Rastrgane godine

1918. - 1938.

Special cijena 224,10 kn Redovna cijena 249,00 kn
  • Jezik izvornika: njemački

  • Prijevod: Goran Schmidt

  • Broj stranica: 608

  • Datum izdanja: studeni 2017.

  • ISBN: 978-953266910-7

  • Naslov izvornika: Die zerrissenen Jahre. 1918 - 1938

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 234 mm

  • Težina: 910 g

Europsko međuraće od 1918. do 1939. uobičajeno se percipira kao tjeskobno razdoblje sveopćeg posttraumatskog poremećaja koje je izazvao Prvi svjetski rat i mučnih događaja koji su pripremali Drugi. Rastrgane godine Philippa Bloma ne bave se međutim ključnim povijesnim događajima koji su obilježili to razdoblje, već poviješću svakodnevice, znanosti, kulture i umjetnosti. U političku povijest zadiru tek da bi podsjetile na bizarnost i stravu tog vremena, u rasponu od D’Annunzijeve avanture u Rijeci preko ukrajinskoga Gladomora i nacističkog spaljivanja knjiga do tragedije Španjolskoga građanskog rata. U pozadini velikih političkih poremećaja i kriza odjekivale su sinkope jazza, besmisleni i buntovni stihovi dadaizma i kaotična buka velegradova, koji su tada prvi put doživjeli automobilske gužve. Philipp Blom nudi nam fascinantne podatke o vremenu koje ne zaslužuje biti upamćeno isključivo po totalitarnim zločinima. Saznajemo, između ostaloga, da je H. G. Welles prezirao film Metropolis Fritza Langa, da je astronom Hubble (po kojem je nazvan golemi teleskop u Zemljinoj orbiti) otkrio kako je naš Mliječni put tek jedna od bezbrojnih galaktika i da su nacisti našli načina da utječu na hollywoodsku produkciju. Takav pristup povijesti već je poznat čitateljima Vrtoglavih godina istog autora. Rastrgane godine njihov su nastavak, sequel koji su očekivali od Philippa Bloma, vrhunskog povjesničara popularne kulture.

“Impresivno i provokativno. Knjiga koja briljantno podsjeća na strahove, nade i zaboravljene događaje jedne epohe.” – Economist

“Napeta i maštovita knjiga... Obilje podataka koje nudi je šarmantno. Multidisciplinarna panorama koju prate živopisna svjedočanstva sudionika.” – New Yorker

“Precizno opisano vrtoglavo ozračje zastrašujućeg i uzbudljivog predratnog društva. Ponajbolji primjer historiografske naracije.” – Guardian (VB)

“Iscrpan prikaz epohe razdrte tehnološkim i društvenim promjenama u rasponu od nuklearne fizike do psihoanalize.” – Telegraph (VB)

“Iako mlad, Philipp Blom svladao je vještinu popularne povijesne publicistike. Njegova su istraživanja nepogrešiva.” – Globe and Mail (Kanada)

“Vješto kazivanje... Blom sjedinjuje znanstveni stil povjesničara-erudita s novinarskim senzibilitetom za pojedinačne sudbine.” – World Magazine

Veliko srce Ala Caponea

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 9. 2. 2018.

Briljantnog povjesničara Philippa Bloma (rođenog 1970.) otkrili smo 2015. zaslugom "Vrtoglavih godina". Tom knjigom autor je branio (i uspješno obranio) tezu kako razdoblje od 1900. do 1914. nije bilo tek puka uvertira u Prvi svjetski rat te da se upravo u tih petnaest godina – a ne nakon njih – svijet radikalno promijenio. "Rastrgane godine" (prijevod potpisuje Goran Schmidt) svojevrsni su sequel u čijemu je fokusu međuraće.

