Eros, laži i pop rock-pjesme

Pitanja jesu li elitna i popularna kultura dva svijeta ili dva lica istog novčića, koliko su se promjene devedesetih godina odrazile na popularnu kulturu i niz drugih tema o popularnoj kulturi – okosnica su dviju knjiga Branka Kostelnika »Popkalčr« i »Eros, laži i pop rock-pjesme« u izdanju zaprešićke Frakture, predstavljene u četvrtak na večer u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. U svom kratkom uvodu urednik Seid Serdarević napomenuo je da se radi o komplementarnim knjigama – »Popkalčr« pokazuje Kostelnika kao čovjeka koji se bavi pop kulturom, reagira na dnevne događaje, koji je novinar, koji se bavi likovnošću, a s druge strane »Eros, laži i pop rock-pjesme« pokazuje čovjeka koji je spreman ući u meritum stvari na jedan drugačiji način. Filmolog Bruno Kragić o Kostelnikovim knjigama progovorio je »iz položaja reakcionara prema revolucionaru«, prepoznavši u dvjema knjigama zaokruženu etapu promišljanja fenomena popularne kulture, popularne glazbe, rocka, načina modifikacije rocka i konkretizaciju rocka na hrvatskoj glazbenoj sceni devedesetih godina, odnosno onoga što on naziva nasljeđem izvornog rocka i posebno nasljeđem alternativnih oblika rocka – punka, naspram dominantnih modela na hrvatskoj glazbenoj sceni. Povjesničar umjetnosti Vanja Babić pobliže se pozabavio knjigom »Popkalčr« u kojoj ističe dvije karakteristike Kostelnikova stila – »ležernu ozbiljnost i nepretencioznu ambicioznost«. »Popkalčr« je više nosi karakteristiku ležernog, dok »Eros, laži i pop rock-pjesme« više naginju ambicioznom. »Kostelnikov je stil često baziran na ich-formi, autobiografskom i anegdotalnosti. Kostelnik je uvijek sklon lucidnim dosjetkama i njegov stil pisanja uvijek ima karakteristike anegdotalnosti, ironije i autoironije, ali i znanstvenog dikursa«, kazao je Babić. Knjiga ima sedam cjelina, svaka naslovljena nekim citatom ili stihom nekog rock glazbenika ili umjetnika, a već izborom tih citata Vanja Babić uviđa da Kosetelnik smatra da se popularna kultura danas teško može strogo odijeliti od takozvane visoke kulture. Aleksandar Štulhofer uredio je knjigu »Eros, laži i pop rock-pjesme«, u suizdanje Frakture i Hrvatskog društva pisaca. Knjiga započeta davnih dana kao magisterij, po Štulhoferovim je riječima jedinstvena u smislu ako se gleda iz očišta društvene znanosti i ideje da se napravi studija slučaja gdje je istraživač ujedno i akter. Štulhofer aludira na Kostelnikov art rock bend Roderick Novy kroz čija se iskustva stvara skica devedesetih. »Umjesto da priča o privatizaciji i o ratu, sve to imate u kratkom životu jednog rock benda. Vidimo kako estetika u tom vremenu više nema ništa sa životom, jedino što je bitno su zakoni tržišta, ali ne oni koji vladaju, recimo, u Norveškoj. Vidimo društvo u kojem muškarci i žene postaju smrtni neprijatelji u kojem žene mogu opstati jedino ako su seksi, gole ili skoro gole. To je taj seksizam o kojem Kostelnik piše«, kazao je Štulhofer. Opisujući pretpovijest nastanka dviju knjiga, njihov autor Branko Kostelnik podsjetio se ranih devedesetih i društva koje se okupljalo u kultnom B.P. klubu i znakovitog pisanja na salveti; prostora, mjesta i načina na koji su knjige nastale: »Nacrtao sam peterokut izložbe-koncerti-teorija-tekstovi-performansi, koji je na neki način u idućim godinama pratila cijela ekipa, Željko Marcijuš, Tomislav Brlek, Saša Pavković i Vanja Babić.« Na kraju je duhovito poentirao Vanja Babić: »Čitajući knjigu, osjećamo da je popularna kultura postala zrela i ostarjela, ali u Kostelnikovoj interpretaciji ona je ostarjela na prekrasan i šarmantan način.«