Posljednji čuvar Ellis Islanda

Special cijena 116,10 kn Redovna cijena 129,00 kn
  • Jezik izvornika: francuski

  • Prijevod: Ursula Burger

  • Broj stranica: 160

  • Godina izdanja: 2017.

  • ISBN: 978-953266905-3

  • Naslov izvornika: Le dernier gardien d'Ellis Island

  • Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom

  • Visina: 204 mm

  • Težina: 250 g

Kad isprati svoga posljednjega gosta, naprasitog norveškog mornara Arnea Peterssena, John Mitchell ostaje sam na Ellis Islandu. Za devet dana centar za prihvat useljenika na otočiću s pogledom na Kip slobode zauvijek se zatvara, a njegov direktor Mitchell za to vrijeme svodi račune svojih četrdeset pet godina provedenih u dobrovoljnoj izolaciji. Gotovo pola vijeka svjedočio je nebrojenim valovima siromašnih Europljana koji su se nadali da će im la Merica donijeti novi život, no pravila Ureda za imigraciju bila su stroga i mnogima od njih razbila snove o obećanoj zemlji. Jesu li sva ta patnja i tek poneki proplamsaj ljubavi Mitchellu postali preteško breme?

Posljednji čuvar Ellis Islanda izvanredna je priča o točki sudara svjetova, mjestu gdje se odlučuju ljudske sudbine, a birokratska mašinerija propušta samo besprijekorne. Perfektno napisan roman nedvojbeno je vrhunac književnog stvaralaštva nagrađivane francuske spisateljice Gaëlle Josse.

“Svojim preciznim i oštrim pismom Gaëlle Josse omogućuje nam da vidimo i osjetimo komadić američke povijesti kroz previranja duše uhvaćene ukoštac sa svojim demonima. Majstorsko i neodoljivo djelo!” – Béatrice Putégnat, Librairie Pages apres pages, Pariz

“Gaëlle Josse bila je na Ellis Islandu i o njemu ispisuje intimnu i kolektivnu geografiju, priču čovjeka pomiješanu s pričama tisuća drugih ljudi, kloneći se pretjerivanja, odbijajući patos, ne uskraćujući si zadovoljstvo invencije i ne skrivajući sirovost činjenica.” – Élise Lépine, Transfuge

“Rangirati stvari uvijek je pomalo uzaludno, pogotovo u neopipljivoji subjektivnoj domeni umjetničkog stvaralaštva. No nije li roman Posljednji čuvar Ellis Islanda najljepši tekst Gaëlle Josse, u kojem alkemija njezinih prethodnih djela doživljava, iako na posve drugoj temi, svojevrsni vrhunac?” – Emmanuelle Giuliani, La Croix

Fluidna i nježna priča koja se čita u jednom dahu

Magdalena Blažević, Najboljeknjige.com, 21. 1. 2018.

Rečenicom "Sve je došlo morem" započinju dnevnički zapisi pripovjedača novog romana francuske književnice Gaëlle Josse "Posljednji čuvar Ellis Islanda". Obuhvativši tek devet posljednjih dana boravka neimenovanog pripovjedača na Ellis Islandu, od 3. do 11. studenoga 1954. godine, zapisima se kroz isprekidanu naraciju bilježi gašenje građevine koja svoju nekad kaotičnu svakodnevicu mijenja nijemim uspomenama i duhovima.

Pripovjedač osjeća neraskidivu vezu s otokom, sva sjećanja koja ima vezana su uz njegov užurbani ritam. Mikrokozmos kroz koji je prošlo toliko duša pripovjedaču znači cijeli svijet, a ljudima koji tamo pristižu on je tek postaja koju trebaju proći u nadi da će stići u "la Mericu", obećanu zemlju.

Kroz fragmentiranu naraciju pripovjedač kazuje događaje s početka stoljeća kada se na Ellis Islandu iskrcavalo tisuće ljudi. Taj otok, južno od Manhattana, za njih je predstavljao vrata raja, mogućnost za bijeg od siromaštva i rata. Kroz njih je od 1892. do 1924. godine prošlo više od 22 milijuna ljudi.

Izmučeni prekoocenskim putovanjem, izgladnjeli, često smrtno oboljeli stizali su na otok gdje su ih čekali pedantni Amerikanci i najprije ih grubo selektirali na one koji nikako ne mogu kročiti na njihovo tlo, i one s kojima još trebaju obaviti razgovore. Mentalno zaostale, bolesne ili na bilo koji drugi način "oštećene" putnike označavali su bijelom kredom i vraćali otkuda su došli.

