Lea Kovács

Lea Kovács, rođena 1981. u Vukovaru, samostalna je umjetnica – književna prevoditeljica, konferencijska prevoditeljica i sudska tumačica. Prevodi poeziju, prozu i glazbeno-scenska djela s mađarskog i francuskog na hrvatski, a katkad i s hrvatskog na strani jezik. Diplomirala je francuski jezik i književnost te hungarologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom studija usavršavala se na Sveučilištu ELTE u Budimpešti i međunarodnim programima u Mađarskoj i Francuskoj. Šest je godina bila naslovni asistent, odnosno predavač na kolegiju Osnove usmenog prevođenja Odjela za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru. Redovna je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i platforme Translab za francuski jezik, Hrvatskog P.E.N. centra, Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja, Društva sudskih tumača i prevoditelja i Mađarskoga društva pisaca (Szépírók Társasága). Dobitnica je Posebne pohvale Odbora za dodjelu nagrade Iso Velikanović za prijevod zbirke pjesama Tijelu Szilárda Borbélya za 2018. i mađarske Nagrade János Sziveri za 2020. godinu. Brojne klasične i suvremene mađarske i frankofonske pjesnike prevela je za književne časopise i antologije, a od samostalnih knjiga ističu se romani Sotonski tango Lászla Krasznahorkaija, Trenutak i Izina balada Magde Szabó, Viralno Mauricija Segure, Nikolski Nicolasa Dicknera i Kukum Michela Jeana, knjige pjesama Kod nas više nema kanibala Otta Fenyvesija, Tajna kratkog života Jánosa Sziverija, Tijelu: Ode & legende Szilárda Borbélya, Stablo pjesama Abdellatifa Laâbija i Raspjevane žeravice Katalin Ladik te eseji Pohvala melankoliji Lászla F. Földényija i Fikseri u srednjem vijeku Zrinke Stahuljak.