Harmonia caelestis

“Kada sam 1991. poceo pisati Harmoniu caelestis, u sobu sam ušao kao mladić koji nije imao sijede i koji je mogao igrati nogomet, kada sam 2000. godine završio rukopis imao sam srebrnu kosu, a nogomet sam mogao još samo gledati.”, tako je Péter Esterházy opisao devet godina rada na svojoj najvažnijoj knjizi. Kada je 2000. godine u Mađarskoj objavljena Harmonia caelestis kritičari su bez pogovora rekli kako je napisan jedan od najvećih mađarskih ali i srednjoeuropskih romana uopće. Da nisu bili u krivu ubrzo su potvrdili i čitatelji, ali i žiriji, prvo u Mađarskoj, a zatim redom u svim zemljama u kojima je Harmonia caelestis objavljivana. Esterházy je za ovaj roman dobio najvažniju Mađarsku književnu nagradu 2000. godine, te nagradu Sándor-Márai, Herderovu nagradu, zatim Premio Circeo i Nagradu Grinzane-Cavour, a jesenas je primio i Mirovnu nagradu njemačkih nakladnika i knjižara. Ovo remek-djelo suvremene književnosti do sada je prevedeno na njemački, engleski, talijanski, francuski, češki, poljski, švedski i druge svjetske jezike. Harmonia caelestis roman je koji sažima 500 godina europske povijesti, koji kroz povijest obitelji Esterházy priča povijest Srednje Europe, a sve kroz središnju i najvažniju figuru u obitelji Esterházy, kroz lik oca. Otac za ocem i tako 500 godina sačuvane tradicije, tradicije koju Péter Esterházy, također jedan u nizu očeva, razgoličuje i koja mu služi kao rudnik iz kojega crpi anegdote i povijesne istine. Harmonia caelestis je roman sastavljen iz dva djela. U prvome upoznajemo slavnu povijest slavne obitelji, višestoljetnu austrougarsku tradiciju, povijest koja se neumitno i često dotiče i naših krajeva. Prvi dio opisuje dane ponosa i slave, dane u kojima je bilo i smijeha i tužnih trenutaka. Drugi, pak dio opisuje vrijeme pada, uzmaka, vrijeme pod komunizmom, vrijeme stradanja obitelji Esterházy, vrijeme u kojem se i autor sam pojavljuje kao junak. Iako piše o povijesti svoje obitelji, o vremenima slave, ali i muke pod diktaturom, Péter Esterházy nikada ne upada u zamke sentimentalnosti, lažne patetike, žala za boljim i sretnijim vremenima, on cijelo vrijeme drži svoje junake na distanci, često ironičnoj, ponekad čak i sarkastičnoj, on je pisac koji od ogromne građe bira samo najvažnije i iz nje gradi vrhunsko umjetničko djelo. Harmonia caelestis ili Nebeski sklad naziv je zbirke od 50 crkvenih napjeva koje je skladao palatin Pavao između 1685. i 1702. godine, nakon oslobađanja Mađarske od Turaka a koju je jedan od Esterházyjevih objavio. U slučaju romana radi se o skladu povijesti, anegdota, legendi i mitova u kojem se miješaju život i povijest obitelji Esterházy. Ovaj tekstualni mozaik beskrajno je pametan i zabavan, tužan i groteskan, prepun proturječnosti, upravo je onakav kakva je i povijest, ali i vrhunska književnost.

Harmonia caelestis, oko 500 godina povijesti obitelji Esterházy, gotovo pola tisućljeća mađarske, austrijske, češke, dakle srednjoeuropske povijesti. Huni su došli i prošli, Turci također, zatim Nijemci, pa Rusi, samo su Esterházyjevi ostali, jedan otac za drugim, samo jedno nije pravocrtno: pripovijedanje. A kako drukčije? Otac, ta sveta riječ, stoji u romanu gotovo besmrtan, on je esterházyjevski razlog postojanja, nepokretni pokretač, prapočelo, čas star, čas mlad, čas ratnik, čas izbjeglica, čas velikodušan, zatim opet zloban, čas slijep, čas vizionar, čas u zlatnom runu, zatim tajni savjetnik, a na kraju sin postavlja ironično pitanje: “Što je razlika izmedu Boga i mojega dragog oca? Razlika je dobro vidljiva: Bog je svugdje, a moj dragi otac nasuprot tome i moj je dragi otac svugdje samo ne i ovdje.”
Michael Naumann, pohvalni govor povodom dodjele Mirovne nagrade, Frankfurt, 10. listopada 2004.

Praznik za europsku književnost. Rijetko je koja knjiga u posljednje vrijeme bila tako opušteno promišljena, tako napeta sadašnjošcu i natopljena poviješcu, tako bogata drskim smijehom i najdubljom tugom. Zahvalni smo na velikom europskom romanu.
Lothar Müller, Süddeutsche Zeitung

Ovo djelo zaključuje književnost dvadesetog stoljeca. Ne smije ga se čitati isključivo kao povijest obitelji Esterházy. Čitav zemaljski život je golem labirint ogledala. Sve sjaji i svjetluca poput golemog baroknog lustera.
László Földeny

Glava Pétera Esterházyja ima dvije polovice. Zabava i ozbiljnost ili život i postojanje. On s lakoćom povezuje dvije polovice.
Verena Auffermann, Deutschlandradio

Od silne lakoće, čarolije nasmijane melankolije, hvata nas sjeta. To također čini Harmoniju caelestis divnom, čudesnom književnošcu.
Ulrich Weinzierl, Die Welt