Premješten kamen

Nikola Madžirov, poznat i izvan granica svoje domovine kao jedan od najvažnijih suvremenih makedonskih pjesnika, za sebe kaže da potječe iz obitelji izbjeglica i da njegovo prezime označava beskućnika, nekoga tko mijenja prostore. (...) U jednom je razgovoru rekao da, ukoliko želiš stvoriti dom, onda trebaš iskoristiti riječi i čežnje najudaljenijih ljudi. Zato i putuje, kako bi se uvjerio da postoje mnoge kuće, jezici i istine, a samo jedan dom. (...)
Otvarajući nebo, “otvaramo i propuh u našim dušama”. Ta silina, elektricitet pri transmisiji, može nas odvesti i daleko od osvijetljenih područja u našim dušama, zatrijeti i sâmo sjećanje na svjetlo, ali u Madžirova za to nema bojazni, on će nam iz svojega prekaljenoga pjesničkog iskustva suvereno potvrditi da “noć čini anđele još čišćima”. Takvog je kova i ova pjesnička knjiga, koja će duge sjene noći prehodati gotovo neokrznuta, i privesti nam svjetlo iz samog izvora istinske poezije.
Tomica Bajsić

“Ostatak drugog stoljeća smo mi”, kaže Nikola Madžirov u jednoj pjesmi. Njegove su pjesme kao ekspresionističke slike: pune gustih, energičnih poteza, kao da izranjaju iz mašte pa se smjesta u nju vraćaju, poput noćnih životinja zaslijepljenih automobilskim svjetlima. “Ostatak drugog stoljeća smo mi” – Nikola Madžirov uspijeva nas uvjeriti u to. Svakako ćemo pratiti ovog talentiranog pjesnika.
Adam Zagajewski (Poljska)

Nikola Madžirov u makedonskoj se poeziji otvara kao cvijet. Kao da prije njega ničega nije bilo. Iznjedrio je nježnost, milinu, gromoglasnu tišinu, snazi vratio prostor i mir, a svojom zadivljenošću spasio domovinu.
Tomaž Šalamun (Slovenija)

Nikola Madžirov piše jednu od najprofinjenijih poezija koja dolazi iz Istočne Europe – potpuno svoj i poseban, usto moćni nasljednik pjesničke linije koja seže sve do Vaska Pope, Milosza, Herberta... Nadrealističan, ljudski i čovječan, uvijek svjež i nov.
Peter Boyle (Australija)

Premješten kamen izvrsno je pogođen naslov knjige Nikole Madžirova, jer ove pjesme kao da izviru iz nekog drugog vremena, odražavajući nadnaravni i istančani senzibilitet. Dok ih čitamo, potpuno nas preplavljuju i prepuštajući im se postajemo bolji ljudi. Madžirov je izniman duh i istinski pjesnik.
Carolyn Forché (SAD)

Iako znamo da smo na ovom svijetu samo nakratko, neki od nas ponašaju se kao da svijet pripada njima. Čak ni pisci nisu oslobođeni te arogancije. Ali Nikola Madžirov prilazi stvarnosti iznimno ponizno. Sebe čini gotovo nevidljivim kako bi njegove pjesme zasjale punim sjajem. Svjestan svih želja svoje generacije, odmiče se od njih: “Prastara je želja za dodirom čela / kad nitko ne gleda.”
Michael Krüger (Njemačka)