Ardura

Sanja Lovrenčić, književnica i prevoditeljica, ušla je u hrvatsku književnost 1987. zbirkom pjesama Insula dulcamara. Otad je objavila još pet pjesničkih zbirki, a poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski i slovenski. Za knjigu Rijeka sigurno voli poplavu dobila je nagradu “Kiklop” za najbolju pjesničku zbirku 2007. godine. Autorica je nekoliko proznih knjiga – zbirki kratkih priča Wien Fantastic i Portret kuće, romana Kolhida, Klizalište (2005.), te Dvostrukog dnevnika žene sa zmajem, u kojemu se isprepleću dnevnički zapisi i ulomci dramskog teksta. Napisala je i biografiju hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić U potrazi za Ivanom, za koju je dobila nagradu “Gjalski” 2007. Za roman Martinove strune, objavljen 2008. na hrvatskom i njemačkom, dobila je Književnu nagradu Steitermaerkische Sparkasse. Godine 2010. objavila je zbirku kratkih proza Zlatna riba i istočni Ariel. Autorica je fantastične trilogije Zmije Nikonimora, od koje su dosad objavljena dva dijela – Palača i vrt i Put do mora. Piše i za djecu te je za knjigu Četiri strašna Fufoždera i jedan mali Fufić dobila nagradu “Grigor Vitez” 2001. Kao dramska autorica dobila je 1997. nagradu ASSITEJ-a za najbolji kazališni tekst za mlade za Bajku o Sigismundi i Krpimiru. Za djecu je priredila i nekoliko knjiga i slikovnica prema motivima iz svjetske i domaće folklorne baštine; za Hrvatske bajke dobila je nagradu “Kiklop” 2009., a za Noinu mačku i druge igrokaze nagradu “Grigor Vitez” 2010. U programima Hrvatskog radija izveden je niz njezinih radio-dramskih tekstova, među kojima su neki izvođeni i izvan Hrvatske (na njemačkom, mađarskom, slovačkom i estonskom). Kao samostalni dokumentarist snimila je i režirala šest dokumentarnih radio-drama. Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod knjige C. S. Lewisa Konj i njegov dječak uvrštena je 2004. na Časnu listu IBBY-a. Sanja Lovrenčić suvlasnica je i glavna urednica naklade Mala zvona.