Prosjak i zec

149,00 kn
  • Jezik izvornika: finski

  • Prijevod: Boris Vidović

  • Broj stranica: 320

  • Godina izdanja: 2017.

  • ISBN: 978-953266833-9

  • Naslov izvornika: Kerjäläinen ja jänis

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 204 mm

  • Težina: 415 g

Rumunj Vatanescu imao je nekoliko mogućnosti: mogao je krasti automobile, skupljati bakar, prodati bubreg ili – otići na privremeni rad u Skandinaviju. Naime ruski trgovac ljudima Jegor Kugar, produžena ruka međunarodne kriminalne hobotnice, obećava mu siguran posao, puni pansion i hranu ako pođe s njim u Finsku da za njega prosi. Vatanescu trpi sva poniženja i nedaće vođen samo jednom željom: da sinu kojeg je ostavio u Rumunjskoj kupi kopačke. Kada se prosjaci pobune protiv Kugara, Vatanescu uspije pobjeći, a premda je i sam u nevolji, pred progoniteljima spasi zeca i njihova zajednička pustolovina može početi.

Roman Prosjak i zec finskog satiričara Tuomasa Kyröa fantastična je priča o čovjeku koji ne odustaje od svojih snova, a spletom okolnosti život mu se mijenja na nevjerojatan način. Hommage finskom klasiku Godina zeca Arta Paasilinne, roman Prosjak i zec veoma je duhovito, toplo i šarmantno djelo koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Ova neobična, privlačna priča o Europi, kapitalizmu i ljudskom srcu dru­gačija je od svega što ćete ikada pročitati.
— Shortbooks.com

Kyröova je satira smirena, prikladno distancirana i uglavnom zabavna.
— Kouvolan sanomat

Ova knjiga nosi toplinu, srce i humor koji inspiriraju i govori i više nego što je potrebno o načinima na koje svijet funkcionira i njegovim manjkavosti­­ma... neobična i jedinstvena.
— FantasticFiction.co.uk

Kyrö piše jezgrovitu prozu punu brzih preokreta. On ne pokušava imi­ti­­rati bogate rečenice svojeg pret­­­hodnika Arta Paasilinne. Kyrö je sportaš, pa možemo zaključiti: skije su dobro odabrane i do cilja stiže osla­njajući se na vlastite snage.
— Helsingin sanomat

Uvod u kapitalizam

Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 11. 3. 2017.

Pikarski roman o putešestvijama prosjaka i zeca? Ne zvuči baš apetitlih, zar ne? Takav siže kao da navješćuje didaktičnu moralku koju je ispisao neki silno pretenciozan autor. Znamo li da je sirotan iz naslova Rumunj koji je kao bijelo roblje dospio na sjever Europe, da je njegov nerazdruživi kumpanjo finski zeko koji je jedva izvukao živu glavu pred obijesnim progoniteljima, te da treću puntu dramskoga trokuta drži zastrašujući ruski kriminalac, njihova se priča čini još i manje izazovnom. Prosječni čitatelj teško će se othrvati slutnji kako ga između korica libra čekaju suzama natopljene stranice koje posreduju toplu humanističku poruku i pritom nude nepodnošljivi davež. Odmah da budemo načistu, Tuomas Kyrö raspršit će vam ta sumorna očekivanja nakon manje od dvije minute.

„Odraslog se muškarca“, veli autor, „cijeni tako dugo dok ima snage. Tako dugo dok uspijeva štititi i pružati sigurnost bližnjima, tako dugo dok predstavlja prijetnju za one izvan svojega uskog kruga. Ta činjenica uzrokuje sve dobro i sve loše u gospodarstvu, rock-glazbi te naoružavanju. (...) Muškarac ne izaziva sažaljenje poput djeteta niti žudnju poput žene, njegova osnovna zadaća i razlog postojanja je proizvodnja viška vrijednosti.“

Kyröv junak Vatanescu u totalnoj je zavadi s opisanim razlogom. On se našao u egzistencijalnoj stupici, živi u dubokom siromaštvu potpuno svjestan kako u vlastitoj domovini za njega ne postoji nikakva nada. Stoga se odlučuje na očajnički pothvat: prihvaća ponudu da u Finskoj prosjači za račun zločinačke organizacije čije poslove na terenu vodi Rus Jegor Kugar, patološki nasilnik. Vatanescu krotko trpi sva poniženja grijan nadom da će nakon nekog vremena zaraditi dovoljno novca da sinu može kupiti kopačke.

