Biljar u Dobrayu
U romanu premreženom kontrastima svjetla i tame, kulture i nekulture, realističnog i snovitog, Dušan Šarotar ispisuje simfoniju užasa u kojoj svaki lik besprijekorno odzvanja u odnosu prema drugima.
U romanu premreženom kontrastima svjetla i tame, kulture i nekulture, realističnog i snovitog, Dušan Šarotar ispisuje simfoniju užasa u kojoj svaki lik besprijekorno odzvanja u odnosu prema drugima.
U smiraj Drugog svjetskoga rata, u trenutku kada se itekako dobro zna tko je poražen, a tko je pobjednik, u Murskoj Soboti, na granici Horthyjeve Mađarske i okupirane Slovenije, u hotelu Dobray susreću se oficiri i vojnici koji odlučuju o životu i smrti, dame noći i obični građani koji samo čekaju da sve prođe, a da i oni ne dožive sudbine svojih susjeda Židova. I dok povijest navlači zavjesu, dok se čini da je vrijeme za lov u mutnome, neke stvari, a prije svega međuljudski odnosi, bivaju savršeno osvijetljene.
Ispripovijedan iz perspektive glavnoga junaka koji preživljava Holokaust, ali u njemu ostaje bez obitelji, Biljar u Dobrayu roman je o propasti svijeta u kojem se ne biraju krivi i nevini i koji tolike sudbine i svakodnevice svojim padom povlači za sobom u mrak i ništavilo. Duboko emotivan, prepun detalja koje zapaža promatrač koji u sudbonosnim događajima sudjeluje i samom svojom prisutnošću, Biljar u Dobrayu istinit je i potresan prikaz grada koji puca pod teretom povijesti. U romanu premreženom kontrastima svjetla i tame, kulture i nekulture, krajnje realističnog i snovitog, Dušan Šarotar ispisuje skladnu simfoniju užasa u kojoj svaka nota, svaki ulomak, svaki lik besprijekorno odzvanja u odnosu prema drugima.
“Roman Biljar u Dobrayu istinski ponovo otvara pitanje literarnoga pristupa postojanju u Drugom svjetskom ratu.”
Bernard Nežmah, Mladina
“Teško je pronaći literarne usporednice za ovaj segment Šarotarove proze. No padaju mi na pamet filmske usporednice, među kojima su mađarski majstor sporosti Béla Tarr i scenarist László Krasznahorkai.”
Petra Vidali, Večer
“Biljar u Dobrayu knjiga je u kojoj se ogleda autorovo izvanserijsko umijeće. Šarotar ne žuri, a njegova naracija polagano klizi između priča, ljudskih sudbina i pejzaža. knjiga je lišena bilo kakve radikalnosti.”
Matej Bogataj, Literatura
“Specifična poetička vrijednost Šarotarova pisanja jest istaknuta sinergija lirskoga i proznoga ritma. Uz guste apokaliptične slike, poetska kvaliteta jezika preuzima ulogu priče.”
Petra Jager, Sodobnost