"Rovovske bitke", veli Blom, "koje su porodile razočarenje i ogorčenost, sada su se nastavile između partija, ideologija, klasa, između budućnosti i prošlosti, bogatstva i siromaštva, i na kraju, što je bilo predvidljivo, ponovno između država. Međuratno je doba bilo doba unutarnjih konflikata." Jednako zainteresiran za krupne povijesne figure, kao i za zbivanja u društvenome parteru, Blom opet akribično i vješto kontrapunktira "veliko i malo", zanimajući se za političke koliko i kulturne prevrate, osobito one koji su imali utjecaja na široke mase.

"Rastrgane godine" prije svega se mogu čitati kao popkulturna kronika epohe, u kojoj se, primjerice, iz glazbe, filma ili mode pouzdano iščitava duh onoga vremena. Kao i u prethodnome libru, autor iznova osvaja osebujnim, pomaknutim interpretacijama zbivanja. Tako, primjerice, u poglavlju posvećenom prohibiciji naglašava činjenicu kako je velika kampanja za novu Ameriku i obnovu američkog morala bila u stvarnosti također i borba stare, seoske Amerike, koja je izgubila utjecaj, protiv nove, gradske, borba 19. protiv 20. stoljeća.

"Ta stara seoska Amerika bila je pretežno protestantska, a njezin stil života počeo se mijenjati pred pritiskom useljenika koji su stizali iz Italije, Irske, Njemačke... (dakle, uglavnom katolika i židova). I eto kako se naoko bezazlena polemika o društvenoj prihvatljivosti alkohola naglo pretvara u duboki svjetonazorski konflikt s obilježjima – doduše, prikrivenog, ali ipak - vjerskog rata. Naravno, ta se polemika pokazala potpuno promašenom. Jer, veli Blom, automobili, kina i radio razorili su tradicionalne predodžbe o moralu djelotvornije nego što bi to mogao čitav ocean alkohola, ali bilo ih je puno teže mrziti." Osim što je eruditski potkovan, Blom je i punokrvni pisac koji zna kako doprijeti do čitatelja. Pokušavajući opisati razmjere ekonomske krize u SAD dvadesetih godina, netko drugi istresao bi kubik-dva sumornih statistika. Blom, međutim, u rukavu ima neusporedivo lakše i dojmljivije rješenje. Njemu je dovoljno upozoriti na činjenicu kako je tih godina čak sto tisuća (!) Amerikanaca zatražilo iseljenje u Sovjetski Savez. Ili pak podsjetiti kako ni mafija nije ostala ravnodušna na patnje naroda. I sâm Al Capone osjetio se pozvanim učiniti nešto za opće dobro, pa je u Chicagu otvorio pučku kuhinju.

"Rastrgane godine" nisu samo poučna nego i beskrajno zabavna knjiga. Kako se, recimo, ne nasmijati uz priču o nastanku nacističke budnice "Horst Wessel Lied"? Tip iz naslova bio je veliki mučenik Hitlerova pokreta, a Blom podsjeća na činjenicu kako je građanskim zanimanjem bio svodnik te da on doduše jest pao kao žrtva komunističkog egzekutora, ali da asasina u akciju nije poslao lokalni politbiro, nego pobunjena prostitutka koja je drugu štemeru zacijelo ponudila prebijanje usluga.

Da zaključim: ne oklijevajte, nego požurite do najbliže knjižare/knjižnice.

Philipp Blom : Rastrgane godine: 1918.-1938.

Dragan Jurak, Moderna vremena Info, 23. 2. 2018.

Rastrgane godine, 1918.-1938.“ historiografija je u kojoj jazz-pjevačica Mamie Smith, prva Afroamerikanka koja je u američkoj glazbenoj industriji snimila ploču, zatim holivudska glumica Clara Bow, originalna flapper djevojka, te berlinska plesačica i partijanerica Anita Berber (koja je kokain, opijum i morfij „ispirala s najmanje jednom bocom konjaka na dan“), taru laktove s Mussolinijem, Hitlerom, i Staljinom.

