Salajevo jaje

Special cijena 131,36 kn Redovna cijena 145,95 kn
  • Jezik izvornika: talijanski

  • Prijevod: Mirna Čubranić

  • Broj stranica: 296

  • Godina izdanja: 2011.

  • ISBN: 978-953266324-2

  • Naslov izvornika: L’Uovo di Salai

  • Vrsta uveza: Meki uvez

  • Visina: 225 mm

  • Težina: 425 g

Godina je 1507. U firentinskoj je tamnici zatočen i za ozbiljne zločine optužen Salaj, neodoljivi zavodnik i posinak Leonarda da Vincija. Optužba: urota i krađa. U svoju obranu Salaj priča o nedavnom putovanju u Rim, kamo ga je poslao Leonardo kako bi pronašao misteriozni Atlas u kojem se spominje Amerika. Tragajući za Atlasom, Salaj otkriva svima tajenu urotu kojom se zataškavala istina o otkriću Novog svijeta. Budući da zna previše, i Salaj postaje sumnjivac...

Salajevo jaje slavnog para Rite Monaldi & Francesca Sortija donosi novu uzbudljivu priču u kojoj tvrdoglavi i šarmantni Salaj upada u klopku zbog svojih otkrića. Beskrajno zabavan, pisan pučkim jezikom, prepun velikih tajni i skrivenih istina, roman Salajevo jaje jedan je od onih romana u kojima su briljantno isprepletene brojne intrige sa stvarnim povijesnim podacima, a sve je začinjeno renesansnim ugođajem u kojem ne manjka ni vrckavosti ni prpošnosti.

28.10.2011.

Monaldi & Sorti: On piše brže, ona piše bolje. Skupa su autori hit romana

Jutarnji list, Adriana Piteša, 25.10.2011.

