Jošuino drvo

Dolazak u Jeruzalem – sveti grad triju vjera, grad duboko podijeljen, više puta razaran, grad u kojem koegzistiraju razni narodi, grad koji stenje pod bremenom povijesti, mitova, religija, ali koji i danas vibrantno živi – prilika je da se upitamo nad sobom, postojanjem, smislom života. I kada je krenuo na još jedan maraton, Nebojša Lujanović nije ni slutio kamo će ga odvesti i u kojem će smjeru otići njegova potraga.

Jošuino drvo vrlo je osobna knjiga proznih zapisa u kojoj Lujanović potaknut svetim gradom i njegovom poviješću istražuje i vlastitu povijest – obiteljsku, ali i zemlje svojih predaka, jednako podijeljene, fascinantne i propaćene. Putujući Svetom Zemljom od Galileje do Nazareta, te hodajući Jeruzalemom, Nebojša stapa vrijeme, događaje i prostore – one davne otprije više od dvije tisuće godina do ovih nedavnih, kako u zemlji izraelskoj tako i u Bosni. Jošuino drvo duboko je kontemplativna knjiga u kojoj se stapaju filozofija i religija s književnošću, u kojoj opće i osobno postaju jedno. Jošuino drvo Nebojše Lujanovića ima duboke korijene i razgranatu krošnju, raste i čita se sporo, vodi do spoznaja ne samo o Jeruzalemu već još i više o pravoj prirodi čovjeka, a to nije malo postignuće.

Židovi, kršćani, muslimani Jeruzalem smatraju svetim gradom u kojem su se zbili događaji presudni za čovječanstvo. To je mjesto gdje je Bog govorio i djelovao, a ljudi svih vremena uvijek mu se iznova vraćaju. Nebojša im se pridružio. Njegov pohod Jeruzalemu preobrazio ga je u hodočasnika koji hodi i nespokojno traži dok na obzorju svojih sumnji i pitanja sluti dolazak boljega svijeta. Njegovi tragovi već su vidljivi u svjedočanstvu ovih tekstova koji, probirući kroz prostor i vrijeme, posreduju pristup čistim vrelima naše humanosti. — prof. dr. sc. Ivica Žižić, teolog i antropolog

Lujanović ovom knjigom dodatno proširuje široki raspon tema i žanrova, što je glavna značajka njegova opusa. “Kad-tad čovjek se zasiti odgovora koje mu nude drugi, pa ih odluči potražiti sam”, piše Lujanović. Ta potraga vodi ga u Jeruzalem, sveti grad triju velikih monoteističkih religija, koji je ujedno i jedinstven metafizički prostor. “U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema”, napisao je prije više od dvije i pol tisuće godina, u vrijeme babilonskog sužanjstva, prorok Zaharija. Žive, biblijske vode nose Lujanovića kroz prostor i vrijeme – od Jeruzalema, Nazareta, Galileje pa do Središnje Bosne; od Isusova vremena do danas. Ova duboka i fascinantna knjiga, u kojoj autor propituje i vlastitu prošlost, velika je posveta Jeruzalemu i svemu onome što ovaj grad predstavlja.  — Josip Mlakić, pisac