Sedmi križ

Romanu Sedmi križ prethodi rečenica: “Ova je knjiga posvećena pokojnim i živućim njemačkim antifašistima.” Sama Anna Seghers 1938. opisuje svoj projekt sljedećim riječima: “Pripovijest, dakle, koja nudi mogućnost da se kroz sudbinu pojedinca upoznaju brojne sudbine fašističke Njemačke.” Prema tomu, tekst slijedi jasnu namjeru: shvaća se kao prilog borbi protiv nacionalsocijalista; treba pružiti presjek suvremenog njemačkog društva, a time i objašnjenje kako diše ovaj narod koji u nesreću survava ostatak svijeta, a naposljetku i sebe samoga. (...)

“Svi smo osjećali kako duboko i strahovito vanjske sile mogu prodrijeti u čovjeka, sve do dna njegove duše, ali osjećali smo i to da duboko u duši postoji nešto nedodirljivo i nepovredivo.”
– Tko bi se danas još usudio napisati takve rečenice? To što je Anna Seghers u trenutku najveće egzistencijalne prijetnje stvorila, to književničko ali, tu vjeru u humanizam, taj svjetionik koji nas u mračnom svijetu punom nečovječnosti ohrabruje da nikad ne odustanemo i da ostanemo ljudi, kud puklo da puklo, na tome bismo trebali, na tome moramo biti zahvalni.

— Thomas von Steinaecker

Vi ste bili ti koji ste nakon tog rata, koji ne smijemo zaboraviti, moju generaciju, kao i svakoga tko je htio poslušati, naučili razlikovati pravdu od nepravde; vaša knjiga Sedmi križ oblikovala me, izoštrila mi pogled, tako da danas mogu raspoznati razne Globkee i Schrödere ma kako se prerušili, nazivali se oni humanistima, kršćanima ili aktivistima.

— iz pisma Güntera Grassa Anni Seghers