Posljednji brat

Posljednji brat potresna je, ali istodobno i vrlo topla priča o prijateljstvu dvojice dječaka Raja i Davida, koje su spojili slučaj i nevolje – jedan je izgubio braću, a drugi roditelje i nalazi se među deportiranim Židovima na Mauricijusu. Unatoč brojnim razlikama i teškoćama pronalaze zajednički jezik u igri i suzama. Mlada književnica Nathacha Appanah potvrđuje se ovim romanom kao jedan od najintrigantnijih glasova postkolonijalne književnosti.

“Uletjeli smo u šumu, u smjeru sela, i tu smo se, u zapari ispod drveća, prepustili smijehu sve dok nas nisu zaboljeli trbusi. Bili smo dva posve nepromišljena bjegunca na otoku opustošenom ciklonom, dva nesretna djeteta spojena čudom, slučajem, ni sam ne znam, mislio sam da sam kadar spasiti ga iz zatvora, čuvati ga uza se kao što čuvamo voljenog brata, mislio sam da mogu malo izbrisati majčinu tugu tako što ću joj dovesti novog sina, mislio sam da su takve stvari moguće ako uistinu volimo, bio sam dovoljno budalast, pa sam vjerovao da ako Bog bez razloga uzme one koje volimo ponudi nam nešto drugo zauzvrat.”

Nathacha Appanah napisala je snažnu knjigu o krivnji. Ona pokazuje kako pometnja svjetskih razmjera unosi dodatni užas u osobne tragedije te dovodi do pogrešnih odluka i zbrke, osobito u slučaju izbezumljena i nezaštićena djeteta. Književnica istražuje slojevito sjećanje u prozi koja je istodobno duboka i jednostavna poput brojalice, poput pjesme koja govori o sramu i dugo se pamti.
Télérama

Za dijete koje je izgubilo roditelje kažemo da je siroče, no nemamo riječ za dijete koje je izgubilo braću. Nathacha Appanah u svojem se četvrtom romanu bavi upravo tim gubitkom, uz prešućivanje i nepoznavanje uloge koju je Mauricijus odigrao u Drugome svjetskom ratu.
Magazine Littéraire