Moje mjesto pod suncem

Rođen u Bosni 1956. godine. U Europi je autor ilustrirao i uređivao postere, knjige i stripove, među ostalim. U SAD stigao 1986. te je vrlo brzo angažiran u brojnim uglednim američkim i svjetskim magazinima i novinama. Godine 1991. Time ga imenuje art direktorom zaduženim za svoja međunarodna izdanja, a 1992. postaje art direktor Op-Ed stranica New York Timesa. Godine 1995. osnovao je studio za grafički dizajn i 3-D računalnu grafiku i filmske špice, Mirko Ilić Corp. Primio je  nagrade sljedećih udruženja: Society of Illustrators, Society of Publication Designers, Art Directors Club, I.D. Magazine, Society of Newspaper Design, i drugih. Njegovi radovi prisutni su u zbirkama institucija poput Smithsonian Museum, SFMOMA u San Franciscu, a MoMA u New Yorku posjeduje 38 njegovih dizajnerskih djela u svojoj kolekciji. Držao je naprednu nastavu dizajna na Cooper Unionu s Miltonom Glaserom, a predaje ilustraciju polaznicima magistarskih studija School of Visual Arts u New Yorku. Također organizira i kurira izložbe te predaje širom svijeta. Najpoznatija od ovih izložbi je Tolerance Poster Show, postavljena više od sto puta u zemljama diljem svijeta. Mirko Ilić je koautor sljedećih knjiga zajedno sa Stevenom Hellerom: “Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design With” (North Light Books, USA, 2001); “Handwritten” (Thams & Hudson, UK, 2004); “The Anatomy of Design” (Rockport, USA, 2007); “Stop, Think, Go, Do” (Rockport, USA, 2011); “Lettering Large: The Art and Design of Monumental Typography” (The Monacelli Press, USA, 2013); “Presenting Shakespeare: 1,100 Posters from Around the World” (Princeton Architectural Press, USA, 2015); “Head to Toe: The Nude in Graphic Design” (Rizzoli, USA, 2018). Isto tako, koautor je sljedećih knjiga s Miltonom Glaserom: “The Design of Dissent“ (Rockport, USA, 2005) i “The Design of Dissent, Expended Edition“ (Rockport, USA, 2017).

Slavenka Drakulić, novinarka i spisateljica, rođena je u Rijeci 1949. Diplomirala je književnost i sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Piše knjige na hrvatskom i engleskom, a neke su prevedene na tridesetak jezika. U izdanju američke izdavačke kuće Penguin izašlo joj je šest naslova. U publicističkim knjigama uglavnom se bavila svakodnevicom u socijalizmu, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i Europom. Njezina prva publicistička knjiga Smrtni grijesi feminizma (1984.), jedan od prvih priloga feminizmu u Istočnoj Europi, nedavno je u proširenom izdanju ponovno objavljena u Frakturi. Uslijedili su publicistički naslovi Kako smo preživjeli, Oni ne bi ni mrava zgazili, Cafe Europa, The Balkan Express, Tijelo njenog tijela i Basne o komunizmu. Godine 2021. objavljeno je novo izdanje eseja Cafe Europa pod naslovom U kavani Europa, kao i nastavak Ponovo u kavani Europa. Najnovija autoričina zbirka eseja Rat je svugdje isti (2022.) okuplja tekstove o ratnoj stvarnosti, objavljene od 1991. do današnjih dana u većinom stranim novinama i magazinima. U književnim djelima Slavenka Drakulić okrenuta je ženskom tijelu, bolesti i traumi, a pisala je i o životima kreativnih žena koje su živjele s poznatim umjetnicima. Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Kao da me nema, Božanska glad, Frida ili o boli, Optužena, Dora i Minotaur, Mileva Einstein, teorija tuge i dvije knjige priča: Nevidljiva žena i druge priče te O čemu ne govorimo. Živi na relaciji Hrvatska – Švedska. Objavljuje članke, kolumne i političke komentare u domaćim i stranim novinama i časopisima. Više na www.slavenkadrakulic.com