Shrvan
-
Jezik izvornika: engleski
-
Prijevod: Iva Karabaić
-
Broj stranica: 280
-
Datum izdanja: veljača 2014.
-
ISBN: 978-953266546-8
-
Naslov izvornika: Bereft
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 205 mm
-
Težina: 350 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Godina je 1919. i Quinn Walker vraća se kući iz Velikog rata. Australijom hara španjolska gripa: škole su zatvorene, granice čuvaju naoružani ljudi, a putovanja vlakom strogo se kontroliraju. Šapuće se da dolazi kraj svijeta.
Deset godina prije Quinn je iz svoga rodnoga grada Flinta pobjegao pred optužbom za užasan zločin. U noći velike oluje njegova mlađa sestra Sarah pronađena je polugola i mrtva u napuštenom štaglju, a Quinn je bio uz nju, s krvavim nožem u rukama.
Kad je te noći nestao, umjesto njega u Flintu su nastavili živjeti strah, prijetnja i želja za osvetom – crna legenda koja će ga dočekati kada se vrati, promijenjen godinama i ratom, progonjen glasovima i slikama.
I tu nije kraj tajnama.
Skrivajući se nadomak grada, u veličanstvenom krajoliku Novog Južnog Walesa Quinn će na svojim lutanjima susresti Sadie Fox, zagonetnu djevojčicu bez roditelja, koja o njemu i zločinu koji ga progoni zna više nego što bi trebala. Svijet koji progovara kroz Sadie ohrabrit će ga da potraži pravdu.
Shrvan Chrisa Womersleyja roman je o duhovima koji nas pokreću i čine našu zbilju. Ova iznimno snažna i poetična priča o hrabrosti, gubitku, patnji, ljubavi i spasenju predstavila ga je kao jedan od najmoćnijih novih glasova suvremene australske književnosti.
Tek vrlo rijetko pojavi se triler toliko dobar da vam od njega zastane dah. Roman Shrvan Chrisa Womersleyja to će postići u trenu...
Daily Mail
Shrvan je mračna priča o ratu, obiteljskim tajnama i čovjekovoj potrazi za pravdom. Chris Womersley znao je kako osvijetliti najtamnije kutke ruralne Australije.
Michael Robotham
Rat je velika drama ljudskog užasa, ali najnečasnija i najokrutnija djela događaju se u onome što zovemo mirom. Činjenica da je Womersley uspio sljubiti te dvije krajnosti i stvoriti priču koja čitatelja ispunjava gorućim osjećajem žaljenja i nježnosti znak je njegove vještine i umjetničkog dosega.
Australian Book Review
Prava je genijalnost romana u liku Quinna i njegovu postupnom prelasku iz stanja straha, kojim su ga ispunile godine u rovovima, do spremnosti da se sukobi s protivnikom. To je putovanje prema zrelosti, prema trenutku u kojem se čovjek mora suočiti s baukom iz djetinjih noćnih mora.
The Independent
Nakon njegova hvaljenog prvog romana Chrisa Womersleyja uspoređivali su s Cormacom McCarthyjem. Činilo se da je to prilično velik zalogaj. Ali romanom Shrvan Womersley ga je očito lako progutao...
Qantas Magazine
Shrvan
ČitajMe.com, Jasenka Begić, 6.5.2014.
”Udovice, udovci. Siročad – znaš da sam ja već bila jedna od njih. Znaš li, Quinne, da čak i ne postoji riječ za roditelja koji je izgubio dijete? Čudno, zar ne? Čovjek bi pomislio, nakon svih tih stoljeća rata, bolesti i nevolja, ali ne, ovdje postoji rupa u jeziku. To je neizrecivo. Shrvan.”
Chris Womersley nagrađivani je australski novinar i književnik čiji je rad, između ostaloga, prepoznat po činjenici što u svojim tekstovima u središte narativa (stoga i interpretacije) postavlja prostor Australije, fizičku okrutnost toga kontinenta te isprepletenost raznolikih nacionalnih skupina, kao i njihovo zajedničko kreiranje povijesti. Shrvan je roman u kojem su ovisnost i podložnost likova naspram prostora dovedeni do krajnjih granica; prostor uvjetuje njihovu egzistenciju što se neposredno odražava na njihove međusobne odnose.
