Dosje K.

Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, mogućnosti preživljavanja, življenja, umjetnosti uopće.

prijevod:
jezik izvornika: mađarski
broj stranica: 192
datum izdanja: studeni 2009.

Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, mogućnosti preživljavanja, življenja, umjetnosti uopće.

Teme:

Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, mogućnosti preživljavanja, življenja, umjetnosti uopće. Dosje K. dijalog je, roman, autobiografija, ali je najviše od svega uvod u I. K.-a, knjiga bez koje nije moguće potpuno razumjeti slavnoga mađarskog pisca. Prepuna asocijacija, filozofskih opažanja i književnih aluzija, istovremeno ironična i autoironična, vrckava, a pisana poput Platonovih dijaloga, Dosje K. jedna je od rijetkih knjiga koje vas tjeraju da ih čitate s olovkom u ruci, neprestano vadeći briljantne misli i zapažanja. Kertész se i u svojoj posljednjoj knjizi pokazuje kao vrstan stilist, kao književnik izrastao na najboljoj tradiciji srednjoeuropske moderne, kao autor čije je djelo nezaobilazno štivo svakog intelektualca.

“…gdje počinje Auschwitz, tamo prestaje svaka logika. No u prvi plan izlazi nešto što prisiljava na razmišljanje, a što vrlo sliči logici već i zato što povede čovjeka, samo ne stazom logike. A ja tragam upravo za tom niti, za misaonim nizom rezignacije i ustuknuća, koji nam i besmislenost nameće kao nešto logično. jer u stupici koja proizlazi iz Auschwitza mi i nemamo drugog izbora. Ali život, čiji smo, da tako kažem, i sami vrlo djelatni sudionici, prethodno nas natjera da uvježbamo takav način razmišljanja.”

Imre Kertész sigurno se nikad nije tako ogolio. S jednostavnošću i intelektualnom iskrenošću bez premca. Citirajući Gombrowicza, Kertész govori o “ljudima uz koje se smanjujemo”. Družeći se s njim, naprotiv, neminovno rastemo.
Florence Noiville, Le Monde

Skepsa je ta koja Kertészu diktira formu dijeljenja osoba i pripovjednih perspektiva. Ova autobiografija ne udaljava se od tradicionalnog načina rada samo kroz formu dijaloga, već je i njezin naslov hotimice, ali i trezveno dovodi u pitanje. Dosje K. upućuje na detektivsku perspektivu. Čitatelja bi mogao produktivno iritirati i ležeran ton koji se njeguje u punoj namjeri. (…) Naposljetku nam se predstavlja jedna poetika.
Richard Wagner, Die Welt

Što ostaje književniku kojemu su bile uskraćene velike društvene i kulturne utjehe njegova vremena? Autobiografija Imrea Kertésza tako je veličanstvena i tako preduboko dirljiva zato što odbija odgovoriti na to pitanje.
Iris Radisch, Die Zeit

Ovaj je roman suprotnost bildungsromanu. ne karakteriziraju ga prirodni razvoj i kontinuitet, nego lom i šok. Stoga Dosje K., taj fiktivni dijalog koji je istovremeno i stvarni dijalog između ja i ne-ja, i ne počinje scenom rođenja ili scenom iz djetinjstva, nego trenutkom panike. (…) Vidi se kako je profinjeno ispletena dvostruka nit ove knjige, kako isprepleće život i djelo, estetsku i biografsku egzistenciju. (…) Pa ipak je Dosje K., u kojemu se Kertész suočava sam sa sobom kao s vlastitim protučovjekom, također i pokušaj ponovnog nalaženja kontakta s čovječanstvom, određivanja sebe sama kao individue, kao subjekta vlastite povijesti.
Andreas Kilb, Frankfurter Allgemeine Zeitung

