Razumjeti stoljeće

Općepovijesno tumačenje

Special cijena 152,10 kn Redovna cijena 169,00 kn
  • Jezik izvornika: njemački

  • Prijevod: Sead Muhamedagić

  • Broj stranica: 296

  • Godina izdanja: 2013.

  • ISBN: 978-953266484-3

  • Naslov izvornika: Das Jahrhundert verstehen, Eine universalhistorische Deutung

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 234 mm

  • Težina: 505 g

Strava dvadesetog stoljeća nesaglediva je koliko je i nepregledna literatura koja ga je pokušala objasniti. Vodeći njemački povjesničar Dan Diner pokazao je da je toj epohi još uvijek moguće pristupiti na novi način i pritom ne ugroziti intelektualno poštenje. U knjizi Razumjeti stoljeće promatra epohu iz perspektive Istočne Europe, koja je samo prividno siva periferija slobodnog Zapada, a zapravo je “raskrižje svjetova”. U počecima borbe za prevlast nad turskim tjesnacima otkrivena je drevna Troja i počela rasti Odesa. Dinerova naracija počinje na Ejzenštejnovu stubištu, u gradu koji je bio poprište nacionalističkih, antisemitskih, nacističkih i boljševičkih zločina i gdje je granica između simbolike i patnje izbrisana.

Je li propast Weimarske Republike bila neizbježna ili je plod spletki i slučaja? Zašto je Sovjetsko-poljski rat zaboravljen i zašto je bio sudbonosan? Je li Hladni rat bio epohalni ideološki antagonizam ili klasični sukob dvaju imperija? Jesu li komunisti bili zapravo nacionalisti? Kako su ratovi u Koreji i Indokini utjecali na ujedinjenje Europe? Je li moderna Njemačka nacija ili društvo? Ta i mnoga druga slična pitanja postavlja Dan Diner u svojoj knjizi Razumjeti stoljeće te na njih daje originalne, ali znanstveno utemeljene odgovore.

Intrigantan uvid Dana Dinera u destruktivnost moderne europske povijesti privući će široko čitateljstvo. Ova studija brza ritma koja progovara o uzrocima nacionalnih i građanskih sukoba tijekom dvadesetog stoljeća ponovno pokazuje zašto ga smatraju jednim od najuglednijih i najzanimljivijih povjesničara.
Norman M. Naimark, Stanford University

Diner, privlačno neortodoksan i uvjerljiv povjesničar, vješto balansira između spekulativno-filozofske analize i činjenično utemeljenog prikaza događaja i njihovih sudionika. Značajno djelo.
Fritz Stern, autor knjige Five Germanys I Have Known

Dan Diner: Razumjeti stoljeće

mvinfo.hr, Dragan Jurak, 19.1.2014.

Stigla nam je stogodišnjica Prvog svjetskog rata. Obljetničarstvo obično podrazumijeva tek prigodnu historiografiju i „lijeno” novinarstvo. No ova stogodišnjica drugačije je naravi. U njenom središtu je ništa drugo do evropska „prakatastrofa”, kako George Kennan naziva Prvi svjetski rat.

1914. započeo je povijesni ciklus koji je u Evropi okončan tek 1989., a kod nas je trajao sve do kraja stoljeća. Taj „kratki” XX vijek poharao je Evropu kao niti jedno drugo povijesno razdoblje nakon pada Rimskog carstva i epidemije crne kuge. Svi mrtvi Prvog i Drugog svjetskog rata, Holokausta i Gulaga, grčko-turskih i tursko-armenskih etničkih čišćenja, španjolskog građanskog rata i ukrajinskog Holodomora, stravično su upozorenje koje 2014.-u ne čini tek običnom obljetničkom godinom. 1914. je nulta godina evropskog povijesnog katekizma. S njom počinje narativ Katastrofe.

U našem konkretnom slučaju 1914. ima i posebno regionalno značenje. Povod Prvog svjetskog rata bio je atentat u Sarajevu. Taj atentat stavio je Balkan u središte evropskog i svjetskog vrtloga. Balkan, Južna, Srednja ili Istočna Evropa, općenito se smatraju limesom Evrope i civilizacije. Sve oči tradicionalno su uprte prema Zapadnoj Evropi, i dalje prema Americi. Dakle, s periferije prema središtu. Robert Perišić kaže da mi svi gledamo u istom smjeru - kao da sjedimo u kinu. „Mi” (što će reći Balkan, Južna, Srednja i Istočna Evropa) smo publika, a Zapad je „film” koji pratimo.

No nije baš sve tako jednosmjerno. Ako „mi” sjedimo u kinu, Zapad sjedi pred televizijom. I gleda nas. Na programu je upravo Ukrajina i Turska. Vruće točke tekuće povijesti. Turska je zemlja Tjesnaca, višemilenijska razdjelnica, danas duboko podijeljena između islamističke vlade i sekularističke, prozapadne opozicije. Ukrajina je pak podijeljena između proruske vlade i proevropske opozicije.