Demokratičniju historiografiju teško je zamisliti. Iako bi naslovna 1918. godina mogla to sugerirati, „Rastrgane godine“ ne započinju krajem Prvog svjetskog rata i versajskim mirom, već jazzom i Mamie Smith; posljedice rata ne predstavljaju se kroz sporazume i ugovore nego kroz traumatizirane, psihički i fizički uništene veterane; a sovjetska revolucija nije juriš na Zimski dvorac već slamanje kronštatske pobune i početak diktature; itd., itd.

Philippa Bloma smo već upoznali. Iako posjeduje uzornu akademsku naobrazbu (studirao je u Beču i Oxfordu, gdje je i doktorirao modernu povijest), bitno je napomenuti i njegovu žurnalističku stranu. Od njemačkih novina pisao je u Die Zeitu i FAZ-u; od engleskih u Guardianu, Financial Timesu i TLS-u. To ga čini bliskim nizozemskim novinarima-povjesničarima poput Franka Westermana, ili Geerta Maka, čiju je knjigu „Amsterdam“ preveo na njemački (Blomova majka je Nizozemka, a nizozemski mu je nakon njemačkog drugi materinji jezik). Baš tu, u tom žurnalističkom kontekstu, možda leži i ključ njegove historiografije.

Malo bi se koji akademski povjesničar usudio žurnalistički i fenomenološki „rašarafiti“ povijest na način na koji to čini Blom. A Blom ne samo da se usuđuje, već to čini demonstrativno fenomenološki, te programatski ekstravagantno i razigrano. Tamo gdje bi svaki povjesničar započeo s uvodom u kojem bi sažeo dubinski značaj historijskog loma iz 1914.-1918., ili barem krenuo s nekom anegdotom s versajske konferencije, Blom fiksira datum 10. kolovoza 1920. kada je Mamie Smith ušla u tonski studio u blizini njujorškog Times Squarea i u staromodni lijevak mikrofona zajecala: He don't treat me right…

Dakle, zaboravimo versajsku dvoranu ogledala, barem nakratko. Međuratna povijest jest započela tamo gdje se to obično smatra, i tamo gdje su se okupili oni koji su je svjesno krojili. Ali se pritom jednako intenzivno događala i na nekim drugim, manje poznatim mjestima, među ljudima koji su i ne znajući stvarali jazz kao soundtrack ere, i otvarali put svijetu u kojem će crnačka glazba putem ploča i radija ulaziti u domove bijelih srednjestaleških obitelji. Bloma prvenstveno zanimaju ta mjesta: mali, nehistorijski događaji iz kojih su nastajale dubinski historijski procesi i velike povijesne mijene.

U svojoj prethodnoj knjizi („Vrtoglave godine: Europa, 1900.-1914.“) Blom je pošao od teze da se u prvih europskih petnaest godina dvadesetog stoljeća nalazi ishodište „gotovo svake ideje i društvenog fenomena koji će dominirati XX stoljećem – socijalizma i fašizma, nuklearne fizike i teorije relativnosti, konceptualne umjetnosti i potrošačkog društva, masmedija i demokratizacije, feminizma i psihoanalize“.

Rastragane godine, 1918.-1938.“ kronološki su nastavak „Vrtoglavih godina“. Godine Prvog svjetskog rata pritom su napadno preskočene. Bloma ne zanimaju opća mjesta političke ili vojne povijesti. Bitka za Verdun ili Versajski mirovni sporazum tek su fusnote „Rastrganih godina“, nedvojbeno važne ali u biti općepoznate. U prvom planu su strujanja koja nadilaze, podlokavaju, odnosno na posredni, dubinski uobličavaju političku ili vojnu povijest; to jest opću povijest. Rat koji je četiri godine bjesnio duž frontovskih linija nakon 1918. se povukao s bojišta u glave ljudi. Milijune mrtvih, ranjenih i traumatiziranih sada nalazimo u „ratnim drhtavcima“ koji prose po ulicama Berlina, nalazimo ih u Dixovim ili Groszovim karikaturama, i njihovoj grotesknosti; ili u epohi jazza, kulturi koja izlazi na ulicu, postaje demokratska, transrasna, i generaciji koja se nakon svega samo želi zabaviti.

