Popkalčr

Special cijena 45,00 kn Redovna cijena 50,00 kn
  • Broj stranica: 308

  • Godina izdanja: 2011.

  • ISBN: 978-953266228-3

  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez

  • Visina: 205 mm

  • Težina: 385 g

U svojoj novoj knjizi Popkalčr Branko Kostelnik pokazuje se kao veliki znalac popularne kulture koji suvereno rastavlja i sastavlja sve njezine elemente. U esejima i kritikama Kostelnik pokazuje koliko popularna kultura posljednjih desetljeća nemjerljivo utječe na svakodnevicu, ali i kako je visoku kulturu nemoguće zamisliti bez njezine popularne komponente. U Popkalčru Kostelnik se bavi svim pojavnostima popularne kulture – najviše, naravno, glazbom, ali jednako zanimljive tekstove ispisuje i o dizajnu, likovnosti te fenomelogiji kiča i turbofolka. Popkalčr bez sumnje daje odličan uvid u povijest pop-kulture u nas posljednjih petnaestak godina te iscrtava okvire u kojima se ona u različitim političkim okolnostima manifestirala.

3.9.2011.

Branko Kostelnik : Popkalčr

Moderna vremena Info, Sven Popović, 02.09.11

Pisati o pop-kulturi nikad nije zahvalan posao, prvenstveno zato što se više-manje sve svodi na osobnu interpretaciju i što-je-autor-htio-time-reći, te eruditsko poznavanje kulturoloških fenomena (bendovi, subkulture itd.) koje graniči s patologijom. I eto, pred sobom imamo zbirku cijelog niza tekstova Branka Kostelnika “Popkalčr”, koje veže samo jedna stvar, pop kultura. Knjizi, dakako, prethodi predgovor u kojoj autor objašnjava da zapravo nije fan takvih zbirki tekstova, ali eto, nagovorili su ga urednici a i on je sam osjetio potrebu da takva knjiga izađe. Dakle, predgovor uključuje prebiranje po prošlosti, nabacivanje imena, lokacija, ideja i nekoliko anegdota. Dobro zapamtite riječ “anegdota”, ona je ključna u Kostelnikovom građenju teksta. Naime, autor se toliko razbacuje anegdotama da na trenutke ispada da piše o sebi, a ne, recimo, o Partibrejkersima ili kome već. Njegovo intimiziranje rijetko kad uspije ispasti simpatično, dapače, često ispadne samozadovoljno. Poput onog kad on i Cane iz Partibrejkersa piju za šankom, raspravljaju o pivu i na kraju se skoro njih dvojica, braća iz svemira, potuku oko toga koja je bolja piva. A zašto? Zato što nijedan ne popušta, jer je sve to, u konačnici, kako kaže, rock and roll. Takvi, pomao banalni zaključci česti su u knjizi; na jednom mjestu tvrdi da se izvanredna bića poput Štulića, Rundeka i Koje pojavljuju jednom u sto godina. Kako to autor objašnjava? Nikako. To je jednostavno tako, i nema nikakve veze s nostalgijom. Na još jedan nezgrapan moment nailazimo u poglavlju o naslovnicima kultnih Ex-Yu rock albuma, gdje (osim što nedostaju slike koje bi itekako pomogle) autor ponovno sebe stavlja u centar pažnje, tako da mu, recimo, prilikom preslušavanja i gledanja u omot album “Katarina II” iz lijevog oka poteče suza, ili pjesnički zamišljeno gleda u omot albuma “Sjaj u Tami”. A tu su i neobične paralele između neusporedivih kategorija. Dakle, tvrdi autor, Majke su hrvatski pandan Nirvane, a Rijeka na neki način, po socio-političkom i kulturnom aspektu korespondira