2008. počeo je, štono bi rekao Michael Stipe, "end of the world as we know it". No, kraj jednoga svijeta nije označio početak novoga. Sve otada koprcamo se između čekića - kapitalizma koji grize vlastiti rep - i nakovnja - jalovih pokušaja domišljanja alternative temeljito kompromitiranom poretku. Tim beznadnim škripcem u kojemu smo se našli i frustracijama koje on generira, bavi se roman "Sjena svijeta" (na hrvatski ga je prevela Laila Šprajc) izraelskog pisca Nira Barama.

Narativni zamašnjak ove priče pokrenut će skupina od desetak mladih Londončana, bez posla i bilo kakve nade da će ikada iskoračiti s društvene margine. Predvođeni karizmatičnim Julianom oni će režirati bizaran vandalski pothvat, demolirat će izložbu u British Museumu, da bi potom preko društvenih mreža na velika zvona najavili ideju o pokretanju globalnoga štrajka u kojemu bi, sukladno planovima, trebala sudjelovati milijarda ljudi.

Njihova akcija užasnut će mainstream medije i konformirani dio javnosti, ali će vrlo brzo postati nekom vrstom templejta za slične inicijative diljem svijeta. Kad napadi na kulturne institucije postanu masovnom pojavom, morat će se suočiti s kritikama kako je njihov obračun s umjetnicima koji se i sami pokušavaju oduprijeti diktaturi kapitala potpuno promašen i neproduktivan.

Mladi dišperaduni tada će osvijestiti platformu svoje borbe i objasniti kako žele "protresti spokoj zapadne kulture", odnosno onih koji "njeguju privid da svijet neupitno može ostati ovakav kakav jest sve dok su ljudi potlačeni" te "zaljuljati sve one ugledne institucije u starim zgradama (...) i sva njihova događanja i okupljanja, i koktele u čast nekog umjetnika koji se usudio reći ono što je jasno samo po sebi".

Dok se nasilni incidenti i sabotaže u kojima padaju i prve žrtve počinju množiti geometrijskom progresijom, ova se skupina povlači u ilegalu, u napušteno irsko seoce, spremajući veliki štrajk. Sve svjetske vlade su na nogama, a u pokušaj osujećivanja zlokobnoga plana koji iz dana u dan mobilizira sve više pristaša, uključuje se i američka konzalting agencija MSV, iza koje su nebrojene uspješne političke kampanje.

Daniel Kay, jedan od namještenika te tvrtke, shvatio je, međutim, kako je nalickani liberalni i slobodarski image njegovih poslodavaca potpuno lažan, jer su bez krzmanja radili i za ratne zločince, pa postaje odmetnikom i prelazi na stranu prosvjednika. Gabriel Mancur, čelni čovjek velike izraelske humanitarne fundacije, koji je na „ti" s mnogim ajkulama poslovnoga svijeta, nije, međutim, kadar prestrojiti se i izabrati drugu stranu...

Priču o srazu krupnoga kapitala i prekarijatske sitneži Baram veze izmjenjujući četiri glasa. Jedan pripada neimenovanom članu buntovne skupine, drugi pripovijeda o Gabrielu Mancuru, treći o Danielu Kayu, a četvrti - izvan svake sumnje - najatraktivniji, namještenicima i vrhuški MSV-a. Taj glas posredovan je njihovom elektroničkom korespondencijom.

Kako vrijeme bude odmicalo, a priča se zaplitala, iz tih ćemo mejlova doprijeti do same esencije pitanja kako ustvari funkcionira suvremeni svijet. Nir Baram definitivno nije desničar, no njegova knjiga ne može se čitati drukčije nego kao duboko uznemirujuća, upravo razorna kritika lijeve misli i prakse na svim razinama, jednako institucionalne, predvođene sklerotiziranim strankama, kao i one, „samonikle", izrasle u otporu poretku i bez čvrste strukture.