No, njegova karijera prosjaka neće dugo potrajati. Spletom okolnosti iščupat će se iz željeznog mafijaškog stiska te dati u bijeg koji će ga voditi uzduž i poprijeko cijele Finske, preko laponskih vukojebina natrag do Helsinkija. Na tome putu spasit će jednoga zeca i upoznati cijelu galeriju osebujnih likova i njihovih sudbina, družit će se s nesretnim imigrantima kao što je i sâm, ali i s čistokrvnim Fincima koji, premda žive u materijalnom obilju, nisu lišeni muka. „Nisam znao da je lagan život tako težak“, zbunjeno će priznati na jednome mjestu Vatanescu. A sveznajući pripovjedač taj će zaključak dodatno produbiti opaskom: „Za sistem svaki je čovjek prilika da ga se odstrani iz sistema.“

Prosjak i zec“ (u prijevodu Borisa Vidovića) roman je epizodnog karaktera, svako poglavlje nova je pustolovina u koju upada zbunjeni Vatanescu pogonjen raskalašenom imaginacijom pisca i iz koje se na jedvite jade mora čupati. Naizmjenice s pričom o borbi sirotog Rumunja za koricu kruha i par kopački, razvija se i storija o Jegoru Kugaru čija kriminalna karijera propada nakon Vatanescuova bijega, pa on postaje opsjednut mišlju da mu se osveti.

Na svome putu Vatanescu neprestano biva izložen okrutnim udarcima sudbine. No, osim što uvijek uspijeva sačuvati glavu (zapravo dvije, vlastitu i zekinu), polazi mu za rukom umiješati se i u događaje koji pobuđuju interes široke javnosti i pritom se pozicionirati kao narodni junak zauzet borbom za opće dobro i univerzalne ljudske vrijednosti. Dok on tako brodi iz jedne u drugu nevolju, nije ni svjestan kako se društvenim mrežama širi pravi kult njegovih štovatelja. Ta okolnost učinit će prosjaka bez ikakvih dokumenata globalno vidljivim, što će Kugaru olakšati posao njegova pronalaženja...

Prosjak i zec“ nije krimić da bih vam morao tajiti detalje raspleta, ali bi bilo naprosto neumjesno otkrivati previše potankosti o ovoj neodoljivo šarmantnoj priči, pa mi je bolje na ovoj točki začepiti gubicu. Iz predloška koji se doima bogom danim za ispisivanje nepodnošljivo mučnog i potresnog romana, Kyrö je naštrikao rijetko zabavnu knjigu uz koju ćete se smijati. Osim što osvaja „podigranim“ humorom koji priziva u sjećanje Kaurismakijeve filmove, ovaj se libar na neki ćaknuti način doima i poput sociološkog udžbenika iz kojega možete naučiti sve bitno što se treba znati o suvremenom kapitalizmu i pošasti konzumerizma. Na primjer: „Jogurt je danas umornim ljudima obećavao ono što je nekad obećavala crkva. Vječni život, duševnu ravnotežu, bolju kondiciju tijekom radnog vijeka i raj nakon iskupljenja. Kako bi se sve to postiglo, nije trebalo čak ni umrijeti već samo živjeti…“

I kad ga priča dovede na korak do skliske zone sentimentalnosti, daroviti se Finac vraća na tračnice svoga drskog crnog humora, kao, primjerice, u sljedećem pasažu: „Sana Pommakka sjedila je u vlaku u vagon-restoranu i plakala. A možda se žena samo otapala kad je ušla na toplo.“

Prosjak i zec“ bolje od cijelih tomova znanstvene literature posredovat će vam preciznu i neumivenu sliku svijeta u kojemu živimo, pobrojiti sve neupitne razloge za očajavanje, ali i s nepokolebljivom vjerom ponuditi onaj jedan jedini koji čovjeku preostaje želi li se obraniti od takvoga stanja stvari. A to je humor kao zadnja crta obrane ljudskosti.

