Viljevo

Jedan od najhvaljenijih domaćih proznih prvijenaca posljednjih godina, roman Drenje Luke Bekavca, dobio je svoj ništa manje intrigantan nastavak.

Viljevo je mnogo toga: ono je novo mjesto na Bekavčevu zemljovidu neke moguće Slavonije, još jedan čvor tajni i mogućih interpretacija, u odnosu na Drenje – energetska točka suprotnog predznaka, možda čak i njegov odraz u napuklom zrcalu. Pored ostalog Viljevo je i roman-triptih, tekst koji svoje prostore i svoja vremena osvaja u tri glasa.

Začet monologom prepisanim s loše snimke, usamljenim glasom koji otvara panoramu gotovo nenaseljene Slavonije, izgubljene u ljetu i prašini, završava opsesivnim komentarom požutjelih stranica nečijega memoara iz Drugog svjetskog rata, dok u tamnom prostoru između čeka sirov transkript dijaloga u kojemu se zbiva napeto odmjeravanje snaga, rizična potraga za mjestom gdje bi mogla početi zajednička priča.

Malokoji domaći pisac u stanju je tako vješto manipulirati žanrovima, nuditi ključeve koji roman otvaraju ujedno kao triler, SF ili horor… ali Bekavac to radi samo da bi ih pred čitateljima pomiješao i ponudio tek jednu jedinu ključanicu: onu izvrsne proze koja može odvesti bilo kamo.

Nagrada Janko Polić Kamov HDP-a 2014.
Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2014.
Nagrada Europske unije za književnost 2015.

Roman koji ne povlađuje čitatelju, koji se čita “uz dlaku” i otvara mogućnost ozbiljne interpretacije i teorijskog promišljanja.
Anera Ryznar, Zarez

Viljevo je roman kojim se kategorija prostor-vremena slama, biva samljevena u rečenice, u binarne nizove i transkripte transmisija, u visoko kvalitetnu književnost ispisanu rijetko viđenom uvjerljivošću, kompaktnošću i izbrušenošću stila zbog koje čitatelj čvrsto drži knjigu u rukama i ne prepušta je olako, kao vrijedan (književni) plijen.
Marijo Glavaš, mvinfo.hr

Riječ je o savršeno stiliziranoj priči (…). Bekavac već u prvom romanu pokazuje distinktivan autorski glas, s opravdanom samouvjerenošću vodi svoju priču te nikad ne gubi čitateljsku pažnju sa svojim rečeničnim labirintima.
Gordan Duhaček, tportal

Gusta asocijativnost Bekavčeva pisanja izbija svaki žanr.
Jurica Pavičić, Jutarnji list

Tekst u kojem vješto izmiče svaka konačnost i cjelovitost, roman koji je slavonski koliko i posve globalan, pred čitatelja postavlja brojna interpretacijska vrata čije će ključeve morati sam pronalaziti.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list