s Manchesterom. Nije da su usporedbe nebulozne, niti da ne posjeduju dodirne točke, ali tu se radi o toliko različitim fenomenima da uspoređivanje jednostavno nema smisla. Riječka scena i riječki kulturni život imaju potpuno drugačije polazišne točke od manchesterskih, kao što stvaralaštvo Majki, tj. poetika Gorana Bareta pronalazi svoje izvore iz potpuno drugog seta problema od Nirvane tj. Cobaina. Rijetko što me može izbaciti iz takta kao prekomjerno citiranje i pretjerivanje fusnotama. To autoru polazi za rukom u tekstu “Madonna in erotica - erotica in Madonna”, gdje se zapravo cijela priča svodi na citiranje cijelog niza autora te elaboriranja citata, da bi se na kraju, u fusnotama objasnilo kakve to veze ima s Madonnom. Cijela knjiga vrvi takvim nezgrapnim trenucima koji čitatelja polako more i tjeraju da ostavi knjigu sa strane. Jedna od najvećih zamjerki knjizi jest što se Kostelnik u proučavanju pop-kulture zaustavlja nakon ranih devedesetih. Najrecentnija imena među bendovima (kad je već težište na muzici) su Nirvana i Majke (te usputno spominjanje TBF-a), od stranih se sve vrti oko općih pojmova: Iggy Popa, Nicka Cavea, Patti Smith, Waitsa, Dylana, Cohena itd. Da se razumijemo, to su redom izvanredni umjetnici, no Branko Kostelnik kao da odbija prihvatiti činjenicu da se u međuvremenu dogodilo milijun i kusur promjena u hrvatskoj i svjetskoj popkulturalnoj sceni. Radiohead i mladi DIY bendovi su uzdrmali diskografske gigante svojim radikalnim pristupom u distribuciji, Libertinesi i Strokesi ubrizgali su dozu adrenalina umirućem, dekadentnom ruhu rock and rolla, a na istoku, u bliskom nam Beogradu, rađa se nova scena. Sve u svemu, to samo ukazuje na popriličnu dozu ziheraštva. Doduše, u knjizi povremeno nailazimo na poneku zanimljivu primjedbu, ali većinu vremena Kostelnik zapravo reciklira reciklirano. Dosta zgodni momenti su intervjui u poglavlju “OUR kulture i velika vojnička konzerva paštete”, gdje se bavi kulturnim životom zagrebačkog SC-a, pa iz razgovora s glumcem i performerom Željkom Zoricom doznajemo kako su potjerali Aerodrom iz prostorije za probu jer nisu odgovarali njihovim estetskim kriterijima. U svakom slučaju, poprilično je zanimljivo pročitati kako su ekipa iz Kugle i insideri poput Borisa Leinera doživljavali začeće nečega što će kasnije biti poznato kao Novi val. I da, ovo je jedan od rijetkih slučajeva gdje se, kada se priča o zagrebačkoj sceni osamdesetih, ne veliča trokut Zvečka - Blato - Kavkaz, što je poprilično osvježenje u tom području. Knjiga je, dakle, kao i sama pop-kultura, kolaž, niz isječaka, od Caveovih koncerata do komparativne studije Majki i Nirvane. I dobro, možda je na trenutke suviše samozadovoljna, i dobro, neke su usporedbe pomalo nategnute, ali knjiga služi kao sasvim zgodan testament vremena, podsjetnik na cijeli niz otkačenih manifestacija i kulturoloških pojava. Mlađoj generaciji pružit će ok uvid u popularnu kulturu na Ex-Yu području, a kod starijih će vjerojatno potaknuti dozu pozitivne nostalgije.

2.10.2011.

Šarmantno starenje popularne kulture

Vjesnik, Martina Kalle, 30.09.2011.

