Normalni ljudi
Normalni ljudi Sally Rooney istražuju složene odnose između Connella i Marianne, dvoje mladih ljudi koji se bore s ljubavlju, klasnim razlikama i emocionalnim izazovima. Roman o odrastanju, vezama i ljudskoj povezanosti.
Normalni ljudi Sally Rooney istražuju složene odnose između Connella i Marianne, dvoje mladih ljudi koji se bore s ljubavlju, klasnim razlikama i emocionalnim izazovima. Roman o odrastanju, vezama i ljudskoj povezanosti.
Connell: marljiv, igra na mjestu glavnog napadača, zgodan, ne upada u tučnjave, svi ga vole. Marianne: otvoreno prezire ljude u školi, nema prijatelja i stanke za ručak provodi sama čitajući romane. Premda se Connell užasava ostati nasamo s njom, katkad mašta o tome što bi mogao reći kako bi je se dojmio. Kad počnu razgovarati, on shvaća da je Marianne jedina osoba kojoj može reći sve – a njihov se odnos produbljuje. Hoće li povezanost koju su stvorili izdržati odrastanje, selidbe, izdaje, “normalne” ljubavne veze, nevidljive ožiljke duše, sadizam, razlike u porijeklu i obiteljski pritisak?
Normalni ljudi drugi je roman mlade irske spisateljice Sally Rooney, po kojem je 2020. snimljena istoimena serija. Na prvi pogled ljubavna priča, na drugi
slojevito djelo o ljudskim odnosima i zamkama koje je teško izbjeći. Sjajno napisani, Normalni ljudi obuzimaju vas i očaravaju – baš kao i prethodni roman Sally Rooney Razgovori s prijateljima, ovo je knjiga koju je teško ispustiti iz ruke prije nego što je pročitate od korica do korica.
“Jedan od najboljih romana u cijelom desetljeću.”– Entertaiment Weekly
“Roman koji jednostavno traži da ga se pročita kompulzivno, u jednom dahu.” – The Washington Post
“Zadivljujući roman o transformativnoj snazi veza.” – People
“Normalni ljudi pravi su nasljednik Razgovora s prijateljima. Sally Rooney i ovdje hrabro istražuje klasne odnose i mladenačku ljubav s puno duha i osjećaja za nijanse.” – The Wall Street Journal
“Sally Rooney opravdano hvale kao prvu važnu spisateljicu romana novog tisućljeća zbog njezinih priča o ljubavi i zrelom kapitalizmu. Upravo je ona napisala neke od najboljih dijaloga koje smo pročitali.” – The New Yorker
Ljubav na poprištu emocija Mira Muhoberac, Vijenac, 27. 1. 2021.
Kad studentica književnosti objavi roman koji odmah postane hit, na njezin drugi roman čeka se s velikim zanimanjem i pitanjem je li riječ o slučajnosti prvog uspjeha u čitatelja.
Autorica romana Normalni ljudi (Normal People), objavljena prvi put 2018, Sally Rooney, rođena 1991. u Castelbaru u Irskoj, diplomirala je englesku i američku književnost na Trinity Collegeu u Dublinu, u kojemu trenutno živi i radi, a svoj prvi roman Razgovori s prijateljima, objavljen 2017, napisala je za vrijeme studentskih dana. Oba je romana objavila nakladnička kuća Fraktura u istoj, 2020. godini s potpisom iste prevoditeljice, Patricije Horvat, koja je i ovaj put u hrvatski jezik uspjela uzorno prenijeti strukturu jezika izvornika. Drugi roman mlade i uspješne književnice svojevrstan je vremenski unatražni nastavak prvoga romana. Dok se u njezinu prvijencu susrećemo s mladim prijateljicama, umjetnicama na prijelazu studentske i zaposleničke dobi koje kao fotografkinja i spisateljica ulaze u svijet bračnoga para, glumca i umjetnice te se događa neobično zaljubljivanje i preljub u svjetovima ljudi različitih društvenih slojeva, roman Normalni ljudi prati mladića i djevojku od tinejdžerske dobi do studiranja i dolaska na prag profesionalnoga života.