Priča započinje okrutnim ubojstvom dvanaestogodišnje Sarah Walker; u trenutku kada je njezin otac pronalazi, kraj nje uočava svojega sina i njezinoga starijeg brata Quinna u odjeći zaprljanoj krvlju i s nožem u ruci. Početak priče stilski je zadivljujuć, poetski snažan i u mnogočemu podupire tvrdnju mnogih kako je Womersleyjevo pisanje više nego usporedivo s onim Cormaca McCarthyja. Kako bih potvrdila navedeno, rado izdvajam spomenuti uvod, u originalu: On the day twelve-year-old Sarah Walker was murdered in 1909, a storm bullied its way across the western plains of New South Wales and unleashed itself on the fly-speck town of Flint. Sarah’s murder became the warm, still heart of several days of frantic activity in which almost every one of the town’s two hundred or so residents had a tale of chaos or loss. Trees cowered and snapped in the winds; horses bolted. Desperate to escape the river’s rising waters, snakes invaded the Porteous house, forcing Mrs. Porteous and her two infant daughters to spend several hours perched atop the kitchen table with dresses hoisted about their knees until husband reginald returned from work to save them. Jack Sully the Blacksmith broke his arm trying to secure his roof, although there were well-founded rumors he was actually drunk at the time. Dead cows, swollen tight, bobbled about in the floodwaters for days. And old Mrs. Mabel Crink lost her sight, which partly accounted for the name by which the maelstrom became known: The Blinder. Zatečeni Quinn, vidno šokiran i izbezumljen, instinktivno bježi i više se nikada ne vraća u izolirani rudarski gradić Flint. Usprkos njegovom odlasku priča nastavlja svoj život, zadobiva nove detalje i verzije, ili kako je to sam pripovjedač rekao: Tijekom godina gradski su žitelji zadovoljili svoj poriv da slože nešto od razbacanih komadića. Sklopili su pripovijetku kao što netko izrađuje deku ili pokrivač – glasina ovdje, pretpostavka ondje – sve dok priča o silovanju i ubojstvu Sarah Walker nije postala povijest, s početkom, sredinom i krajem.
1919. godine, tri mjeseca nakon što je Quinnova majka primila telegram kako je on poginuo na ratištu u Francuskoj, događa se (očekivani?) prevrat – Quinn je na povratku kući. Razlog i ciljevi njegova povratka, dakako, otkrivaju nam se kako svjedočimo i rasplitanju same priče. Oštećen i psihički i fizički, Quinna pobliže upoznajemo kroz njegov unutrašnji monolog i kontemplacije o ratu i o onima koje je u njemu susretao. Kroz cijeli nam roman retrospektivnim pripovijedanjem govori o ratnim užasima, pojedinačnim događajima, svojim emotivnim stanjima te emotivnim stanjima svojih suboraca. Osuda rata (ne samo) u tim dijelovima teksta je očigledna, kao i osuda prisutnosti nevjerojatne količine zanemarivanja vojnika nakon njegovoga završetka. Za Quinna, povratak iz rata mnogo je užasniji nego prvotni odlazak – obeshrabrenje, nemoć i tuga postaju neizostavni dio svakodnevnice, samoubojstva se nastavljaju i pri samome povratku, a nadležne institucije s nedovoljno snažnim i apsurdnim argumentima odbijaju pružanje svake pomoći. Womersley nam zorno i na jedinstven način prikazuje svijest i (o)osjećanja osobe koja je svjedočila patnji i kaosu, no pritom nije patetičan niti pribjegava klišejima; realitet je njegovo oruđe pri gradnji opisa i atmosfere.
Dolaskom na kontinent Quinna ne zatječe nimalo bolja situacija; siromaštvo je sveprisutno, a gotovo je svaka druga osoba zaražena španjolskom gripom. Usprkos tome, on se odlučuje sakriti nedaleko od svoje obiteljske kuće sve dok ne odluči što bi zapravo trebalo učiniti. Namjeru da ostane sam bez (opravdanog) kontakta s ljudima ubrzo narušava pojava neobične i misteriozne djevojčice Sadie Fox, djevojčice nevjerojatno slične njegovoj ubijenoj sestri. U kreiranju toga odnosa, još se jednom očituje Womersleyjev briljantan stil, ali i namjera održavanja napetosti priče sve do posljednje stranice. Nakon njihovoga upoznavanja, priča strelovitom brzinom kreće prema naprijed.