Zapravo svi njegovi likovi čine štetu i zlo, čak i kad uspijevaju uvjeriti sebe same kako je krajnji cilj njihovih pregnuća uzvišen i plemenit. MSV-ovci su skupina prekaljenih spin-doktora koji javno ispovijedaju privrženost plemenitim načelima pravednosti, a potiho obrću novce ne prezajući od suradnje s najgorim satrapima, da bi se stjerani u škripac prestrojili na kolosijek moralnog nihilizma, jer su, eto, samo profesionalci u nepopravljivome i nepromjenjivome svijetu.

S druge strane, buntovnici - koji se doimaju kao pripadnici pokreta Anonymous na steroidima - nisu kadri artikulirati ništa osim vlastitog očaja: fokusirani su na veliku akciju koja se ima dogoditi sutra, a nemaju pojma kako bi svijet trebao izgledati prekosutra. "Sjena svijeta" unikatan je beletristički naslov koji bi većinu svoje publike mogao regrutirati iz kruga ljudi koji inače nisu skloni fikcionalnoj literaturi, ali se rado utječu političkoj publicistici.

Tko se želi obavijestiti o duhu našega vremena i svim prijeporima što ih on sa sobom nosi, Baramova knjiga bit će mu instruktivnija od cijelih tomova sociološkog ili ekonomskog štiva. "Sjena svijeta" nije roman bez slabosti.

Da je malo kraći i da ima manje neproničnih pasaža („Gabrielu je postalo jasno: model disperzivnog ulaganja dobro funkcionira pod pretpostavkom da cijena hipotekarnih obveznica ranga AAA padne za 12 posto, 18 posto pa čak i 2 posto. Čim to dosegne, pad vrijednosti za 75 posto, 90 posto, model se ruši."), samo bi dobio na specifičnoj težini. No, i ovakav zaslužuje svesrdnu preporuku.

Politička loza 

Nir Baram rođen je u Jeruzalemu 1946. godine. Njegov djed i otac ugledni su političari Uzi i Moshe Baram, od kojih je naslijedio nerv za bavljenje društvenim kontroverzama, ali ne i strast prema institucionalnom, stranačkom djelovanju. Studirao je književnost na Sveučilištu u Tel Avivu, radi kao urednik u izdavačkoj kući Am-Oved i redoviti je suradnik mnogih listova. Do sada je objavio pet hvaljenih romana koji su prevedeni na trinaest jezika.

Psihološki paradoks 

"Mi koji živimo u kapitalističkim društvima često radimo za korporacije koje proturječe našim političkim idejama. Zanimljivo je, primjerice, koliko puno ljudi u Izraelu može funkcionirati kao namještenici tvrtki koje se zauzimaju za vrijednosti potpuno oprečne njihovim osobnim uvjerenjima. To ne kažem da bih ikoga osuđivao, samo mi se čini kako je književnost vrlo dragocjena ako želimo istražiti taj psihološki paradoks", kazao je Baram u jednom intervjuu.

 

Pogled u mračni svijet tokova novca

Željko Ivanjek, Jutarnji list, 28. 12. 2016.

Kada bi se željelo sažeti aktualnu medijsku predodžbu svijeta, trebalo bi govoriti o hedge fondovima, konzultantskim tvrtkama i mračnoj, krvavoj boji novca. To su, otprilike, sastojci od kojih je mlađi izraelski pisac Nir Baram (r. 1976.) sklopio roman “Sjena svijeta”, a koji se, doista, zbiva posvuda u svijetu suvremenosti.

U središte romana jest Jeruzalem, pa potom New York, La Paz u Boliviji, Kinshasa u Kongu, London, pa Irska itd. Ono što spaja ova udaljena i različita mjesta jesu tokovi novca, odnosno itinerariji suvremenih milijunaša i političko-poslovnih savjetnika, koji prvima povećavaju zaradu, da bi je ostvarili za se.

U spomenute gradove ili dijelove svijeta putuju radnici konzultantske tvrtke MSV (Mayo - Steinbeck - Vanderslice), koji godinama rade na političkim kampanjama, kako predsjedničkim, tako senatorskim i kongresmanskim. Veliki su svjetski putnici, jednako tako, suradnici hedge fonda obitelji Broockman, točnije najmlađeg Michaela. A nit poveznica među njima i uopće vladajućim silama svijeta jest jedan mladić iz Jeruzalema, Gabriel Mancur.