On piše brže, ona piše bolje. Barem tako tvrde, baš kao što smatraju da je razgraničiti što je čije - nemoguće jer na svakoj rečenici jednako rade. Uvjereni su i da nijedno od njih ne bi bilo u stanju samostalno napisati roman. U tandemu, pak, vrlo su uspješni. Povijesni trileri Rite Monaldi i Francesca Sortija dosad su prevedeni na 27 jezika i objavljeni u 56 zemalja svijeta. Slavu im je donio serijal o Attu Melaniju, opernom pjevaču kastratu, špijunu, diplomatu i piscu koji je živio od 1624. do 1714. godine i koji je, premda je u svoje vrijeme bio iznimno važna figura, s vremenom potonuo u zaborav. Za Interliber, kad će gostovati u Zagrebu, trebale bi biti objavljene i “Tajne konklava”, tekst koji igra središnju ulogu u zapletu “Secretuma”, njihova drugog romana. Sretna simbioza Funkcioniranje četveroručnog pisanja postaje jasnije kad se bračni par upozna. Tijekom razgovora s njima u njihovom domu u Beču, Monaldi i Sorti jedno drugom završavaju rečenice, ispravljaju krive podatke i ostavljaju dojam skladne, sretne simbioze. Neposredno prije našeg dolaska imali su malu obiteljsku dramu zbog koje su se, potpuno nepotrebno, naizmjenice ispričavali. Naime, njihova je desetogodišnja kći Theodora svom šestogodišnjem bratu Attu pročitala ulomak iz Petra Pana u kojem vječni dječak ugleda svoju majku s drugim djetetom u naručju i rasplakala ga. Djevojčici je njegovo ponašanje bilo urnebesno smiješno, ali je smirivanje dječaka zahtijevalo angažman oba roditelja. - Nismo oduvijek bili ovakvi, trebale su nam godine da se uigramo. “Imprimatur” je i meni i Francescu bila prva knjiga. Različiti stilovi, različiti pogledi - nerijetko je dolazilo do burnih svađa u tri ujutro. Sjećam se da sam napisala jedan pasus koji je njemu bio toliko grozan, pa smo ga “odlučili” izbaciti. No, ja se nisam dala i vratila sam ga prije nego što je roman otišao u tisak. Moj suprug je saznao za to kad je kritičar hvalio upravo taj dio - uz smijeh objašnjava Rita Monaldi. Prije nego što su se potpuno posvetili pisanju, Rita, klasična filologinja specijalizirana za liturgijski jezik Katoličke crkve, radila je kao izvanredni profesor na sveučilištima u Rimu i Beču te u talijanskom parlamentu. Francesco, pak, kao muzikolog koji se specijalizirao za baroknu glazbu, bio je autor znanstvenih studija o operi u Rimu u 17. stoljeća . Deset godina Imajući na umu njihovo obrazovanje, nije slučajno što oboje, kad govore o svojim djelima, naglašavaju kako žele zabaviti čitatelja, ali prvenstveno njihov um. - Čitatelji nisu budale. Baš kao što se vraća pokvarena namirnica, tako bi se trebala vratiti i loša knjiga koja se reklamira kao visoka književnost. Nemojte me krivo shvatiti, nikako nisam protiv žanrovske literature, ali mislim da nije dobro kad se ista mjerila primjenjuju za sve. Na serijalu koji ih je proslavio radili su deset godina. Još uvijek opsesivno obilaze arhive, knjižnice, antikvarijate pa nam tako pokazuju što su nedavno kupili. Troškovi su, priznaju, poprilični. - Ne postoji vrijeme koje bi bilo rezervirano samo za knjige. Nikad, primjerice, ne biramo mjesto za odmor samo zato što nam se sviđa - uvijek nas zanima što tamo možemo pogledati i naučiti, to nam je postala navika. Zato u svojim djelima tako pazimo na detalje. Ako pišete povijesne romane, nije dovoljno samo ljude presvući u povijesne kostime. To ne znači da se ne zabavljamo, pa smo tako i svjesno mijenjali pripovjedače u dva serijala. Pripovjedač u serijalu o Melaniju je sramežljiv, kontemplativan, cijeni kulturu i naivan je. Salaj je, pak, ženskaroš, neznalica, ide odmah u glavu. Bilo je zabavno prisupati povijesti iz različitih perspektiva. Dok ih teorije zavjere iz prošlosti fasciniraju, sadašnjost ih, barem kad je pisanje u pitanju, ostavlja ravnodušnim . Dodaju da to ne znači da prošlost ne može biti iskorištena kao kritika sadašnjosti. Vole ograničenja - Divimo se svim piscima koji inspiraciju pronalaze u sadašnjosti, u društvu u kojem su sve opcije otvorene. Nama su oduvijek bila daleko inspirativnija društva u kojem su granice postojale i u kojem su se samo izuzetni ljudi, poput našeg Melanija, mogli uzdići iznad unaprijed postavljenih okvira. Volimo i ograničenja koje povijesni romani postavljaju, kad se, primjerice, moramo potruditi da saznamo koliko je trebalo da se konjem doputuje iz jednog u drugi grad. Zanimljivo je kad pisanjem pokušavate dokučiti istinu o jednoj epohi, duhu jednog vremena. Pogotovo kad pri tome rušite neke uvriježene prepostavke. - objašnjavaju. Oboje su strastveni čitači, što je vidljivo u njihovom domu, baš kao što su pečati pisaca koje vole prisutni i u njihovim knjigama, a Francesco voli prepričavati anegdotu s početka njihove spisateljske veze. - Rita me prisilila da pročitam kompletnog Prousta kako bi popravio stil za koji je tvrdila da je suhoparan. Imalo je efekta.

22.1.2012.

Rita Monaldi, Francesco Sorti: Salajevo jaje

Fantasy Hrvatska, Tijana Pavliček, 21.01.2012.