Evo pandana romanu Güntera Grassa Dok ljuštim luk – jednako precizna kao i nesmiljena knjiga autobiografskog samopropitivanja koja se odriče svake vrste pravdašenja. (…) Dosje K. je samoispitivanje s alter egom. Imre Kertész nije slučajno svom životnom izvještaju dao oblik koji epsku shemu priznanja potkopava dijalogom u Platonovoj maniri. Prožimanje predodžbe i stvarnosti previše je esencijalno da bi Kertész htio postupati realistički. (…) Gotovo uzgredno, često samo na upit, ova knjiga otkriva ono što inače čini temeljni sadržaj biografija.
Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung

prijevod:
jezik izvornika: mađarski
naslov izvornika: K dosszié
broj stranica: 192
vrsta uveza: Tvrdi uvez s ovitkom
datum izdanja: studeni 2009.
visina: 205.00 cm
ISBN 978-953266119-4
Kategorije: Teme:

Imre Kertész

Imre Kertész (Budimpešta, 1929. – Budimpešta, 2016.). Kao dječak bio je zatočen u Auschwitzu i Buchenwaldu. Nakon povratka u Mađarsku, radi kao novinar i prevoditelj. Prvi roman Čovjek bez sudbine završava sredinom 60-ih, no zbog nepoćudnosti režimu objavljen je tek 1975., a tada zbog radikalno drukčijeg odnosa prema temi Holokausta prolazi relativno nezapaženo. U Čovjeku bez sudbine, Kertészovu najpoznatijem romanu, dječaka Györgyja Kövesa odvode u koncentracijski logor, ali on – zbog mladosti i neiskustva – često nije svjestan užasa u kojem se našao, pa se posve prilagođava jedinom, njemu prirodnom okruženju. I dok priča istovremeno prati neopisive strahote te izobličene stvarnosti, dječja svijest u takvoj svakodnevici pronalazi čak i neke nezamislive oblike sreće. Činjenica da glavni junak događaje kroz koje prolazi ne drži nimalo neprirodnima ni neuobičajenima romanu daje šokantnu autentičnost. Godine 2005. režiser Lajos Koltai snimio je po tom romanu istoimeni film. Nakon Čovjeka bez sudbine Kertész je napisao metaroman Fijasko (1988.) o lošoj prihvaćenosti prvoga romana. Zatim su uslijedili Kadiš za nerođeno dijete (1990.), posvećen djetetu koje junak nije želio imati u svijetu poslije Holokausta, napisan pod utjecajem austrijskog pisca Thomasa Bernhardta, te Likvidacija (2003.) u kojoj postavlja pitanje je li umjetnost nakon Holokausta uopće moguća. I danas je najpoznatiji po toj tetralogiji, iako je odbijao svoja djela svrstati u tzv. književnost Holokausta, smatrajući da se iskustvo logora ne da uhvatiti književnim djelom. Kertészovi romani važni su i univerzalni jer je stradanje Židova držao svevremenskim i općesvjetskim fenomenom, o čemu svjedoči i rečenica koju je izrekao povodom dobivanja Nobelove nagrade: Holokaust se u mojim tekstovima nikada nije mogao javljati u prošlome vremenu. Izbjegavao je i ustaljene etičke, povijesne, a često i šablonizirane “logorske” teme i situacije. Znao je iskoristiti naivni, infantilni i začudni ton kako bi postigao snažnije i grotesknije slike užasa. Poput mnogog srednjoeuropskog, urbanog Židova, i Kertésza je, osim mađarske, snažno oblikovala i njemačka književna i jezična misao i kultura. U poratnim je godinama (od konca 1940-ih, pa sve do 1970-ih) slovio kao vrsni prevoditelj zahtjevnih njemačkih književnih i filozofskih tekstova (Nietzschea, Wittgensteina, Freuda, Canettija, Schnitzlera i dr.). Tijekom 1980-ih i 1990-ih posvećuje