Ovaj je roman svojevrsni manifest osudi svakog, pa i najmanjeg oblika nasilja, bez obzira kako i na koji se način ono provodilo. Bol, patnja i preživljavanje tri su motiva kojima se Womersley okreće u ovome tekstu i iako je rat ”idealno” okruženje za verbalno obračunavanje s nasiljem, on upozorava na mnoge druge društvene probleme, od kojih je zlostavljanje djece postavljeno u fokus njegovih razmatranja. Jezik Chrisa Womersleyja u potpunosti uspijeva zaokupiti i gotovo manipulirati čitateljem – kako se mijenja atmosfera pojedinih ulomaka, tako se mijenja i čitateljevo raspoloženje – zamjetit ćete kako prolazite sve emotivne stadije; od duboke osjećajnosti i nevjerice u pročitano te sve do straha, iščekivanja, bijesa pa i rezignacije. Zaista, malen je broj suvremenih autora koji uspijevaju stvoriti tako mučnu atmosferu na izoliranim prostorima izmučenoga kontinenta među jednako izmučenim stanovništvom i učiniti da se čitatelj osjeća kao da je osobno tamo, kao da je svemu osobno prisustvovao i kao da ga se sva nepravda i nasilje osobno tiču. Od osjećanja dubokog suosjećanja i tuge te do sve trenutaka zgražanja, ovaj vam roman ne dopušta da razrješenje iščekujete do sljedećeg čitanja – uspijeva vas uvjeriti kako je upravo vaša odgovornost biti uz Sadie i Quinna te pronaći odgovore koji su tako majstorski sakriveni.
“Shrvan”: Zašto priče nikada nisu samo priče
ziher.hr, Petra Čeč, 27.5.2014.
“Na dan kad je 1909. godine dvanaestogodišnja Sarah Walker ubijena, oluja je prijeteći prokrčila put zapadnim ravnicama Novog Južnog Walesa i razgoropadila se u trošnome, muhama upljuvanom gradu Flintu.”
Ovom nas rečenicom australski kniževnik i novinar Chris Womersley uvodi u iznimno snažan triler “Shrvan”. Priča nas odmah uvlači in medias res, u noć legendarne velike oluje kada kraj Sarahinog polugolog tijela pronalaze njezinog brata Quinna, s krvavim nožem u ruci. Nakon tog nemilog događaja, Quinnu se gubi svaki trag. Jedino što ostaje iza njega je pripovijest o ubojstvu kojem s godinama samo raste okrutnost.
Dolaskom vijesti o Quinnovoj smrti na bojištu, legenda se ipak na neko vrijeme primiruje. Sve do trenutka kada se u Flint vraća sam Quinn, pogrešno proglašen mrtvim u ratu, no i dalje smatran duhom u svojem rodnom mjestu.
Uz novo prijateljstvo s djevojčicom Sadie Fox čija je sličnost s njegovom mrtvom sestrom sve samo ne slučajna, Quinn se pokušava suočiti s prošlošću i tajnama od kojih je (bez)uspješno bježao polovicu svojeg života.
Nacerio se. “Ne. To su samo priče, majko.”
“Priče su rijetko samo priče”, prekorila ga je.
Autor poput kralježnice čitave knjige postavlja krajolik Australije, prostor o čijem trenutnom licu, prijateljskom ili neprijateljskom, može ovisiti budućnost svih likova. Australija se, uz Quinna i Sadie, nameće kao treći glavni lik, netko tko je uvijek na samim rubovima, uvijek ovdje, ali nikada do kraja prisutan. Ona živi u sjenama i čeka u prikrajcima, čeka nastavak priče.
Quinnove retrospekcije o ratu te stradanjima i užasima koje je doživio ondje više nego živopisno ocrtavaju pred nama jasnu sliku patnje i kaosa. Te su slike na trenutke veoma mučne, emocionalno zahtjevne i okupirajuće, usporedive jedino s opisima konstantno prisutne boli zbog gubitka sestre. Sarah je točka koja predstavlja početak i kraj, sve ono najsretnije i, kasnije, najtužnije.
Stalnim promjenama tempa pripovijedanja, od sporih opisa prirode do ekspresnih raspleta u radnji, knjiga nas uvlači među svoje stranice. Gotovo cijelo vrijeme vlada mračna, izmučena atmosfera koja u nekim trenucima ostavlja na čitatelju gotovo fizički osjet – kao da se zapleo u paučinu iz koje se ne može izvući.
