Milan Milišić, pjesnik, esejist, putopisac, prozaik, dramski pisac, kritičar i prevoditelj, rodio se 1941. u Dubrovniku. Godine 1960., po završetku dubrovačke gimnazije, upisao je studij opće književnosti s teorijom književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na kojemu je diplomirao 1967. Nakon nekoliko godina provedenih u Engleskoj (“Morao sam se vratiti u svoj jezik. Nisam više tamo mogao izdržati. Jezik je meni materijal, kao drvo za maranguna!”) sve se više uključuje u kulturni život Dubrovnika. Godine 1972. postao je glavni urednik dubrovačkog omladinskog lista Laus, a od 1973. do 1976. uređivao je književni časopis Dubrovnik. Dubrovačko kazalište Marina Držića izvelo mu je 1975. godine dramu Lov na bljedolikog, ali u književnosti se Milišić afirmira ponajprije kao pjesnik. Kultnu knjigu pjesama Volele su me dvije sestre skupa objavio je 1970. u Beogradu (prerađeno i dopunjeno izdanje objavljeno je u Sarajevu 1989.), a za njom zbirke Koga nema (Beograd, 1972.), Zgrad (Beograd, 1977.) te Živjela naša udovica (Čakovec, 1977.). Upućen u suvremene tokove anglosaksonskog pjesništva, oslanja se na iskustvo američke beat-generacije, a stihove mu obilježava sklonost konkretnom i referentnom, socijalnom i izazovnom. Jezičnom kreativnošću, humorom, polemičkom živošću i kritičkim odnosom prema zbilji priziva pak podjednako Ivana Slamniga (kojemu 1984. posvećuje zbirku Mačka na smeću), kao i još jednog velikog dubrovačkog nonkonformista, Marina Držića. U listopadu 1982., kada u 63. broju Lausa, koji je izišao uz Dan oslobođenja Dubrovnika, objavi priču/esej “Život za slobodu”, tematizirajući partizanske likvidacije “narodnih neprijatelja” na otočiću Daksa, uredništvo časopisa biva smijenjeno, a Milišić osuđen na tri godine zatvora (sedam mjeseci uvjetno) bez prava napuštanja zemlje. Djelovao je (i pisao) kao slobodni umjetnik, bavio se novinarstvom i prevođenjem s engleskog jezika (preveo je, s Mery Martin, između ostaloga i roman Hobit J. R. R. Tolkiena). Godine 1987. zaposlio se kao dramaturg u RO-u Festival Dubrovnik, ali već sljedeće godine izrečena mu je disciplinska mjera prestanka radnog odnosa (“zbog zloupotrebe povjerenja i sredstava RO Festival Dubrovnik jer je u Katalog – večernji program predstave ‘Klaustrofobična komedija’ unio određene tekstove antisocijalističkog i antikomunističkog sadržaja u pokušaju da od Kataloga napravi politički pamflet”). Osamdesetih godina prošlog stoljeća objavio je pjesničke zbirke Having a good time (Beograd, 1981.), Mačka na smeću (Beograd, 1984.), pjesme za djecu Tumaralo (Dubrovnik, 1985.) te grafičko-pjesničku mapu s Lukšom Pekom Vrt bez dobi (Dubrovnik, 1986.). Godine 1986. na newyorškom sveučilištu izvanredni je profesor na Katedri za engleski jezik i književnost, a od 1987. radio je u Dubrovniku kao dramaturg u Kazalištu Marina Držića. Kao Fulbrightov stipendist 1990. boravio je u SAD-u (University of Massachusetts at Amherst), gdje je početkom 1991. drugovao s nobelovcem Josifom Brodskim. S Brodskim se dopisivao i tijekom opsade Dubrovnika, kada u dnevnik zapisuje: “Negdje malo podalje zviždi lutajuća mina koja će probiti krov ljudske nastambe i zapaliti je. Ostaje nam toliko vremena da poželimo da su se ljudi iz te kuće noćas sklonili drugamo i da će na tu, drugu kuću, mina pasti drugi put, kad njezini domaćini budu otišli drugdje! Možda će biti ovdje, kod nas!”
Milan Milišić poginuo je u svom stanu u Dubrovniku kao civilna žrtva napada JNA na Dubrovnik 5. listopada 1991. Iz autorove su ostavštine postumno objavljene sljedeće knjige koje potvrđuju Milišićevu važnost u suvremenom hrvatskom i srpskom pjesništvu, esejistici, putopisnom stvaralaštvu i prozi: Stains, izbor poezije, prijevod na engleski (Dubrovnik, 1993.), Treperenje (Zagreb, 1994.; Beograd, 1997.), pjesme za djecu Nastrana Vrana (Beograd, 1995.), Stvaranje Dubrovnika, pjesme u odabiru Marka Vešovića (Sarajevo, 1996.), Izabrane pjesme Roberta Frosta (izbor i prijevod Milan Milišić, Beograd, 1996.), Putopisi (Sarajevo, 1997.) te isto djelo pod naslovom Otoci (Zagreb, 1997.), Mrtvo zvono (Split, 1997.), Fleka, e (Zagreb, 2001.) Dubrovačka zrcala (Beograd, 2007.), Unutrašnje stvari (Beograd, 2008.), roman Ofi-cirova kći (Beograd, 2011.), Mufica (Zagreb, 2011.), Nastrana Vrana (Beograd, 2011.), Sabrana poezija (I. tom, Novi Sad, 2016.), Otoci (Beograd, 2021.) te Zgrad (Zagreb, 2021.).
Više...
