Spaljeni

Teško je uprijeti prstom na prvu grešku, reći gdje je počelo zlo.

Jesu li pogriješili kad su prodali sve i ukrcali se na taj vlak, ili kad su
pobjegli iz njega, hodali dva dana bez vode, prešli planinu i stigli u
izgubljeni gradić na jugoistoku, u Santa Ritu ? Je li bila greška kad su ih
smjestili u prihvatilište, ili kad su ih ondje zaključali, kada su unutra
bačene zapaljene boce, kad je živo spaljeno njih četrdeset, ili kad su za
sve to doznali mediji, kad je preživjele trebalo vratiti kući, pretvarati
se da radiš, ili ih naprosto potražiti, pronaći i dovršiti započeto ?

Irma, zovu je Crna, svoje je greške birala sama : samohrana majka,
socijalna radnica sa sedmogodišnjom kćeri došla je u Santa Ritu i dopustila
da joj bude stalo. A prateći nju, Crnu, Antonio Ortuno svojim eksplozivnim
romanom vodi nas u još crnje, u epicentar nasilja koje potresa Meksiko —
rutom kojom migranti iz Srednje Amerike pokušavaju doći do SAD-a.

Spaljeni
Antonija Ortuna, jednog od najznačajnijih meksičkih pisaca današnjice,
rijetko je beskompromisna knjiga, virtuozni triler u kojemu ime ubojice ne
znači ništa, a popis žrtava ne zanima nikoga — nikoga osim onih koji u sebi
uspijevaju pronaći fatalnu grešku suosjećanja i ljudskosti.

“Spaljeni knjiga je puna bijesa. Bijesa zbog nepravde, korupcije,
i zemlje koja poput stroja za mljevenje mesa proždire na tisuće migranata
iz Srednje Amerike. Iako je tragedija bila meksička svakodnevica, tek su
nakon pronalaska 72 trupla u San Fernandu na svjetlo dana izašle činjenice
o strašnim uvjetima u kojima žive muškarci, žene i djeca koji pokušavaju
doći do Sjedinjenih Američkih Država. Ali Ortunov bijes, od samoga početka,
nije usmjeren na nijednu od strahota koje potresaju zemlju otkako je Felipe
Calderón započeo rat protiv droge. Usmjeren je na rasizam njegove zemlje.
[…]” – El País