Židovi i riječi
Židovi i riječi Amosa Oza i Fanie Oz-Salzberger istražuju esencijalnu povezanost Židova s riječima kroz povijest, kulturu i debatu. Knjiga spaja povijest, literaturu i teologiju, nudeći čudesno putovanje kroz židovsku tradiciju.
Židovi i riječi Amosa Oza i Fanie Oz-Salzberger istražuju esencijalnu povezanost Židova s riječima kroz povijest, kulturu i debatu. Knjiga spaja povijest, literaturu i teologiju, nudeći čudesno putovanje kroz židovsku tradiciju.
“Više od pet tisuća godina molitvi, pjesama, priča, rasprava, kletvi i šala zbijeno je između korica tankog, napetog djela… kakvog? Historiografskog? Antropološkog? Književnokritičkog? Teološkog? Jer u njoj je sve to, i još ponešto. Predivna knjiga!” — Jonathan Safran Foer
Zašto su riječi tako važne tolikim Židovima? Romanopisac Amos Oz i povjesničarka Fania Oz-Salzberger putuju s jednoga kraja židovske povijesti na drugi pokušavajući objasniti esencijalni odnos Židova i riječi. U mješavini pripovijedanja i učenjaštva, razgovora i prepirke otac i kći pričaju priče koje stoje u pozadini najtrajnijih imena, uzrečica, debata, tekstova i dosjetki judaizma. Te riječi, tvrde oni, tvore lanac koji povezuje Abrahama sa Židovima svih sljedećih naraštaja.
Oblikujući raspravu o temama kao što su kontinuitet, žena, bezvremenost i individualizam, Oz i Oz-Salzberger vješto oživljavaju židovske ličnosti kroz stoljeća, od neimenovanog, možda ženskog, autora “Pjesme nad pjesmama” preko mračnih talmudista do suvremenih pisaca. Pokazuju nam da židovski kontinuitet, pa čak ni židovska jedinstvenost ne počivaju na središnjim mjestima, spomenicima, u junačkim likovima ili obredima, već u pisanim riječima i tekućoj raspravi između naraštaja. Obilujući učenošću, liričnošću i humorom, djelo Židovi i riječi nudi čudesno putovanje kroz riječi u srcu židovske kulture i pruža ruku čitatelju, svakom čitatelju, pozivajući njega ili nju da se uključe u razgovor.
“U ovoj knjižici pokušali smo reći nešto zajednički o longitudama židovske povijesti. Možda ste u njoj razabrali neke ostatke dijaloga između dvaju autora, ili katkada čak i spora: tragove međunaraštajnog sukoba, različitih rodnih perspektiva ili tananih zadjevica između umjetničke proze i publicistike. Drugim riječima, nadamo se da se uklapamo u priču, pa makar i kao sporedni likovi.
Kao nestručnjaci za židovsku povijest pokušali smo joj pristupiti svatko iz svog područja europske intelektualne povijesti, književnosti i umjetnosti pripovijedanja.
Usput smo možda iživcirali i akademske stručnjake i pravovjerne vjernike. Debate su međutim dobrodošle. Drage volje pristajemo dati se korigirati od prvih (ili nastaviti raspravljati s njima) i ostati po strani od potonjih (ali nastaviti raspravljati s njima). Neka naše polemike i dalje ključaju. Ukrštajmo svi zajedno rogove do kraja vremena, trčeći amo-tamo, i znanje će porasti.
U međuvremenu, kao što kaže stara židovska izreka, molimo vas da ne uzimate sve k srcu. To nije dobro za zdravlje. Hot er gesogt! To su samo riječi.”
