Posljednji brat
-
Jezik izvornika: francuski
-
Prijevod: Vlatka Tor
-
Broj stranica: 148
-
Datum izdanja: srpanj 2009.
-
ISBN: 978-953266098-2
-
Naslov izvornika: Le dernier frère
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 205 mm
-
Težina: 255 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 3,98 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Posljednji brat potresna je, ali istodobno i vrlo topla priča o prijateljstvu dvojice dječaka Raja i Davida, koje su spojili slučaj i nevolje - jedan je izgubio braću, a drugi roditelje i nalazi se među deportiranim Židovima na Mauricijusu. Unatoč brojnim razlikama i teškoćama pronalaze zajednički jezik u igri i suzama. Mlada književnica Nathacha Appanah potvrđuje se ovim romanom kao jedan od najintrigantnijih glasova postkolonijalne književnosti.
“Uletjeli smo u šumu, u smjeru sela, i tu smo se, u zapari ispod drveća, prepustili smijehu sve dok nas nisu zaboljeli trbusi. Bili smo dva posve nepromišljena bjegunca na otoku opustošenom ciklonom, dva nesretna djeteta spojena čudom, slučajem, ni sam ne znam, mislio sam da sam kadar spasiti ga iz zatvora, čuvati ga uza se kao što čuvamo voljenog brata, mislio sam da mogu malo izbrisati majčinu tugu tako što ću joj dovesti novog sina, mislio sam da su takve stvari moguće ako uistinu volimo, bio sam dovoljno budalast, pa sam vjerovao da ako Bog bez razloga uzme one koje volimo ponudi nam nešto drugo zauzvrat.”
Nathacha Appanah napisala je snažnu knjigu o krivnji. Ona pokazuje kako pometnja svjetskih razmjera unosi dodatni užas u osobne tragedije te dovodi do pogrešnih odluka i zbrke, osobito u slučaju izbezumljena i nezaštićena djeteta. Književnica istražuje slojevito sjećanje u prozi koja je istodobno duboka i jednostavna poput brojalice, poput pjesme koja govori o sramu i dugo se pamti.
Télérama
Za dijete koje je izgubilo roditelje kažemo da je siroče, no nemamo riječ za dijete koje je izgubilo braću. Nathacha Appanah u svojem se četvrtom romanu bavi upravo tim gubitkom, uz prešućivanje i nepoznavanje uloge koju je Mauricijus odigrao u Drugome svjetskom ratu.
Magazine Littéraire
Začitavanje: 'Posljednji brat'
booksa.hr, Katarina Brbora, 21.10.2009.
Iz malo poznate afričke uloge u Drugom svjetskom ratu rodila se priča o Raju i Davidu, mauricijskom i židovskom dječaku koji prkose kulturološkim razlikama. Kad počnete čitati Posljednjeg brata (Fraktura, 2009.) mauricijsko-francuske autorice Nathache Appanah vjerojatno će vam trebati mali zemljopisno-povijesni priručnik da uopće skužite zašto je poprište zbivanja, otok Mauricijus, tako zbunjujuć kulturno-povijesni kolaž od države. No danas apstiniramo od Google-a, a informiramo se na Booksi, ok? Na otok su prvi kročili Portugalci 1505. godine, izgurali su ih Nizozemci i krstili otok imenom svog princa protestanta Maurica od Nassaua (oni su bili i gadovi koji su istrijebili pticu dodo), ne bi li ih smijenili Francuzi kojima su na kraj stali carevi među kolonizatorima - Britanci. Mauricijus su iz kandža ispustili tek 1968, a dotad je već Rule, Britannia postala dio kolektivnog pamćenja mauricijskih đaka svih boja i vjeroispovijesti (skoro sve svjetske religije rasprostranjene su na otoku, oko polovice stanovništva su hinduisti, a ostatak su kršćani i muslimani). U vrijeme Posljednjeg brata, 1945. godine, Mauricijus je, očito, još uvijek britanska kolonija, dok je britanski mandat na snazi i u Palestini gdje je 1941. utočište potražilo skoro 2.000 Židova izbjeglih iz Austrije, Češke i Njemačke. Ove tehnički ilegalne imigrante agilni i jezivo pedantni Britanci prebacili su na Mauricijus, gdje su postali manje ilegalni, a više nepoželjni, te su shodno tome zatočeni u državne zatvore sljedećih pet godina. Nasreću, knjiga Nathache Appanah ne bavi se britanskim glupostima, već sudbinom dječaka Raja koji je u tropskom ciklonu izgubio dvojicu braće, Anila i Vinoda, te njihova mjesta popunio prijateljstvom s Davidom, umiljatim plavokosim Židovom iz Praga starim deset godina. David je jedan od zatvorenika u mauricijskom zatvoru usred tropske šume u kojem radi i Rajev nasilni, alkoholu sklon, otac. Između krivnje koje Raj osjeća zbog svog preživljavanja ciklona, očevih batina, potpune bijede i izoliranosti od svijeta (Raj nema pojma o ratu, pogromu Židova, čak ni Božiću) jedino veselje i smisao nalazi u Davidu s kojim se sporazumijeva na francuskom jeziku (nije objašnjeno otkud David zna francuski, poslije saznajemo da mu je materinji jezik jidiš) te naposljetku bježi u džunglu nadajući se da će on i David zauvijek umaknuti prošlosti ispunjenoj bolom i smrću. Appanach piše u ich-formi i tako suočava čitatelja s najintimnijim Rajevim mislima i osjećajima, među kojima dominira sram i dirljiva, dječja iskrenost, iako nam priču Raj pripovijeda kao starac. Kako je sama potekla iz tradicionalne indijske obitelji s Mauricijusa (puno ime joj je Nathacha Devi Pathareddy Appanah) vjerodostojno je opisala Rajevu zlosretnu obitelj, raskošnu otočku floru i faunu te rasne odnose koji su naznačeni vrlo suptilno, postavljeni na rub priče o odrastanju i osobnoj tragediji. U Rajevom svijetu sve se vrti oko braće i zato samo oni imaju imena (David i Raj su kraljevska imena, dva mrtva brata su vjetar i užitak, dok majka, otac, buduća žena i sin ostaju bezimeni), no u pozadini ove ispovijesti zapravo dominiraju politička pitanja. Knjiga će vas natjerati na čeprkanje za dodatnim informacijama i objašnjenjima, kao i navesti na već izlizane zaključke kako je patnja univerzalniji jezik i od matematike. Slično je i s autoričinom drugom knjigom, kod nas neprevedenom Blue Bay Palace, gdje usamljena Maya pokušava pobjeći iz siromašne i disfunkcionalne obitelji, ali se sudara sa rigidnim kastinskim sustavom. Izgleda da je bijeg vrlo čest motiv kod Nathache Appanach koja je i sama napustila Mauricijus i emigrirala u Francusku. Kako bilo, Posljednji brat je vrlo filmična knjiga koja se pročita za dva sata, te pruža mnogo uvjerljiviji materijal za film od Milijunaša s ulice koji je već unovčio sudbine indijskih klinca s dna socijalnog lanca. Katarina Brbora