se pitanjima čovjekove slobode u totalitarističkom okruženju, ali i globalnim problemima svjetske povijesti, jezičnim i civilizacijskim nepomirljivostima. Slijedi zbirka pripovijedaka Engleska zastava (1991.) i intimističke, autobiografske proze Dnevnik s galije (1992.) i Drukčiji ja: kronika metamorfoze (1997.), kao i vrlo zapažene zbirke eseja Holokaust kao kultura (1993.) i Jezik u progonstvu (2001.). Jedna od posljednjih Kertészovih knjiga, Dosje K. (2009.), nešto između dijaloga, romana i autobiografije – ili sve to odjednom, dobar je uvod u djelo i svjetonazor ovoga pisca koji je život posvetio pitanju što Holokaust znači za europsku kulturu. Autor tu govori o svome odrastanju, odnosu prema židovstvu i pisanju, knjigama koje su na njega najviše utjecale te o iskustvu Auschwitza nakon kojega je doživio neku vrstu “izlaska iz povijesti” i morao prisvojiti vlastiti život. Jedna od najupečatljivijih misli iz te knjige je (…) gdje počinje Auschwitz, tamo prestaje sva logika. Od 1980-ih redovito prima nagrade i priznanja. Dobitnik je književne nagrade Brandenburga (1995.), Sándor Márai (1996.), Velike nagrade Leipziškog sajma (1997.), Herderove nagrade (2000.), nagrade Robert-Bosch-Stiftunga (2001.) te nagrade Hans Sahl (2002.). Iste je godine za cjelokupan spisateljski rad ovjenčan Nobelovom nagradom za književnost. Primajući Nobelovu nagradu “za književno stvaralaštvo koje donosi iskustvo ranjiva pojedinca sučeljenoga s barbarskom samovoljom povijesti”, Imre Kertész u govoru je – između ostaloga – naglasio: “Davna proročanstva govore o tome da je Bog mrtav. Neosporno je da smo nakon Auschwitza ostali sami. Svoje vrijednosti moramo stvarati sami, iz dana u dan, uporno, no s nevidljivom etičkom radinošću, koja će te vrednote na kraju iznjedriti na svjetlo dana i možda posvetiti u novoj europskoj kulturi.” Rečenica je to koja najbolje sažima život i djelo ovog velikog pisca. Ni nama, koji ostajemo iza njega, ne preostaje drugo, nego sjećati se, svjedočiti, vrijednosti stvarati sami i ne dopustiti da nam razni demagozi i falsifikatori povijesti zamagljuju pogled na prošlost, oduzimajući nam time humaniju budućnost. Imre Kertész na hrvatskome Čovjek bez sudbine (Sorstalanság), Fraktura, 2003. (prev. Xenia Detoni) Imre Kertész / Péter Esterházy: Ista priča: dvije pripovijetke, Fraktura, 2003. (prev. Xenia Detoni) Kadiš za nerođeno dijete (Kaddis a meg nem született gyermekért), Fraktura, 2004. (prev. Xenia Detoni) Likvidacija (Felszámolász), Fraktura, 2004. (prev. Xenia Detoni) Jezik u progonstvu (A száműzott nyelv), eseji, Durieux, 2004. (prev. Xenia Detoni) Fijasko (A kudarc), Fraktura, 2005. (prev. Xenia Detoni) Engleska zastava (Az angol lobogó), tri pripovijetke, Fraktura, 2006. (prev. Xenia Detoni) Dnevnik s galije (Gályanapló), Fraktura, 2008. (prev. Xenia Detoni) Dosje K. (K dosszié), memoarski, autobiografski razgovori, Fraktura, 2009. (prev. Xenia Detoni)
Više...

Na zalihi

Čovjek bez sudbine

19,90

Na zalihi

Dnevnik s galije

3,98

Na zalihi

Engleska zastava

3,98

Na zalihi

Fijasko

6,64

Na zalihi

Kadiš za nerođeno dijete

3,98

Na zalihi

Likvidacija

3,98

Na zalihi

Likvidacija

3,98

Na zalihi

Čovjek bez sudbine

2,66

Na zalihi

Ista priča

1,32

Slične knjige