Sentimentalno putovanje

Da se nekom neobjašnjivom revizionističkom pogreškom ruska kultura 20. stoljeća svede samo na prva dva desetljeća, to bi i dalje bilo sasvim dovoljno da se ona upiše u registar svjetske baštine. U tom registru jedno bi ime bilo nezaobilazno, ono čuvenog ruskog formalista Viktora Šklovskog – izgrednika, vojnika, terorista i teoretičara – koji je s jednakom strašću vozio oklopna vozila na bojištima diljem zemlje, spašavao što se spasiti moglo u Perziji, dizao u zrak mostove u rodnom Sankt-Peterburgu, bježao od Čeke te istovremeno držao revolucionarna predavanja koja su promijenila znanost o književnosti. Da je Šklovskij imao ne samo jednu nego mnoštvo valjanih činjenica da napiše memoarsku prozu, nazvanu Sentimentalno putovanje, sa svega dvadeset i devet godina – koliko je imao kada je završio posljednji dio knjige – ponajbolje je sažela književna povjesničarka i teoretičarka Marietta Čudakova, rekavši da je život Šklovskoga bio avanturistički roman. - Ivana Peruško Vindakijević

“Sentimentalno putovanje često je proglašavano najboljom ruskom knjigom posvećenom Prvom svjetskom ratu i revoluciji 1917. godine.” - Mihail Vajskopf

“Bilo bi vrlo teško presuditi je li ova knjiga vrednija po onome što govori ili pak po načinu na koji to govori. Sentimentalno putovanje zavrijedilo je svaku preporuku.” - Library Journal

“Šklovskij je majstor fragmenta, detalja.” - Peter Kunisch, WDR

“Pet godina previranja, rata i građanskog rata, revolucije i tjeskobe prostire se u ovome djelu. Izvanredno i zapanjujuće nesentimentalno opisano.” - Bayern 2

“Prvo veliko prozno djelo Šklovskog, Sentimentalno putovanje, mješavina je svjedočenja, kronike, autobiografije i –horribile dictu – pustolovnog romana.” - Erich Klein, O1 – ORF

“Rat i mir početka 20. stoljeća, knjiga o granicama i mogućnostima, poetskoj hrabrosti i beznađu.” - Hans von Trotha, Deutschlandfunk Kultur