Sretno dijete
Sretno dijete prva je monografija o novom valu, o glazbi, kulturi, novinama, i prije svega ljudima koji su u siva vremena na prijelomu 80-ih stvarali drugačiju povijest, a da toga nisu bili ni svjesni.
Sretno dijete prva je monografija o novom valu, o glazbi, kulturi, novinama, i prije svega ljudima koji su u siva vremena na prijelomu 80-ih stvarali drugačiju povijest, a da toga nisu bili ni svjesni.
Sretno dijete prva je monografija o novom valu, o glazbi, kulturi, novinama, i prije svega ljudima koji su u siva vremena na prijelomu osamdesetih stvarali jednu drugačiju povijest, a da toga nisu bili ni svjesni. U ovoj osobnoj povijest novoga vala Igor Mirković priča priču o klincima u jednom malom gradu koji se smjestio na repu svih događaja, i njihovoj potrebi da uzburkaju močvaru.
Sretno dijete je priča o Zagrebu i generaciji osamdesetih, o kreativnoj eksploziji koja je stvorila dobre vibracije i glazbom ih proširila na cijelu zemlju.
Sretno dijete priča je o djeci koja su se protiv duhovne tuposti kasnog socijalizma bunila pjesmom, o ljudima koji su htjeli zapad sad i odmah, pa su ga sami za sebe materijalizirali na par metara asfalta.
Sretno dijete je priča o Azri, Bijelom dugmetu, Električnom orgazmu, Filmu, haustoru, Idolima, Pankrtima, Patroli, Prljavom kazalištu, Šarlu akrobati ali i Poletu, Tomu Gotovcu, Džuboksu, Novom kvadratu, Kugla glumištu i drugima koji su učinili da čitav grad pleše kao da je lud.
Sretno dijete je priča o Johnnyju, Jaji, Juri, Giletu, Piku, Maxu, Miši, Rinčiju, Borisu, Vladi, Srđanu, Darku i drugim junacima s albuma, pozornica i s komada pločnika na potezu Kavkaz – Zvečka – Blato.
Sretno dijete je komadić urbane povijesti ispričan kroz oči Igora Mirkovića – tinejdžera koji je sve te promatrao sa strane, koji je novostečene idole vjerno pratio od koncerta do koncerta, koji je pustio da mu mišljenje u presudnim godinama odrastanja mijesi jedna novina – govori o tome kako je ponekad potrebno jako malo da bi se dogodilo nešto što će obilježiti generacije.
Sretno dijete govori da smo unatoč tome što smo odrastali uz ratne filmove u boji i narodne pjesme pune boli, ipak imali sreću da budemo sretna djeca – makar u jednom trenutku, u jednom bljesku koji se možda nikada neće ponoviti.
