Pitanje anatomije

Kada odluči prekršiti sve svoje zavjete, izaći iz svoje kule bjelokosne, iz zone komfora i svakodnevnih rituala – odlazak na tržnicu, kuhanje, čitanje knjige iz pozamašne kućne biblioteke, sve uvijek u isto vrijeme – gospodin Florijan Bauer ne zna kamo će ga to odvesti, što će sve pokrenuti njegov neobičan, pomalo bizaran oglas: Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa. Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčene. Jednako tako bankovna službenica gospođa Veronika Vinter, jedina osoba koja se javila na oglas, potaknuta svojom čežnjom za neobičnim i nezavidnom financijskom situacijom, i ne sluti kakve će joj dramatične promjene izazvati taj čudnovati, čudesni posao.

Marina Vujčić u Pitanju anatomije ispisuje tužno-sretnu priču o ljubavi i prijateljstvu dvoje tako različitih, a tako duboko sličnih osamljenika. Veronika Vinter i Florijan Bauer – oboje kao i većina nas – prvo moraju shvatiti i prevladati sami sebe, izboriti se protiv onoga ja koji su sagradili da bi se sačuvali od vanjskoga svijeta, od napasnika, od okrutne i nemilosrdne okoline, da bi zasjali u punini svoje dobrote, plemenitosti, ljubavi. Pitanje anatomije roman je o ljudima, o sreći i nesreći, ali nadasve o važnosti dodira, milovanja, jer leđa jesu na nezgodnom mjestu i ona nas najviše podsjećaju koliko smo sami i koliko nam treba drugi da nas počeška, da nas miluje, da nas zagrli, i kada nam je lijepo i kada nam je teško. Marina Vujčić u Pitanju anatomije ispisala je neviđeno toplu ljudsku priču, s puno duhovitosti i humora, s posvetom umjetnosti i čitanju, s velikom nadom da je bolji ja svakoga od nas moguć i ostvariv ako se otvorimo prema drugima i krenemo malim koracima ostvarivati svoje i najobičnije snove.

"Pitanje anatomije ima posebno mjesto u našoj suvremenoj prozi, a kao i svi dosadašnji romani Marine Vujčić potvrđuje neprestan razvoj i rast njezina književnog umijeća." – Strahimir Primorac, Vijenac

"Jasno je meni da sam možda u svojim shvaćanjima ja otišla daleko (ili propala dublje) od onoga što je možda i sama autorica svojom pričom htjela istražiti, ali to je tako – jednu knjigu autorica piše, drugu knjigu čitateljica čita. Najboljim autoricama polazi za rukom upravo to, da pišući priču koju žele pričati, napišu mnoge priče koje čitateljice žele i trebaju čitati. Čarolija."  – Iva Rajić, blog Bibliovca

"Kako čitati priče i kako gledati slike, kako naučiti ono što ne znaš, pa čak i ne osjećaš da trebaš, jaka je potka ovog romana. Dogodovštine oko milovanja leđa (ne brinite se, Florijanu nije nikakva “rekreacija” na pameti) ovdje su samo da bi razotkrile ono što tako pomno čuvamo; od stanja na računu u banci do stanja u bilanci srca i duše." – Bojana Radović, Večernji list

"Ovaj je roman svakako jedna od neobičnijih priča o međuljudskim odnosima, poglavito muško-ženskim. Možda smo nenavikli u domaćoj književnosti udubiti se u priču o odnosu između žene i muškarca kojemu je ljubavna ili seksualna komponenta potpuno uskraćena. Možda smo još nenavikliji percipirati priču o dvoje ljudi koji su usprkos izostanka erotskih konotacija jedno drugome poticaj i nadahnuće (iako uglavnom nepriznato i neželjeno) i koja se u punom zamahu razvija u sasvim pozitivnom i optimističnom ozračju." – Davor Šišović, Glas Istre

"Danas bih ovaj roman svrstao uz bok meni omiljenog Fredrika Backmana (Čovjek zvani Owe', Britt-Marie je bila ovdje'..) i zamjerio jedino što nije preveden na puno više jezika, osim talijanskog. Pitanje anatomije uz dobar prijevod i agilnog izdavača može na globalnom nivou reprezentirati našu književnost. A roman koji je zaslužio dvostruko čitanje od mene zaslužuje i dvostruki bis, buran aplauz." – Željko Erceg, Dalmatinski portal

"Završna točka protagonista – koji ovoga puta zaista vrše potrebne akcije – stavlja u poziciju biranja sudbine koja će im donijeti ono što, sada preobraženi, istinski zaslužuju. Sve je to uklopljeno u jednostavne i često lepršave, poetične rečenice pune humora i harmonične topline koje ćete imati želju zabilježiti negdje sa strane. Roman je zaključen još jednim oglasom, ali do njega ćete – grozničavim čitanjem i iščekivanjem sljedećega u nizu događaja – morati doći sami." – Barbara Tolić, blog Književne kritičarije