Svijet bez granica

Razgovori diplomata Srđana Kerima i publicista Danka Plevnika Svijet bez granica priča su o jednoj fascinantnoj i uspješnoj karijeri. Za uspjeh nisu dovoljne sreća i ambicija. Svemu s čime se u životu suočio Srđan Kerim pristupao je temeljito i bez ostatka. Kao učenik katoličke gimnazije u Münchenu, student i doktorand Beogradskog univerziteta, omladinski dužnosnik, ministar u vladi SR Makedonije, glasnogovornik jugoslavenskog Ministarstva vanjskih poslova, kao poslovni čovjek u svijetu medija, ambasador i šef makedonske diplomacije i, konačno kao predsjednik 62. zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih nacija. Taj niz uspjeha čini kostur Svijeta bez granica, okvir za napetu priču, ali i refleksije o Štipu i Skopju, mladosti i Jugoslaviji, borbi za međunarodnu afirmaciju Makedonije, mirnom rješenju međuetničke krize 2001. i, svakako, o Ujedinjenim nacijama, njihovoj nemoći, ali i njihovim često podcijenjenim zaslugama. Kroz Svijet bez granica Srđana Kerima i Danka Plevnika doista slobodno promiču ideje i ljudi, od Koče Popovića i Kire Gligorova, preko Budimira Lončara i Ante Markovića, do Madeleine Albright, Ban Ki-moona, Georgea W. Busha, Angele Merkel i hollywoodskih zvijezda. Svijet bez granica nije samo knjiga sjećanja, već će uvid koji pruža u međunarodne odnose i svjetsku politiku biti koristan budućim povjesničarima. Srđan Kerim i Danko Plevnik nude i kozmopolitsku viziju, optimističnu usprkos izazovima poput klimatskih promjena, pandemije te prijetnjama opstanku demokracije.

“Ništa u životu nije slučajno. Više vjerujem u splet okolnosti, iako se s tim u vezi u potpunosti slažem s Georgeom Bernardom Shawom da ‘okolnosti treba stvarati, a ne žaliti se na njih’. Ovo sam rekao kao uvod u moju sudbinsku povezanost s New Yorkom gdje sam doživio najljepše i najuzbudljivije trenutke moje diplomatske karijere kao predsjednik Opće skupštine Ujedinjenih nacija. Ako tražite sublimat mojeg izuzetnog izraženog afiniteta prema New Yorku, onda je to bez ikakve dvojbe njegov kozmopolitski duh. U tom smislu ja se osjećam kao građanin svijeta.”