“Udovice, udovci. Siročad – znaš da sam ja već bila jedna od njih. Znaš li, Quinne, da čak i ne postoji riječ za roditelja koji je izgubio dijete? Čudno, zar ne? Čovjek bi pomislio, nakon svih tih stoljeća rata, bolesti i nevolja, ali ne, ovdje postoji rupa u jeziku. To je neizrecivo. Shrvan.”
U surovim predjelima Australije
booksa.hr, Zvjezdana Balić, 25.6.2014.
Debitantski roman australskog književnika Chrisa Womersleya okarakteriziran je kao misteriozni ''triler od kojeg zastaje dah'' (Daily Mail). Unatoč tome što pokušavam zanemariti pompozne i klišejizirane opise (najčešće) književnih djela, moram priznati da u očekivanjima ovog romana nisam bila nimalo skromna. Nasreću, roman je uglavnom zadovoljio visoke kriterije.
Svojom strukturom i realizacijom, ovo djelo zaista jest triler: prožeto je neprestanom dinamikom i akcijom, vještim junacima koji se bore protiv zlikovaca i povezano je s misterioznim pričama. Tematika romana ponajviše je usredotočena na dominantan motiv – potragu. Quinn Walker vraća se u rodni kraj, nakon sumanutih borbi tijekom strašnog Prvog svjetskog rata te, krijući se, pokušava dokazati svoju nevinost za ubojstvo vlastite voljene sestre Sarah. Na putu ka odrješenju od nepočinjenog grijeha, pridružuje mu se nesvakidašnja djevojčica neobičnih moći Sadie Fox koja mu svojom dovitljivošću, seoskim znanjem i snalažljivošću neprestano pomaže.
Put prema konačnoj slobodi nije nimalo lagan, a čini se i nemogućim, pogotovo zbog desetogodišnjeg neprestanog lutanja i skrivanja. Osim teške traume koja mu je obilježila djetinjstvo (ali i mladost), Quinn je oskvrnjen i brojnim ratnim traumama koje ga još uvijek proganjaju (najčešće u obliku noćnih mora ili priviđenja). Upravo zbog toga, ovaj roman odiše ponešto mračnijom atmosferom, začinjenom tajanstvenim okolnostima u kojima se protagonist nalazi.
Shrvan je intrigantan triler koji u središte svojeg interesa stavlja teme zlostavljanja i ubojstva djeteta. Sve češća tema modernih autora (baš kao i psihologa, pedagoga...), smještena je na gotovo nepristupačni teren surovog dijela Australije, početkom 20. stoljeća, čime Womersley ipak odskače od mainstreama.
Strukturalno, roman je sastavljen od četiri djela ('Privlačnost oceana', 'Djevojčica', 'Gnijezdo od ruku' i 'Anđeo smrti'). Epilog se čini ponešto odijeljenim od ostatka teksta, no zbog svojeg sadržaja, to se čini potpuno opravdanim. Za prijevod romana zaslužna je Iva Karabaić koja je posao učinila krajnje korektno. Njezinim je prijevodom Womersleyev iznimno pitak i zanimljiv tekst vrlo vjerno prenesen i hrvatskim čitateljima. Upravo zbog Womersleyeva književnog izričaja, ali i prevoditeljičinog posla, roman ni u jednom trenutku ne gubi na kakvoći te su i protagonistove reminiscencije iznimno razumljive i objašnjene.
Womersley je uspio i na čitatelje prenijeti neprestanu bol koju protagonist osjeća, baš kao i čežnju za istinom, okončanjem dugotrajne potrage i slobodom. Ovaj triler ističe se ponešto usporenijom radnjom, no to ne umanjuje njegovu neprestanu napetost. Sumorna atmosfera potpirena je čestim protagonistovim 'povratcima' u prošlost, a misterioznosti pridonosi i neobična djevojčica koja mu postaje suputnica. Stoga ovaj roman čitatelje do samog kraja drži u nelagodnoj neizvjesnosti.
S obzirom da je ovo njegov debitantski roman, uistinu je potrebno pohvaliti Womersleyjev zreo pristup književnosti i pisanju te se nadamo da će i u budućim djelima zadržati svoj (već sad) prepoznatljiv stil te nastaviti istim smjerom.