Odiseja siromašnog Rumunja

Zvjezdana Balić, Booksa.hr, 29. 3. 2017.

Od milijun testova kojima možete prikratiti vrijeme dok čekate u redu ili vam je jednostavno dosadno u životu, najteži su oni koji vas pitaju 'što biste radije odabrali'. Naravno, u tim testovima izbor nije odabir između čokolade s rižom i čokolade s lješnjakom nego onaj životniji, biste li radije bili siromašni i pošteni ili uz minimalnu (ali negativnu) involviranost stekli određen financijski imetak. Na odabir, dakako, utječe milijun važnih i nevažnih sitnica i izbor se ne nameće uvijek sam po sebi, no na kraju – izbor je ipak samo na onome koji bira. 

Rumunj Vatanescu, junak knjige Prosjak i zec Tuomasa Kyröa, odabrao je poći težim putem. To je u njegovom slučaju uključivalo napuštanje obitelji i domovine uslijed dubokog siromaštva, rad pod zloglasnim ruskim mafijašem i posao profesionalnog prosjaka na ulicama nimalo tople Finske. Znao je da ništa od navedenog neće biti lagodno, no i u najtežim trenucima znao je zašto je na to pristao: zbog kopački svog sina. Zbog njega i njegove sreće ništa mu se nije činilo nemogućim ili preteškim. 

Vatanescu je prodaju u bijelo roblje dostojanstveno podnio, ipak – nije se predugo zadržao pod palicom mafijaša. Nakon pobune prosjaka, Kugarovih zaposlenika, u kojem deblji kraj izvlači upravo Rus, Vatanescu započinje bijeg, filmski, ispunjen pustolovinama i u društvu jednog zeca. Put se nastavlja raznim finskim predjelima, Vatanescu upoznaje šarolik spektar likova s kojima ostvaruje raznovrsne odnose, a potraga za njim poprima nevjerojatne razmjere. Traži ga Kugar, traže ga razne nacionalne televizije, novinari, simpatizeri, političari. Svatko u Vatanescuu prepoznaje buntovnika s razlogom, on postaje simbol otpora, simbol nečeg drugačijeg, postaje nacionalni junak koji se bori za opće dobro, misterij o kojem nitko zapravo ništa ne zna. 

Vatanescu do samog kraja ostaje nepromijenjen, a jednaka je i njegova konstantna želja da sinu kupi toliko željene kopačke. Upoznaje svu bijedu Skandinavije, ali i materijalno dobro potkovane Fince, i shvaća kako materijalno ne znači nužno i sreću. Upoznaje i svoju buduću životnu suputnicu, također drukčiju od ostalih, ali njemu – baš po mjeri. S njom započinje karijeru menadžera koji uspješno prodaje trikove svoje suputnice. Iako nema baš nikakve osobne dokumente, Vatanescu postaje globalno prepoznatljiv.

Tuomas Kyrö finski je književnik, dramski pisac, kolumnist, karikaturist i autor stripova. Dosad je objavio trinaest romana, a jedan je od najčitanijih književnika Finske. Svojim romanom Prosjak i zec hrvatskoj je javnosti još jednom opravdao i razlog tolikih lauda.

Roman Prosjak i zec neobična je priča o simbiotskom prijateljstvu Rumunja i životinje. Zec ne može bez Vatanescua jer mu on pruža sigurnost i hranu, a Vatanescu ne može bez zeca jer mu on postaje jedini stalni prijatelj tijekom putovanja.

Ova topla priča prepuna je šarmantnih detalja i ispunjena je životnom filozofijom svakodnevice. Jednostavnog književnog stila, roman Tuomasa Kyröa zasigurno će osvojiti svakog čitatelja. Doza humora, doza nimalo ljigave patetike, doza života i doza snažnih filozofskih misli izdvajaju ovaj roman od tematski sličnih djela. Vatanescu je lik za kojeg navijamo tijekom cijelog romana, baš kao i za toliko željene kopačke za sina. On je lik za kojeg se nadamo kako će uspjeti unatoč svim lošim predispozicijama, lik koji isijava nespretnošću i dobrotom, koji čvrsto vjeruje kako će uspjeti u malim stvarima. 