Obje zemlje nalaze se u ekspanzionističkoj orbiti briselskog carstva, kako ga prezentiraju EU, NATO, i budući trgovinski savez SAD i EU. U vrtlogu progresivnih i regresivnih sila u Turskoj tinja permanentni vjersko-civilizacijski sukob. U Ukrajini se unutar proevropskih i proazijskih podjela upravo otvara potencijalno evropsko nuklearno bojište. I Istanbul i Kijev imaju historijski potencijal budućeg Sarajeva. A kao i prije sto godina periferija, limes, nije samo objekt povijesti, već i njen sudbonosni akter.

Zabluda je misliti da „mi” nismo važni središtu. Zone napetosti i generatori povijesti ne nalaze se na „vrućim” granicama između Nizozemske i Belgije, ili Norveške i Švedske. Hiperproizvodnja povijesti odvija se na periferiji. Historija dolazi iz središta i odbijajući se poput radio vala vraća se u središte. Balkan, Mala Azija i Istočna Evropa su ti „odbojnici”; mjesto loma povijesti. To „nas” čini ukletima - ali i prokleto važnima.

Tu „važnost” njemački povjesničar Dan Diner istakao je fotografijom stepenica u Odesi na naslovnici svoje knjige “Razumjeti stoljeće: općepovijesno tumačenje”, izvorno objavljene 1999. U njegovoj priči povijest XX stoljeća se ne promatra iz evropskog središta već s njezina istočnog ruba. Diner sjedi na legendardnim stepenicama Odese gledajući od Baltika, preko Crnog mora do Egejskog mora. Taj pogled obuhvaća Istočnu i Srednju Evropu, Balkan i Malu Aziju.

Povijest XX stoljeća Diner sažima kroz antagonizam anglosaksonski obilježenog Zapada i s druge strane sovjetske Rusije. Ta suprotnost očituje se i kao ideološki sraz „slobode i jednakosti”: liberalnog društva i egalitarnog društva. Početak sukoba Diner smješta u 1918.-1920. i intervencije saveznika protiv boljševičke Rusije, a potom se on nastavlja izolacijom Sovjetskog Saveza. Priznanjem Sovjetskog Saveza suprotnost se smanjuje ali paktom Hitlera i Staljina opet zaoštrava. U Drugom svjetskom ratu dvije dominantne paradigme se ujedinjuju protiv biologističkog nacizma, ali već nakon Staljingrada, a posebno nakon 1945. započinje druga faza sukoba „slobode i jednakosti”, tzv. Hladni rat.

U povijesnom smislu epoha Hladnog rata bila je slična građanskom ratu: diferencijaciji utemeljenoj na različitim društvenim vrednotama i načelima. Taj ideološki sraz neutralizirao je mnoge stare konflikte, animozitete i rivalstva, prevladavajući nacionalna pamćenja s kraja XIX stoljeća i međuraća. Ideološki polovi slobode i jednakosti oblikovali su svijet. No iskre povijesti sijevale su na njihovim periferijama, mjestima njihova dodira, a ne u samim središtima. Dineru je tu posebno drag primjer Grčke.

Iako na kraju Prvog svjetskog rata jug Balkana i Malu Aziju obilježavaju etnička čišćenja turskog, armenskog i grčkog stanovništva, zbog svoje geostrateške važnosti i Tjesnaca koji otvaraju vrata južne Rusije, ovo područje brzo postaje koridor ratova između zapadnih intervencionista i boljševičke Rusije. Nakon Drugog svjetskog rata nedavni etnički sukobi i etnička čišćenja potpuno padaju u drugi plan. Grčki građanski rat između komunista i prozapadnih snaga postaje „metaforom prerastanja lokalnih građanskih ratova u svjetski građanski rat”.

Grčki animozitet prema Turcima je još uvijek prisutan, no sukob slobode i jednakosti ne može ga iskoristiti kao svoje pogonsko gorivo pa on zamire, prebacuje se u pričuvu. Umjesto lokalnih trvenja na maloj lokalnoj pozornici odigrava se globalni sukob. Grčka postaje žarištem povijesti, označena kao „prvi metak ispaljen u Hladnom ratu”.

Nije u pitanju samo Grčka. Tu je i Poljska, Mađarska, Baltik, Turska, Jugoslavija... sve sama „drugorazredna” Evropa, ali povijesno i „scenski” prvorazredna. Isključujući Berlin, upravo to su glavne evropske pozornice Hladnog rata, odnosno XX stoljeća. Središte nema monopol na povijest. Baš suprotno, središte povijest izvozi na periferiju, periferija ju umnaža, i kao naelektriziranu i nestabilnu vraća u središte.

Dan Diner na ingeniozne načine sažima XX stoljeće. To stoljeće Zapad je ostavio iza sebe još prije dvadeset i pet godina; mi smo ga ostavili prije petnaest. Ali to ne znači da je ono prevladano. U ovoj ili onoj formi, na ovom ili onom mjestu periferije, ono još uvijek pokazuje historijski potencijal. Zbog toga je ova knjiga važna Zapadu, središtu.

Nama je važna zato jer u historijskom smislu briše distinkciju između središta i periferije. „Mi” (dakle, Balkan, Južna Evropa, itd.) možemo biti frustrirani oko mnogo čega. Ali nas ne treba mučiti da smo „hinterbina”, da nas nitko ne vidi i nitko ne gleda.