Krasan bezdan

Petnaestogodišnji dječak iz južnog predgrađa Tunisa osjeća kako ga pritišće breme nepravde otkako je otvorio oči na ovome svijetu. Život mu kod kuće zagorčavaju otac i ostali bližnji, u školi kolege i profesori, na ulici okrutni dječaci, a tu su i političari sa svojim interesima i odlukama “za opće dobro”. Od nasilja, poniženja i bez­osjećajnosti djelomično je utočište pronašao u knjigama, no onda je doživio bezuvjetnu ljubav. Upoznao je Bellu, otkrio je ljepotu i radost, pro­našao snagu u sebi, podigao glavu koja je dotad uvijek bila oborena. No takva bliskost ne može potrajati u izrazito hijerarhijskom i nasilnom društvu, a odgovor tinejdžera na oduzimanje onoga što mu je jedino važno bit će nemilosrdan.

U višestruko nagrađivanom romanu Krasan bezdanYamen Manai daje glas tinejdžeru, dopušta da svom silinom iz njega probije bijes, gnjev zbog nasilja i svih nepravdi kojima su izloženi najslabiji u tuniskom društvu, od djece preko žena do životinja, pa i zbog nasilja nad prirodom, gradom i zemljom čije se ljepote nemilice uništavaju. Bijes je to protiv društva koje je korumpirano, klijentelističko, autoritarno, koje potire sve revolucijeu kojima se daju životi za bolju budućnost, koja je onda čak i u očima mladog čovjeka – nedostižna budućnost.

“Roman ispripovijedan glasom tinejdžera koji grmi od bijesa na zemlju koja mu je ukrala budućnost… Da, to je krik revolta. Iako je u zatvoru, mladi junak Krasna bezdana ne spušta glavu pred svojim sugovornicima, i dalje zahtijeva pravedniji, ljepši svijet.” – Il VenerdÏ di Repubblica

“Dirljiv i zajedljiv tekst vođen gnjevom tinejdžera izazvanog opresivnošću sustava.” – Jeune Afrique

“Snažna priča o ljubavi, izdaji, bijesu i nasilju.” – Encres Vagabondes 

“Krasan bezdan žestoka je kritika tuniskog društva, s njegovim nasiljem nad djecom te prezirom prema prirodi i knjigama.” – Internazionale

“Manai u ovom kao i u drugim svojim romanima prikazuje kretanja u svojoj zemlji, gdje se surova stvarnost prepleće s poezijom i gdje se, iako nužno gorčina preteže na račun ljepote, vrata nadi ne zatvaraju.” – Il Manifesto

“Istodobno jezgrovit i dubok, Manai u Krasnu bezdanu uspijeva na prvim stranicama uvesti čitatelje u dramu nasilja, u meandre društva u kojemu se moćnici čine neuništivima, a dječaci i djevojčice osuđeni na egzistencijalni poraz.” – La Repubblica

“Yamen Manai donosi svoju po formi i stilu najuspješniju priču.” – Tel Quel

“Postoji nada da nije sve izgubljeno dokle god postoje psi i knjige koje možeš voljeti, da će u njihovu društvu bezdan uvijek biti ljepši.” – Livres Hebdo