Pripovjedač uspijeva dozvati atmosferu koja je vladala među očajnim ljudima te grubost i hladnoću s kojom im se pristupalo. Uz taj djelić mračne povijesti on nam pripovijeda i dvije ljubavne priče, o dvije žene koje su obilježile njegov život. To su supruga Liz i talijanska imigrantica Nella Casarini. Ona brodom Cincinnati pristaje na Ellis Island s mentalno zaostalim bratom koji u potpunosti ovisi o njoj. Pripovjedač prema njoj osjeti snažnu privlačnost, požudu kakvu nije osjetio ni prema jednoj drugoj ženi. U njemu se javljaju oprečne emocije zbog nemogućnosti kontrole osjećaja i tijeka događaja.

Lik Nelle Casarini dominira ovim romanom. Taj sporedno-glavni lik uzrokuje duboki emocionalno–psihološki rasap narativnog subjekta te ovom romanu daje toliko potrebnu notu romantičnog i tajanstvenog. Josse to čini bez patetike te nas još jednom podsjeća da je zatiranje sjećanja uzaludan proces.

Jedan od važnijih motiva koji je Gaëlle Josse utkala u tkivo romana jest motiv "američkog sna". Doseljenici pristižući na Ellis Island najprije ugledaju Kip slobode, simbol demokracije, jednakosti i prosperiteta. Uz pošten rad jamčio im se uspjeh, neovisno o staležu i porijeklu. Ukorijenjen u Deklaraciju neovisnosti ovaj fenomen neka je vrsta nacionalnog ethosa koji su u književnosti popularizirali J. T. Adams 1931. godine djelom "Epic of America" te F. Scott Fitzgerald romanom "Veliki Gatsby". Taj se mit brzo počeo urušavati, kako ljudima koji su započeli život na američkom tlu tako i u književnosti posvećenoj surovoj svakodnevici.

Fluidno i nježno ispripovijedan roman iznimno je filmična priča strogo uokvirene radnje. Svojim opsegom pripada skupini književnih djela koje Amerikanci nazivaju "One-Sit-Read", a njime je Josse čitatelja suočila s pitanjem sreće, neraskidivom vezom između čovjeka i prostora te nemogućnošću oslobođenja od demona prošlosti.

Roman koji trebaju pročitati svi koji misle o odlasku

Bojana Radović, Večernji list, 6. 3. 2018.

Priče o migrantima, o ljudima koji traže spas na nekim obalama neke obećane zemlje, gdje je život sretan, a glad i ratovi daleko, vruća su literarna roba u svjetlu migrantskog vala koji ne posustaje. U taj se trend sjajno uklapa roman “Posljednji čuvar Ellis Islanda” francuske književnice Gaëlle Josse (Fraktura, urednica Iva Karabaić, prijevod Ursula Burger). U devet dana koliko opisuje ovaj roman, a riječ je o anonimnim zapisima zadnjeg čuvara otoka koji je desetljećima bio ulaz u Sjedinjene Američke Države, prelamaju se strahovi, tragedije, ali i snovi i nade svih ljudi koji su ikada krenuli u nepoznato, ali s nadom da će baš ondje pronaći bolji život za sebe i svoju djecu. Po tome roman nosi univerzalnu poruku koja je danas nadasve aktualna iako je u središtu priče otok južno od Manhattana kroz koji je od 1892. do 1924. godine prošlo više od 22 milijuna ljudi.

Ta vrata raja su ujedno i priča o ljudima koji su čuvari, oni koji već žive u tom raju, ali ne i rajski. Zato je tu i osobna tragedija pripovjedača, smrt voljene žene za koju on okrivljuje došljake, ali i sam otok. Autorica tom dijelu priče postavlja i jaku protutežu, jer druga žena u koju će se čuvar – zapravo vrhovni zapovjednik otoka – zaljubiti ona je nad kojom ima maksimalnu moć. On će tu moć maksimalno iskoristiti, a to što će se ostatak života kajati zbog toga tek ga djelomice opravdava u očima autorice.

Zbog toga, ali i mnogo drugih stvari, ovaj neveliki roman trebali bi pročitati svi koji razmišljaju o odlasku, o životu koji će biti bolji tamo negdje s onu stranu granice. No, trebali bi ga pročitati i oni koji čuvaju te iste granice, jer nosi snažnu poruku pred kojom mnogi zatvaraju oči, a koja glasi: migranata je bilo i bit će ih. A o ratovima, ljudskom jadu i bijedi ovisi njihov broj.