Iz apsurdnog, kafkijanskog zanimanja svog oca - koji je ispraćao terminalno bolesne osobe na posljednje putovanje i po njihovoj im volji sastavljao životopise - Gabriel je došao do još unosnijeg posla, postao je, naime, savjetnik Židovske fondacije za demokraciju u Jeruzalemu. Iza ove fondacije stoji spomenuti Michael Broockman, koji nastoji novčarstvo protegnuti na dobrotvorstvo. (Njegova je oca otac Mancur, točnije: Mansur, ispratio u smrt. Pa je, tako, sin došao do zanimanja i poziva.)

Nasuprot pobrojanim srodnim dušama, po kapitalu i moći, stoje pripadnici buntovničke mladosti, koja zahvaljujući internetu sprema “trajk milijarde 11. 11.” Njena londonska jezgra došla je na glas kada je demolirala jednu izložbu u British Museumu. A podršku dobiva sa svih strana, u čemu ima odjeka pobune protiv Svjetske trgovinske organizacije (WTO) u Seattleu iz davne 1999. Baram je spominje u knjizi, baš kao što pišući o fiktivnom hedge fondu “mora” spomenuti Georgea Sorosa. Jer, piscu je presudno da njegovo djelo fikcije bude oslonjeno na plutajuće, medijske stvarnosti.

Pripovjedački “problem” bio je kako spojiti nosioce globalnog financijsko-političkog poretka i njegove protivnike, mladež, koja o sebi piše koristeći množinsku zamjenicu “mi”. Rješenje je jednostavno: bit će to otpušteni savjetnik MSV-a, odnosno više predsjednika, senatora i drugih političkih moćnika (Daniel Kay). On se “iz osvete” prebacio na stranu mladeži i “pro bono” svjetovao njene štrajkačke ideje. Upravo je Kay bio onaj koji je doprinio tome da se dozna kako je krvavi novac s granice Konga i Ruande, ali isto tako s granice genocida, a dobiven za izraelske puške, obogatio sve aktante romana; dakle, Broockmanov fond, MSV te izraelske savjetnike na čelu s Mancurom.

(Mladi prosvjednici širom svijeta snimali su izjave lokalnih moćnika, u kojima oni razotkrivaju da su urote i obmane dobar trag velikog bogatstva. Legalnost uopće nije problem i vlast nikada ne pita za boju novca kad joj je potreban za samoodržanje. (Usput, u romanu ima Srbije, ali nema Hrvatske.) Rijetki su uglednici iza kojih ne stoji jedna nemoralna, vrlo često neljudska priča.)

Tri različite naracije prate Gabriela Mancura, tvrtku MSV i skupinu londonskih pobunjenika doprinoseći živom ritmu radnje. A pisac se pritom koristi “žanrom” e-maila između partnera spomenute tvrtke, da bi sažeo i ubrzao radnju. Knjigom defiliraju bezbrojna imena državnika, političara, pisaca i drugih, koja doprinose njenoj aktualnosti. No, što se, zapravo, događa na kraju? Ne mogu ga ispričati zato što pisac računa s iznenađenjima i katarzom raspleta.

Pouka je jednostavna. Kad propadne jedna konzultantska tvrtka, pojavljuje se druga. Ideje i ideologije su manje važne, važan je jedino profit. Ako “mali” Gabriel ima milijune na Kajmanskom otočju, kakve svote imaju velike ribe? Velikima se baš ništa ne može dogoditi: njihove firme propadaju, ali oni idu dalje, u nove poslove i u mirovinu.

Pogubno je samo to što svijetu kapitalizma nema spasa, sudi li se po Niru Baramu. Propast jednog hedge fonda podrazumijeva nastanak drugog, a poslije aktualnog “štrajka milijarde” sljeduje idući. Novi heroj, Julian ili tko drugi. Kao da se ništa ne mijenja, samo naraštaj živućih. Ako je John Barth svojedobno proglasio književnost iscrpljenja, Baram opisuje društvo ekonomskog iscrpljenja, u kome više nitko nema nikakve ideje.