Ljiljana Avirović
Ljiljana Avirović završila je studij talijanistike i rusistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književna je prevoditeljica i tumač; predaje teoriju i praksu prijevoda na Fakultetu za prevoditelje i tumače Sveučilišta u Trstu.
Objavila je brojne prijevode na hrvatski djela talijanskih pisaca, između ostalih Claudija Magrisa (Dunav, Nagađanja o sablji, Trst, identitet granice, Ono drugo more, Stadelmann, Mikrokozmi, Izložba, Naslijepo, Časovito i dr.), Marise Madieri, (Vodnozeleno, Proplanak, Školjka i druge priče), Fulvija Tomizze i Franca Veglianija. S ruskoga i hrvatskoga jezika na talijanski je prevela djela M. Bulgakova, B. Pasternaka, F. Iskandera, J. Grossmana, M. Jergovića, L. Paljetka, E. Grlić i drugih te priredila dvojezično izdanje Ljermontovljeva Junaka našeg doba. Bavi se znanstvenim radom i objavljuje tekstove o teoriji i praksi književnog prevođenja. U suradnji s Mirkom Tomasovićem objavila je 2006. u Milanu knjigu La divina traduzione o hrvatskim prijevodima Božanstvene komedije, a 2012. znanstveni rad o talijanskim prijevodima Miroslava Krleže M. K. Ieri, oggi e domani. Le traduzioni di M. K.
Godine 1992. u Zagrebu joj je uručena nagrada Frano Čale za prevodilaštvo, a 2002. Nagrada predsjednika Republike Italije. Predsjednik Republike Italije Carlo Azeglio Ciampi proglasio ju je 2003. vitezom zbog njezina znanstvenog rada i vrsnog prevođenja djela talijanskih književnika. Godine 2006. u Splitu joj je uručena nagrada Davidias za studiju o hrvatskim prijevodima Danteove Božanstvene komedije. Iste je godine u Trstu dobila nagradu za životno djelo Umberto Saba te joj je na književnim susretima Put u središte Europe u Pazinu dodijeljena nagrada-stipendija za prijevod djela Naslijepo Claudija Magrisa.