Božidar Brezinščak Bagola
Božidar Brezinščak Bagola rođen je 9. studenog 1947. u Vrbišnici, općina Hum na Sutli, Hrvatsko zagorje. Srednju vjersku školu završio je na Svetom Duhu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac pisao je pjesme, pripovijetke i književne osvrte. Studij teologije započeo je u Ljubljani, nastavio u Eichstättu i Münchenu, a diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. Zbog pripovijetke Žrtva unatoč svemu s temom homoseksualnosti u crkvenim odgojnim ustanovama, objavljene u Večernjem listu 15. prosinca 1973. godine, bilo mu je uskraćeno ređenje za svećenika i morao je smjesta napustiti zgradu bogoslovije na zagrebačkom Kaptolu. Kao diplomirani teolog i „gastarbajter“ upisao je studij filozofije u Münchenu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1978. Iste godine vratio se u rodni kraj i zaposlio se kao prevoditelj i urednik radničkih novina. Od 1990. do 1993. bio je kadrovski direktor tvornice stakla Straža, od 1993. do 1996. načelnik općine Hum na Sutli, od 1996. do 2001. ravnatelj Humskog kulturnog središta, od 2001. do 2009. načelnik općine Hum na Sutli u dva uzastopna mandata, a od 2009. do odlaska u mirovinu 2012. knjižničar Narodne knjižnice u Humu na Sutli.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnih prevoditelja i Društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva. Dobitnik je „Nagrade fonda A. B. Šimić“ za prvu pjesničku zbirku 1971. godine, „Nagrade dr. Stjepan Kranjčić“ za duhovno pjesništvo 2010., „Nagrade Rikard Jorgovanić“ za pjesničku zbirku na materinskom govoru 2013., te „Nagrade Franjo Horvat Kiš“ za najbolji putopis 2017.
Objavio je osam zbirki pjesama (Bjegunac svete uspomene, 1971.; Samoobsodba, 1974.; U ime pračovjeka, 1983.; Sve hladnija svanuća, 1984.; Staklo u nama, 1990.; Između sumnje i predanja, 2007.; Moja duša s tvojom, 2012.; Humske popeifke, 2013.), pet romana (Traganje za samim sobom, 1980.; S one strane Dunava, 2002.; Nadgrobna svjetlost, 2006.; U sjeni ljepote, 2014.; Hitac u potiljak, 2019.), tri knjige putopisa, eseja i ogleda (Zavičajna radost življenja, 1997.; Sutla kao sudbina, 2005.; Od Taborskog do Olova, 2005.), dvije knjige dnevničkih zapisa (Zapisi jednog bogoslova, 1994.; Sam svoj dokaz, 2011.) i dvije knjige pripovijedaka (Razdruživanje, 1992.; Em smo Horvati, 2008).
Sa slovenskog je preveo jedanaest stručnih knjiga s područja teologije, filozofije i psihologije te dvadeset knjiga slovenske književnosti od kojih valja istaknuti sljedeće naslove: Slovenski začinjavci (od Trubara do Linharta), Edvard Kocbek, Partizanski dnevnici, Lojze Kovačić, Pridošlice i Kristalno vrijeme, te Antologiju suvremene slovenske poezije i sveske izabranih pjesama Vena Taufera, Daneta Zajca, Braneta Senegačnika te Edvarda Kocbeka.