Historiografska hijerarhija pritom se okreće naopačke. Povijest iz biblioteka i arhiva silazi među ljude, u pulsiranje svakodnevice. Mali događaji, mali ljudi, oni koji oslikavaju duh vremena, epohe, oni koji artikuliraju određene socijalne i kulturne obrise, potiču i uobličavaju dugoročne procese, dobivaju prednost nad velikim događajima, i krupnim povijesnim ličnostima.

Ključna teza je sljedeća: iskustvo Prvog svjetskog rata bio je katalizator moderne. „Ono je položilo temelj za iščašene poglede na svijet i radikalizirane perspektive međuratnog doba, tako što je vojnike na fronti – njih posebice – izložilo tom potpuno modernom svijetu, u kojem je sve masovno producirano, standardizirano i numerirano“, u „kojem je smrt dolazila iz daljine“, a vojnici su bili samo topovsko meso tog modernističkog ratnog golijata.

Dapače, iz veće povijesne distance i sam rat čini se kao „posljedica jedne mnogo veće revolucije: potpune prevlasti moderne, tehnologije i racionalističkog pogleda na svijet“. Moderna, „čija je golema moć rođena u tvornicama predratnog doba i koja je u rovovima još pooštrena i ubrzana“ ispunila je sve pore društva. Nakon 1918., i još jednom nakon sloma iz 1929. mnogi su utočište pronašli u velikim ideologijama, tim „crkvama“ moderne kako ih Blom naziva. No moderna se manifestirala i kroz čitav spektar drugih pojava. Razne manifestacije moderne i njene razne aktere Blom slaže u postmoderni kolaž nalik na omot Beatlesova „Sgt. Peppera“. I eto nam najedno Clare Bow sa Staljinom, Anite Berber uz Mussolinija, i Mamie Smith s Hitlerom.

Teza o međuratnom razdoblju kao poludjelom vrtuljku moderne ilustrira se nizom raznih pričica, fenomena i selektivnih povijesnih epizoda. Pritom forma, žurnalistički, fenomenološki i demokratski historiografski diskurs, određuje tezu, njenu sveobuhvatnost i razne manifestacije, u mjeri u kojoj i sama teza daje smjer formi. Skladna je to legura. Nismo sigurni koliki je stvarni historiografski značaj Blomova teksta. Vidna je tendencija popularizacije, fenomenologizacije, kuriozumacije, i vikipedizacije. Postoji ovdje i određena doza površnosti, namjere da se zabavi, da se povijest previše žurnalizira, približi publici. Moglo bi se reći i da „Rastrgane godine“ nisu ništa mnogo više od pompezno ambicioznog kolaža wikipedijskih natuknica…

No staviti ćemo naglasak na demokratičnost diskursa. I kada miješa Claru Bow sa Staljinom, i kada širi spektar potencijalne čitalačke publike, Philipp Blom demonstrira načelo povijesti o svima i svačemu, za sve i svakog. Svatko može biti legitiman akter povijesti, i svakome se može približiti historiografija.

A u toj demokratičnosti ne leži pokuda, već sasvim ozbiljna pohvala.

  1. Mehanički golemi Mehanički golemi Poglavlje iz knjige Philippa Bloma Rastrgane godine Sa svojim dotad najvećim i najskupljim filmom Lang i Harbou su dali jednu tipično njemačku aromu javnoj raspravi o tehničkom napretku i njegovim opasnostima, iako njihove ideje nisu nužno potjecale iz Njemačke. Mehanička Marija u Metropolisu nije bila samo naoko bezopasna metafora za antisemitsku fantaziju o židovskoj svjetskoj zavjeri, već je i utjelovila strahove i nade jednog vremen