Tuomas Kyrö je to odlično portretirao učinivši Vatanescua globalno poznatim u cijelom književnom svijetu.

Satirični roman o tome kako nas je život sveo na potrošače

Magdalena Blažević, Najboljeknjige.com, 12. 4. 2017.

Satiričan, fantastičan, ironičan i apsurdan – novi roman "Prosjak i zec" finskog pisca Tuomasa Kyröa svojevrsni je hommage finskom književnom klasiku iz 1975. godine pod naslovom "Godina zeca" Arta Paasilinne. Prema ovom su djelu nastale dvije filmske ekranizacije, a kod publike je stekao kultni status.

"Prosjak i zec" nije tradicionalni roman, Kyrö nam svoju priču podastire u kratkim epizodičnim poglavljima koja prate čudnovate avanture njegovih (anti)junaka. Rumunjski građevinski radnik ili bolje reći bauštelac bez budućnosti, Vatanescu, želi od života mnogo više. Posao nema, obitelj mu se raspala i jedina mu je svijetla točka u životu sin Miklos koji želi postati nogometaš i stoga su mu potrebne kopačke.

Kao u bajci, naš si junak na početku romana zadaje zadatak da sinu ispuni želju, iscrtava na komadu papira dječakovo stopalo i kreće na put na kojem će doživjeti mnoge prepreke te naposljetku izvršiti zadano. Međutim, svršetak priče nije i ne može biti bajkovit, ali ipak postoji mnogo nijansi lošeg. Vatanescu će od života dobiti onoliko koliko mu to dopušta društveni položaj.

Na početku se romana Vatanescu našao u dilemi, mogao je "krasti automobile, skupljati bakar iz telefonskih žica, prodati svoj bubreg" ili prihvatiti ponudu ruskog mafijaša Jegora Kugora koji mu obećava stalni posao, stan i hranu, sve to na sjeveru Europe. Vatanescu pristaje i odlazi u Finsku gdje shvaća da je postao dijelom mafijaške mreže te da je završio na ulicama Helsinkija kao prosjak koji dijeli zaradu 25 posto naspram 75 posto u Kugorovu korist.

Standardni dogovor, rekli bismo. Spletom (ne)sretnih okolnosti Vatanescu se oslobađa poslodavca i tada zapravo započinje istinska avantura. Prekretnicu u njegovu životu označit će susret s ozlijeđenim zecom kojeg spašava i koji će mu od tog trenutka postati jedini pratitelj i prijatelj. Upravo onako kako to doživljava i Paasilinnin junak. Kroz uzbudljive događaje nesuđenog prosjaka i zeca čitatelj upoznaje živopisne likove, ali i stvarni život na ulicama skandinavskih velegrada.

Apsurdne epizode iz života neuobičajenih književnih likova zapravo su potvrda besmislenog modernog načina života koji je čovjeka sveo na potrošača. Kako je ovakva struktura romana idealna za kazališne daske, roman je uistinu prerastao u popularnu kazališnu predstavu, u pravo kazalište apsurda koje udara upravo tamo gdje nas najviše boli. U neprestanoj potrazi za potpunom slobodom od sebe smo načinili robove.

Ženski likovi su prilično tihi, Kyrö Vatanescuovoj sestri ne daje glas, a ljudi koji će je iskoristiti nisu zadovoljni ni njezinim izgledom stoga će je poslati na estetske operacije kako bi joj poboljšali izgled i pripremili je za posao koji je čeka: "Klara Vatanescu bila je na svoju baku Murd – prznica i dobra domaćica, ponekad pouzdana nomatkinja, ponekad ministrica vanjskih poslova, a u ovim okolnostima protiv kojih se nije mogla boriti, bila je najsiromašnija od najsiromašnijih i sjedila je na jedinoj robi koju je mogla tržiti."

Kroz sažeti Kyröv tekst jasno se provlače motivi nemogućnosti ostvarenja životnog mira i sreće te robovanje nametnutim trendovima. Sami smo osmislili kalupe u koje bismo trebali savršeno pristati da bismo bili zadovoljni slikom sebe u tuđim očima. Muškarac se u takvom društvu treba "dobro snaći" da bi osvojio idealnu plastičnu ženu. U potrošačkom društvu, dakle, možemo uspjeti isključivo kao potrošači.

