Dvorski trg

Kraljevi, kneževi i princeze, pisci i umjetnici, špijuni i direktori, tajkuni i ridikuli, vojskovođe i boksači, krupjei i revolucionari, svi oni istiniti, stvarni ljudi od krvi i mesa čudnovato su i neraskidivo povezani s krvotokom i životom Dvorskog trga, Cetinja i Crne Gore. Upravo oko Dvorskog trga ispod Lovćena smjestile su se sve važnije institucije jedne države, i dom kralja, i sjedište Vlade, i sva važnija veleposlanstva. Roman-freska Dvorski trg kronika je Cetinja i njegovih stanovnika. Grada u kojem se gradilo i razaralo, ljubovalo i smišljalo prevrate, često grandiozno, ambiciozno, mitomanski, ponekad i bez pokrića, ali uvijek s idejom da se može drugačije i više.

U romanu Milorada Popovića čudesno se spajaju i pretapaju sudbine ljudi vezanih uz Cetinje, od Danila Kiša, pisca koji je i sam sakupljao građu da o svom Cetinju napiše roman, preko najvažnijeg crnogorskog slikara Miodraga Dade Đurića, zatim jedinstvenoga Petra Sinanovića Nagiba, čovjeka koji je ni iz čega nakon revolucije i rata stvorio tvornicu Obod, kralja Nikole i njegova nećaka, razbaštinjenog nasljednika jugoslavenske dinastije Karađorđevića Đorđa, pa sve do udbaša Blagote Bađija Burića i profesora Maćana Peraša, koji u tranziciji postaje medijski mogul.

Dvorski trg roman je u kojem stvarnost postaje magična, sudbine junaka vjerodostojne i jedinstvene. Ovo je roman u kojem je Cetinje protekloga stoljeća postalo Macondo, u kojem je sve moguće i u kojem se smrti stalno podvaljuje samo da bi joj se narugalo i moglo sanjati sve, čak i ono nezamislivo.

“Ovo je čudnovat roman. Sve u njemu faktografski je do u tančinu vjerodostojno. A istovremeno sve je plod velike imaginacije. Samo što se povremeno ne zna čije. Ovo je pripovijest, rasprava i esej. Roman u formi obračuna s vlastitom poviješću. U njega je upleteno nekoliko biografija, Kišova je jedna od njih, ali nema među njima biografije koja bi doista bila dovršena i s kojom bi priča bila dovršena. Da bi mogla biti dovršena, potrebno bi bilo da se smrti ne podvaljuje.” – Miljenko Jergović

“Tragajući za istorijom, pisac je stvorio literaturu, a u davnom iščezlom pronašao svoje vrijeme. Knjiga u kojoj se vremena prepoznaju, sistemom ogledala koja sve zrcale. U kojima se oslikava i duh dubina i duh vremena. Pišući o gradu – Knjiga postade Grad!” – Miraš Martinović

“Popović vješto, umjetnički i naratorski, kroz prizmu dužu od pola vijeka, na izuzetno vrijedan način ‘uvlači’ svakog čitaoca kroz epizodne, ali i brojne druge uloge svojih mnogobrojnih junaka.
On ih tako jasno, precizno i slojevito književno portretiše, prenoseći nam ne samo duh vremena i vjekova, već i istorijska preplitanja, stradanja, borbe i intrige. U njegovom djelu, svaka epizoda i svaki lik nose sa sobom autentičnost i dubinu koja odražava kompleksnost ljudske prirode i društvenih odnosa. (…) Kroz sudbine svojih likova, Popović postavlja pitanja o identitetu, moći, lojalnosti i izdaji. On istražuje kako istorijske i političke sile oblikuju ljudske živote, ali i kako pojedinci mogu uticati na tok istorije svojim djelima i izborima.” – Božidar Proročić