Jedna od najvećih senzacija Interlibera 2011. zasigurno je drugi posjet Hrvatskoj bračnog spisateljskog para Monaldi i Sorti koji su se svojim ciklusom Imprimatur, Secretum, Veritas, Mysterium...o opatu kastratu, poznatom diplomati i špijunu Attu Melaniju, proslavili ne samo kod nas nego i u cijeloj Europi. Izborom tema koje se tiču najvećih događaja u baroknoj Europi, ali i izravnim postavljanjem pitanja o mogućim krivim povijesnim (re)interpretacijama, autori su pali u nemilost u rodnoj Italiji, pa osim što su promijenili mjesto stanovanja, primorani su svoje sljedeće nastavke tiskati čak u Nizozemskoj. Iako ovaj ciklus predstavlja vrhunac njihova književna umijeća, a nastavak Mysterium tek je nedavno izašao iz tiska (prijevod je najavljen za kraj 2012. godine), autori su odlučili stvoriti nešto manje ambiciozan, ali ništa manje zanimljiv ciklus o posvojenom Salaju. Prva knjiga serijala o Salaju, Salajeve sumnje smještena je u renesansnu Italiju i upoznaje nas s dobro poznatim povijesnim likovima Leonarda da Vincija i njegovog posinka Salaja. Ono što bi čitatelj očekivao jest naglasak na prikazu uma velikog genija Leonarda i njegovim pothvatima, no autori u središte odlučuju staviti posve netipičnog junaka: bludnika, izjelicu i varalicu Salaja. Salaj je zapravo tipični renesansni čovjek koji uživa u životu, umjetnički je nadaren i svaki slobodni trenutak troši na ugodu. No, s druge strane, sposobnost racionalizacije situacije omogućuje mu izlaz iz svakog problema, ali i uključivanje u vodeće povijesne zavjere. U Salajevim sumnjama otkriva se plan Nijemaca, tzv. Alzašana, koji žele srušiti papinsku vlast i uspostaviti novu njemačku vjeru. To čine tako da šire klevete o papama i Rimu, a sebe uzdižu kao narod od kulture i znanosti sa Strasburgom kao novim središtem. Salajevo jaje ponovno u središte stavlja urotu, no ovaj put o otkriću novoga kontinenta. Kako bi naslikao najpotpuniju kartu svijeta Leonardo da Vinci šalje Salaja u Rim da potraži jednu geografsku knjigu na temelju koje će izraditi savršenu kopiju. Salajev naizgled jednostavan zadatak kupovine knjige pokrenut će niz događaja koji će dovesti do otmica, ubojstava, preljuba, ali i otkrivanja dobro čuvane tajne o novim otkrićima. Naime, dotadašnje vjerovanje da je Ameriku otkrio Vespucci pobija upravo «salajeva» knjiga, a teorija zavjere ide toliko daleko da navodi Kolumba kao papinog sina, ali i mogućnost da nije ni on otkrio Ameriku, nego čak netko treći. Dok su Salajeve sumnje pisane u obliku pisama, Salajevo jaje je pisano na dva načina: u obliku zapisnika sa suđenja i u obliku Salajevih dnevničkih ispovijesti koje piše u zatvoru nakon što je uhićen zbog sumnje da je u Rimu počinio niz zločina. Stilski se ovaj nastavak ne razlikuje od prethodnog; i ovdje je Salajev rukopis prepoznatljiv po svojim pravopisnim pogreškama, vulgarizmima, psovkama i slobodnim izričajima. Duhovitost i nesputanost dio su Salajeva karaktera koji plijeni, pa čitatelji, iako možda nisu uvučeni u tekst povijesnom problematikom, ostaju vjerni knjizi do kraja. Iako je ovaj povijesni ciklus daleko slabiji i manje pamtljiv od onog po kojem su postali poznati, Monaldi i Sorti Salaja su ipak pretvorili u prepoznatljiv lik koji će se pojaviti u još jednom nastavku, a pritom nisu iznevjerili osnovni osnovni koncept istraživanja i otkrivanja povijesnih tajni. Što god radili, Monaldi i Sorti će i dalje ostati jedni od najvećih pisaca povijesnih romana našega vremena.