Satira, crni humor, groteska, potraga za smislom, egzistencijalistički elementi pa i na neki način odbacivanje zdravog razuma čine Kyröv roman toliko privlačnim i što je najvažnije aktualnim jer su njegovi likovi posvuda. Prema njima osjećamo duboko suosjećanje unatoč izraženim negativnim karakteristikama, ne samo zbog mjestimične identifikacije, nego zbog tona i načina na koji je opisana njihova prošlost. Mafijaš Kugor nije slučajno mafijaš, obiteljske i društvene okolnosti su ga učinile takvim, a Kyrö ih iznosi s primjesom gogoljevskog humora i s takvom lakoćom kao da nabraja sastojke za pripremu jednostavnog kolača. U tome se ogleda ljepota ovog neobičnog, zabavnog i istovremeno vrlo ozbiljnog književnog djela.

Finski strip crtač napisao je roman o imigrantu s Balkana

Željko Ivanjek, Jutarnji list, 28. 6. 2017.

Možda je to bio samo privid: da su strip-crtači posebna “sorta” među umjetnicima, pogotovo oni koji sami popunjavaju “oblačiće” u strip-kadru. Neki se zatim pomaknu prema kompjuteru. A od takvih je finski, nagrađivani pisac Tuomas Kyrö (1974).

Kritičari kažu da je Kyrö satiričar i da mu je ovaj roman fantastična priča o “čovjeku koji ne odustaje od svojih snova”. Istina, no važnije je od toga da lepršava, živahna naracija još uvijek poštuje nemoćne i osjeća za njih toplinu. Ovdje, za zeca kojega spašava rumunjski emigrant Vatanescu, koji radi kao prosjak u Finskoj, za poslodavca Rusa Kugara, sanjajući da će poslati kopačke sinu, u domovinu.

Vatanescu je samo jedan od Balkanaca koji su s ovdašnjim ratovima pronašli pribježište i izbavljenje u zemljama Skandinavije. Pored sve ironije, Kyrö je pisac čije junake i samu priču nose osjećaji.

Na primjer, između Sanne Pommakke i prosjaka: “Putevi su im se ukrižili dok su bili bez novca, bez posla i bez dostojanstva, a sada je pred njima bila budućnost. Grupica nije bila potpuna bez zeca, a njegov dominantni osjećaj bila je prikrivena ljubomora.”

Treba čitati pisce koji brinu o osjećajima malih, krznenih glodavaca. Tim više što je prijevod Borisa Vidovića sjajan. I ne samo zato što smo davno radili “Antologiju američke kratke priče” (1985). Dosada je preveo 10-ak finskih proznih djela, radeći u Finskom audiovizualnom institutu, u Helsinkiju.

'U Finskoj se književnost izuzetno cijeni, ali ne može se živjeti samo od pisanja'

tportal.hr, Hina, 6. 9. 2017.

Peti Festival svjetske književnosti ugostio je u srijedu u Zagrebu finskog književnika, satiričara i strip-crtača Tuomasa Kyra, jednog od najčitanijih suvremenih autora u Finskoj prema čijem je romanu 'Staro prigovaralo' snimljena vrlo popularna istoimena komična drama. Na hrvatskom je objavljen njegov roman 'Prosjak i zec', u izdanju nakladnika Frakture i prijevodu Borisa Vidovića.

'Riječ je o jednom od omiljenih finskih autora čiji roman s mnogo humora i empatije govori o spoju juga i sjevera, o mnogim stvarima koje se nas danas tiču', rekao je glavni urednik Frakture i programski direktor festivala Seid Serdarević najavljujući gosta u dvorani Mueller Kina Europe.

Tuomas Kyro (1974.) uspješni je finski prozaik, dramski pisac, novinski kolumnist, karikaturist i strip-crtač. Objavio je do sad 13 romana za koje je dobio niz prestižnih nagrada, među kojima su Nuori Aleksis i Kalevi Jantti, a njegov roman 'Veza' (Liitto) bio je 2005. među kandidatima za nagradu Finlandia. Među najčitanijim je autorima u Finskoj, a djela su mu prevedena na više svjetskih jezika.

