Ključ od velikih vrata
Roman Ključ od velikih vrata Hinka Gottlieba jedno je od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti.
Roman Ključ od velikih vrata Hinka Gottlieba jedno je od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti.
“Roman Ključ od velikih vrata Hinko Gottlieb zapravo je dvaput pisao. Nakon što je prvi put, u ratnim i logorskim premještajima, rukopis izgubljen, on ga je mogao, kako to kažu, nanovo rekonstruirati. A zapravo je, po svoj prilici, još jednom morao napisati istu knjigu. Tko god je pisao, zna koliko je to teško, i koliko je protivno čovjekovoj pameti i volji. Knjigu je završavao u Bariju i u Palestini, da bi ona zatim, u prijevodu na engleski, bila objavljena u New Yorku. Godina je već bila 1947, život je u međuvremenu naglo okraćao, knjiga je doživjela blagonaklone kritike, ali je zapravo ostala neprimijećena. Danas dok ga čitamo, može nam se učiniti da je riječ o jednom od onih proznih djela koja su nedostajala u mozaiku našega jezika i svih njegovih književnosti. Kako bi izgledala hrvatska književnost da je 1947, kad i u New Yorku, u nas objavljen Ključ od velikih vrata? To ne znamo. Izgledala bi upravo onako kakvom bi je učinili čitatelji Gottliebova romana, koji su istovremeno bili i čitatelji drugih naših proznih knjiga.” – Miljenko Jergović
Pronađeno blago Dragan Jurak, portal Novosti, 12. travnja 2022.
Hinko Gottlieb, “Ključ od velikih vrata” (Bodoni, Zagreb, 2021.): Jedan od prvih romana o holokaustu uopće napisan je u tradiciji fantastike
Od tri opuška može se dobiti jedna cigareta. Zatvorsko pitanje glasi: koliko se cigareta može smotati od deset čikova? Odgovor nije tri. Ni četiri. Već pet. “Deset čikova daje tri cigarete, a jedan preostaje. Ove tri cigarete daju tri čika, dakle opet jednu, tj. četvrtu cigaretu. Kad je popušiš, ostat će ti od nje jedan čik i sad imaš svega dva. Uz ova dva uzajmit ćeš treći i saviti petu cigaretu. Kad i ovu popušiš, vratit ćeš čik koji si uzajmio i sad nemaš ni čika ni duga…”
Zagrebački odvjetnik Hinko Gottlieb uhapšen je u travnju 1941. i zatvoren u Grazu i Beču. Rođen je 1886. u Đurđevcu. Pisao je pjesme, komedije, humoreske i feljtone, prevodio Heinea. Kao odvjetnik branio je komuniste; poznavao je Tita. Gestapo ga hapsi kao Židova, komunističkog simpatizera i autora antinacističkih tekstova objavljivanih u hrvatskim židovskim časopisima. Nakon što je privremeno pušten iz zatvora u Beču, sa suprugom i starijim sinom bježi u talijansku okupacijsku zonu; mlađi sin još je sredinom proljeća odveden u logor Danica kraj Koprivnice.
U logoru u Kraljevici Hinko Gottlieb piše “Ključ od velikih vrata”. Rukopis nosi sa sobom u transportu na Rab, a nakon oslobođenja i u partizane, skrivajući ga zajedno s drugim logorskim materijalom u pećini podno Plješivice. Nijemci pronalaze sklonište i dižu ga u zrak. Prva verzija romana o četvorici Židova iz samice gestapovog zatvora u Beču uništena je u eksploziji. Drugu verziju Gottlieb ponovo piše u Bariju, na oslobođenom jugu Italije. Tada saznaje da je mlađi sin strijeljan u ljeto 1941. u Jadovnu. Stariji sin, spašen od holokausta, u Bariju pogiba u prometnoj nesreći. Iz tragedije više nema izlaza.
Ipak, krajem 1945. Gottlieb po drugi puta završava svoj roman. “Ključ od velikih vrata” koji je prostor fantastike. I židovskog humora. Mađioničarskim trikovima kojima se od deset opušaka savija pet cigareta događaju se i druga zatvorska čuda. Uz pomoć mistike i teorije relativnosti (Hitlerove “židovske fizike”) poljski Židov Dov Tarnopolski iz svog džepnog “kondenzatora” vadi likere i torte, pijetlove i klavire, pa čak i radioaparat na kojem zatvorenici slušaju vijesti Radio Londona. U džepu Tarnopolskog je i ključ od vrata ćelije, ali i ključ od “velikih vrata” židovskog uzništva.
Hinko Gottlieb nije imao potrebu napisati svjedočanstvo stradavanja vlastite obitelji. Umjesto svjedočenja onih koji su preživjeli plin i metke, sudbinu i nesreću, posegnuo je za starijom židovskom tradicijom fantastike. “Sa suviškom misaone energije” čovjek je “razvio nusorgan intelekta: fantaziju. I jer je čovjek… on se nikada neće dovinuti do ozbiljnosti mrava, vrapca ili mazge…”, objašnjava u romanu.
Dov Tarnopolski, Gottliebov osloboditelj, dolazi iz tradicije Golema, diva od gline koji će spasiti Židove. “Ključ od velikih vrata” to čini tipično židovskim. Ono što roman čini jedinstvenim unutar hrvatske književnosti jest da je izvorni hrvatski rukopis (preveden na engleski i hebrejski, objavljen u New Yorku i Izraelu) jedan od prvih romana o holokaustu na bilo kojem jeziku uopće. “Ključ od velikih vrata” u svom je izvorniku pronađen i objavljen tek danas. Do nas je doputovao poput poruke u boci, ne isključujući pritom i element fantastike. Ako govorimo o arheološkom otkriću, onda većeg od ovog gotovo da i ne može biti.