Rasprostrt na dvije stotine i pedeset stranica, roman Normalni ljudi emotivno secira život i sudbinu dvoje mladih ljudi iz različitih društvenih klasa: Marianne je dijete bogataša koje živi u irskoj provinciji i ide u školu s Connellom, sinom kućne pomoćnice koja povremeno čisti kuću Mariannine obitelji. Osim različitosti podrijetla u središtu je i razlika karaktera: Marianne je na početku prikazana kao mrzovoljna djevojka, nerijetko bahata, otresita i među vršnjacima i nastavnicima neomiljena, problematična samosvojna buntovnica; Connell, popularan u školi, među prijateljima sportašima, omiljen je i među djevojkama, koje se često u njega zaljubljuju. Zajednička im je karakteristika što su oboje izvanserijski inteligentni, što „gutaju” knjige i što su najbolji učenici u svojoj školi, a poslije i studenti na različitim fakultetima u Dublinu. Sve navedene činjenice magnetski ih privlače jedno drugom i oni, potpuno neočekivano, započinju ljubavnu vezu.
Tajnu pripovijedanja irska autorica zasniva na naizgled jednostavnoj naratološkoj jezgri ili impulsu: mladi par odluči da njihova veza ostane tajna za njihove prijatelje i kolege. Upravo iz te tajanstvenosti rađa se niz narativnih zapleta, ali i zamki i mamaca za čitatelje. Prvi je mamac postavljen na početku romana, kad autorica navodi egzistencijalno-narativno geslo citirajući Georgea Eliota (Daniel Deronda): „Jedna od tajni u onoj promjeni mentalne uravnoteženosti koju primjereno nazivamo preobrazbom jest to što mnogima među nama ni nebesa ni zemlja ne nude otkrivenje sve dok nas neka osoba ne dodirne i time ostvari čudnovat utjecaj na nas podvrgavajući nas prijemčivosti.“
Tajnu autorica rastvara u vremenu: roman prati mladi par od siječnja 2011. do veljače 2015, s tim da su između vremenom naslovljenih poglavlja (ukupno osamnaest) vremenske odrednice, ujedno praznine u vremenu: tri tjedna poslije, mjesec dana poslije, šest tjedana poslije, dva dana poslije… pet minuta poslije, sedam mjeseci poslije. Time se omogućava usmjerenost na događanja koja nisu opisana ili ispripovijedana, a koja su ključ za promjene raspoloženja i stanja. Svojevrsno filmsko kadriranje, povezivo jednako s klapnama kao i s elizabetinskim kazalištem, unutar poglavlja rastvara se i spaja dodatno, pripovijedanjem iz sadašnjega vremena o prošlome, te vještim izmjenjivanjem subjektivnih kadrova, u kojima dominira djevojački pogled na svijet mladića i djevojaka, i mladićev na svijet djevojaka i mladića, ali i kćerin i sinov na svijet roditelja, obitelji i kolega i obratno te tek trenutna i samo povremena pripovjedačičina objektivna pozicija, tj. kamera. Izniman je autoričin dar zapažanja, konkretiziran slikanjem odnosa, situacija i karaktera, atmosfere i sredine majušnoga irskoga mjesta i velikoga Dublina, školske i sveučilišne sredine, studija „ženske“ ekonomije i „muške“ engleske i američke književnosti, uz pripovjedačku lakoću i slojevitost te ulazak u dubinu prikazanih emocija, spoj stetoskopa i teleskopa.
Prema romanu Normalni ljudi snimljena je serija Normal People u irsko-britanskoj koprodukciji i premijerno prikazana na BBC-ju u travnju 2020, sa svojih dvanaest polusatnih nastavaka postavši televizijski hit. Od prosinca 2020. mogli su je pogledati i gledatelji hrvatskoga HBO-a. Redatelji Hattie McDonald i Lenny Abrahamson seriju su režirali u skladu s izvornim polazištem, u minimalističkom kodu predočivši intrigantan ljubavni i erotski art–film, tj. televizijsku seriju s izvrsnim mladim glumcima: s Daisy Edgar Jones kao Marianne i s Paulom Mescalom kao Connellom.