Međunarodni uspjeh donijela mu je upravo knjiga 'Prosjak i zec' (2011.) – roman je preveden na desetak jezika, a autor je istaknuo kako ga je takva popularnost izvan matične zemlje doista iznenadila.

'Nikad nisam želio biti poznat, samo sam želio da ljudi čitaju moje knjige. Sve je u knjigama, ja sam nisam toliko zanimljiv', rekao je Kyro.

Knjigu je, kako je rekao, zamislio kao 'hommage' finskom klasiku 'Godina zeca' Arta Paasilinne, što je možda dijelom utjecalo na njezinu popularnost izvan Finske. 'Što se mene tiče, to je jednostavno priča koju sam odabrao ispričati i odabrao sam to učiniti na humorističan način', dodao je.

Prema njegovu romanu 'Staro prigovaralo' (2010.) snimljen je jedan od najgledanijih filmova u Finskoj posljednjih godina, dok je prema romanu 'Prosjak i zec' postavljena kazališna predstava. Živi u Janakkali u jugoistočnoj Finskoj.

U Finskoj se ne može živjeti od pisanja

U Finskoj se književnost izuzetno cijeni, rekao je Kyro, no svejedno se ne može živjeti samo od pisanja. 'Finska je toliko mala zemlja da, želite li se profesionalno baviti pisanjem, morate biti spremni raditi sve – pisati za televiziju, radio, novine, razne publikacije, filmove', pojasnio je.

'Meni se to sviđa, nemam formalno obrazovanje, nemam 'plan b', a volim pisati; sve što vidim, u mojoj glavi poprima oblik priče', dodao je.

Pored toga, u novinskim kolumnama može pisati o stvarima o kojima ne može pisati drugdje; tako je i prva verzija romana 'Prosjak i zec' zapravo bila kolumna u jednom finskom časopisu za koji je pisao.

Roman je najavljen kao duhovito, toplo i šarmantno djelo, neobična i privlačna priča o Europi, kapitalizmu i ljudskom srcu pisana jezgrovitom prozom punom brzih preokreta. Riječ je o satiričnom romanu o čovjeku koji ne odustaje od svojih snova, a spletom okolnosti život mu se mijenja na nevjerojatan način.

Likovi moraju biti motivirani

Glavni je lik Rumunj Vatanescu koji se našao u egzistencijalnoj krizi. Živi u siromaštvu, svjestan kako u vlastitoj domovini za njega ne postoji nikakva nada. Odlučuje se prihvatiti ponudu ruskog trgovca ljudima Jegora Kugara da u Finskoj prosjači za zločinačku organizaciju u zamjenu za siguran posao, puni pansion i hranu.

Kada se prosjaci pobune protiv Kugara, Vatanescu uspije pobjeći, a premda je i sam u nevolji, pred progoniteljima spasi zeca – i tu počinje njihova zajednička pustolovina.

Kyro je istaknuo kako je u pisanju te knjige na njega snažno utjecala američka televizijska serija 'Obitelj Soprano', čiji je glavni lik mafijaški šef ubojica koji je unatoč tome prikazan kao topao obiteljski čovjek koji se gledateljima zapravo sviđa.

'Kad pišem, ne razmišljam o tržištu; ne razmišljam čak ni o čitatelju –  razmišljam o ljudskim bićima', rekao je pisac.

'Svi smo mi i dobri i loši, imamo u sebi čitav spektar osobina i, kad pišem o ljudima, to je ono što nastojim prikazati. Bilo bi jako lako od primjerice ruskog trgovca ljudima učiniti lošu osobu, no ja mislim da treba naći razloge koji ga motiviraju; tako je to u životu, tako ja gledam na ljude. Kad biste samo radili stereotipove od svojih likova, to ne bi bilo zanimljivo', kazao je.

U razgovoru s domaćinom Vladimirom Šagadinom Kyro je, među ostalim, govorio i o svojem pisanju za djecu, o statusu strip literature u Finskoj, kao i o svojoj velikoj strasti za sportom, pokazavši zavidno poznavanje imena hrvatskih sportskih velikana, što je publika nagradila velikim aplauzom.