Pitanja jesu li elitna i popularna kultura dva svijeta ili dva lica istog novčića, koliko su se promjene devedesetih godina odrazile na popularnu kulturu i niz drugih tema o popularnoj kulturi - okosnica su dviju knjiga Branka Kostelnika »Popkalčr« i »Eros, laži i pop rock-pjesme« u izdanju zaprešićke Frakture, predstavljene u četvrtak na večer u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. U svom kratkom uvodu urednik Seid Serdarević napomenuo je da se radi o komplementarnim knjigama - »Popkalčr« pokazuje Kostelnika kao čovjeka koji se bavi pop kulturom, reagira na dnevne događaje, koji je novinar, koji se bavi likovnošću, a s druge strane »Eros, laži i pop rock-pjesme« pokazuje čovjeka koji je spreman ući u meritum stvari na jedan drugačiji način. Filmolog Bruno Kragić o Kostelnikovim knjigama progovorio je »iz položaja reakcionara prema revolucionaru«, prepoznavši u dvjema knjigama zaokruženu etapu promišljanja fenomena popularne kulture, popularne glazbe, rocka, načina modifikacije rocka i konkretizaciju rocka na hrvatskoj glazbenoj sceni devedesetih godina, odnosno onoga što on naziva nasljeđem izvornog rocka i posebno nasljeđem alternativnih oblika rocka - punka, naspram dominantnih modela na hrvatskoj glazbenoj sceni. Povjesničar umjetnosti Vanja Babić pobliže se pozabavio knjigom »Popkalčr« u kojoj ističe dvije karakteristike Kostelnikova stila - »ležernu ozbiljnost i nepretencioznu ambicioznost«. »Popkalčr« je više nosi karakteristiku ležernog, dok »Eros, laži i pop rock-pjesme« više naginju ambicioznom. »Kostelnikov je stil često baziran na ich-formi, autobiografskom i anegdotalnosti. Kostelnik je uvijek sklon lucidnim dosjetkama i njegov stil pisanja uvijek ima karakteristike anegdotalnosti, ironije i autoironije, ali i znanstvenog dikursa«, kazao je Babić. Knjiga ima sedam cjelina, svaka naslovljena nekim citatom ili stihom nekog rock glazbenika ili umjetnika, a već izborom tih citata Vanja Babić uviđa da Kosetelnik smatra da se popularna kultura danas teško može strogo odijeliti od takozvane visoke kulture. Aleksandar Štulhofer uredio je knjigu »Eros, laži i pop rock-pjesme«, u suizdanje Frakture i Hrvatskog društva pisaca. Knjiga započeta davnih dana kao magisterij, po Štulhoferovim je riječima jedinstvena u smislu ako se gleda iz očišta društvene znanosti i ideje da se napravi studija slučaja gdje je istraživač ujedno i akter. Štulhofer aludira na Kostelnikov art rock bend Roderick Novy kroz čija se iskustva stvara skica devedesetih. »Umjesto da priča o privatizaciji i o ratu, sve to imate u kratkom životu jednog rock benda. Vidimo kako estetika u tom vremenu više nema ništa sa životom, jedino što je bitno su zakoni tržišta, ali ne oni koji vladaju, recimo, u Norveškoj. Vidimo društvo u kojem muškarci i žene postaju smrtni neprijatelji u kojem žene mogu opstati jedino ako su seksi, gole ili skoro gole. To je taj seksizam o kojem Kostelnik piše«, kazao je Štulhofer. Opisujući pretpovijest nastanka dviju knjiga, njihov autor Branko Kostelnik podsjetio se ranih devedesetih i društva koje se okupljalo u kultnom B.P. klubu i znakovitog pisanja na salveti; prostora, mjesta i načina na koji su knjige nastale: »Nacrtao sam peterokut izložbe-koncerti-teorija-tekstovi-performansi, koji je na neki način u idućim godinama pratila cijela ekipa, Željko Marcijuš, Tomislav Brlek, Saša Pavković i Vanja Babić.« Na kraju je duhovito poentirao Vanja Babić: »Čitajući knjigu, osjećamo da je popularna kultura postala zrela i ostarjela, ali u Kostelnikovoj interpretaciji ona je ostarjela na prekrasan i šarmantan način.«