Ne bi bilo korektno budućim čitateljima izvrsnoga art-ljubavnoga romana Sally Rooney ili vrhunskoga, minimalistički kolažirana umjetničkoga ljubića otkrivati njegov završetak pa umjesto pripovijedanja sadržaja navodimo ulomak iz romana koji svjedoči o izbrušenome autoričinu stilu, o postignutu rečeničnom ritmu i poznavanju umjetnosti egzistencije i pripovijedanja: „U kuhinji Marianne prelijeva kavu vrelom vodom. Nebo koje se vidi kroz prozor nisko je i vuneno i dok se kava prožima vodom, ona priđe staklu i prisloni čelo uz njega. Izmaglica njezina daha postupno skrije sveučilište od pogleda. Stabla omekšaju, stara knjižnica pretvori se u težak oblak. Studenti koji prolaze Front Squareom u zimskim kaputima, prekriženih ruku, iščezavaju u mrlje i potom nestaju. Ljudi joj se više ne dive niti je ogovaraju. Zaboravili su je. Sad je normalna osoba.“
Ljubav i klasna asimetrija Dragan Jurak, Novosti, 2. 2. 2021.
“Normalni ljudi” su ljubić koji već od prvih stranica potiče marksističko uzbuđenje. Marianne i Connell se u školi prave da se ne poznaju. Da se ne poznaju dobro. Marianne živi u bijeloj vili s kolnim prilazom. Connellova mama je čistačica. To je ono što se zna u školi. Ono što se ne zna jest da Connell dolazi autom po mamu kada čisti kod Marianne. Zvoni na vrata bijele vile, pa zajedno s Marianne čeka mamu da završi s poslom. To između Connella i Marianne stvara poseban odnos. Odnos određen malom školskom tajnom i literarno sasvim obećavajućom klasnom asimetrijom.
U debitantskom romanu “Razgovori s prijateljima” Sally Rooney je svoju glavnu protagonisticu nazvala komunistkinjom: probleme koje je djevojka imala u katoličkoj irskoj školi objašnjavala je time što je ona komunistkinja. Sally Rooney (1991.) nije bila mnogo starija od svoje junakinje kada je pisala i objavila “Razgovore s prijateljima” (2017.). Roman je pričao priču o preljubničkoj vezi između “ekstremno mlade” 21-godišnje djevojke i oženjenog 32-godišnjeg muškarca. No nije se zbog ljubavi sasvim izgubilo glavu: u vrijeme dok su se u Irskoj još uvijek osjećale posljedice financijske krize, neke su stvari u romanu bile sasvim jasno politički definirane. Upečatljivi opisi seksa i fizičke privlačnosti imali su svoj društveni kontekst. Dok su Frances i Nick palili plahte, vani, kroz otvoren prozor, nazirao se prepoznatljiv kapitalistički svijet. Seks je bio toliko dobar da bi tijekom odnosa Frances često plakala; ali to, čini se, nije dovelo u pitanje njena komunistička uvjerenja.
Ljubić bezobrazno mlade irske spisateljice postao je euroatlantska senzacija, i među kritikom i među publikom. Slijedili su “Normalni ljudi” (2018.), a zatim serija snimljena prema njima. Reklo bi se: i prije svoje tridesete Sally Rooney je postala jednom od trenutačno najutjecajnijih književno-televizijskih osoba. “Normalni ljudi” imaju jasno postavljen socijalni kontekst. No psihološka dinamika likova komplicira klasno postavljen odnos. Klasno marginalizirani Connell u gimnaziji je sasvim dobro socijaliziran, a privilegirana Marianne socijalno je potpuno marginalizirana. Na sveučilištu stvari će se promijeniti, Connell će se boriti za stipendiju da bi mogao pokrivati troškove, a Marianne će na stipendiju uporno gledati “kao na pitanje osobnog osjećaja, a ne ekonomske činjenice”. Dinamiku između ljubavnika sada će većinom određivati psihološki procesi između ljubavnika i u njima. “Oboma nam je promakla ideološka čistoća”, kazat će Connell.
Ali ovo je vrlo dobro napisan roman. Marksističko uzbuđenje s prvih stranica romana s vremena na vrijeme i dalje će se pojavljivati. Marianne ima vilu u Italiji, Connell putuje Evropom s naprtnjačom: njemu je tek novac od stipendije svijet učinio stvarnim. Marianneini novi dečki bit će iz dobrostojećih obitelji. A par će se tek kad se razdvoji zapitati zašto nisu nikada razgovarali o tome da je Connellova mama slabo plaćena posluga u Marianneinoj obitelji.
Stavljamo naglasak na socijalni kontekst “Normalnih ljudi” da naglasimo finu podešenost romana Sally Rooney. Nije to sve što valja. Odnos između Marianne i Connella događa se između plahti, u dodirima kože, unutar krivih koraka: ali i ono što vidimo i čujemo kroz otvoren prozor ljubavničke sobe nosi svoja uzbuđenja.
