Nikola Bertolino

Nikola Bertolino rodio se 1931. u Buenos Airesu u obitelji iseljenika iz Dalmacije (otac mu je bio iz Omiša, majka iz Drvenika kod Makarske). Zbog majčine teške bolesti (tuberkuloza) obitelj se 1935. vratila u domovinu. Djetinjstvo i dječaštvo proveo je u stalnim selidbama: živio je u Drveniku, Omišu, Supetru na Braču, Vukovaru, Širokom Brijegu, Rabu, Sinju, Dubrovniku, Zagrebu, srijemskom selu Golubinci te u Staroj Pazovi, da bi u siječnju 1947. došao u Beograd, gdje živi do danas i gdje je završio gimnaziju i studije francuskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu. Istovremeno s početkom studija izabrao je i vokaciju kojoj je ostao vjeran cijelog života: prevođenje djela velikih francuskih i ruskih pjesnika. 

Bio je stručni suradnik na Katedri za francuski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Beogradu, pomoćnik upravnika Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, dugogodišnji urednik u izdavačkim kućama, najprije u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (gdje je bio i glavni urednik), a zatim u izdavačkom poduzeću Nolit. Bio je i predsjednik Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Od ruskih pjesnika preveo je poeme “Demon” i “Mciri” M. J. Ljermontova, poemu “Ruslan i Ljudmila” A. S. Puškina te veliki broj pjesama Puškina, Ljermontova, Jesenjina, Pasternaka (u okviru njihovih sabranih ili cjelokupnih djela) i drugih. Iz francuske književnosti preveo je četiri tragedije u stihu Jeana Racinea (Berenika, Mitridat, Ifigenija i Atalija), izbor pjesama Victora Hugoa pod naslovom Crna sunca (nagrada Udruženja književnih prevodilaca Srbije Miloš N. Đurić za najbolji poetski prijevod u Srbiji u godini 1973.), sabrana poetska djela Arthura Rimbauda i Cvijeće zla Charlesa Baudelairea. Objavio je, pod naslovom Red i pustolovina, izbor iz poetskog djela Guillaumea Apollinairea, a zatim i integralne prijevode dviju glavnih zbirki ovog pjesnika (Alkoholi i Kaligrami). God. 2010. dobio je drugi put nagradu Miloš N. Đurić za prijevod poeme “Bog” Victora Hugoa. Prevodio je i prozu: romane Pjena dana Borisa Viana, Alabama Song Gillesa Leroya, Estuša Georgesa Waysanda i poetsku prozu Seljak iz Pariza Louisa Aragona. Među njegovim mnogobrojnim prijevodima iz područja esejistike nalaze se esej o Baudelaireu J.-P.Sartrea, Pobu­njeni čovjek Alberta Camusa i Skriveni Bog Luciena Goldmanna. Bibliografija svih objavljenih knjiga koje je preveo sadrži 58 naslova. Dobio je Nagradu za životno djelo Udruženja književnih prevodilaca Srbije, a na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao “vrsni i izuzetno zaslužni frankoromanista”, nagradu Zlatna frankoromanistika. Objavio je autobiografsko djelo Knjiga o zavičajima i knjigu kratkih proza Kutija za snove. 

Autor je studije Fenomen Rimbaud koja je dobila Nolitovu nagradu, a zatim, u prerađenom i dopunjenom izdanju, objavljena u Parizu pod naslovom Rimbaud ili Objektivna poezija. Objavio je još dvije knjige iz područja esejistike: Pitanja o Crnjanskom i Glasnici neznanog. Pored toga, objavio je mnoštvo eseja u periodici i u knjigama koje je preveo ili čiji je bio urednik. Živi u Beogradu.