Panorama
Special cijena
5,00 €
Redovna cijena
17,12 €
-
Jezik izvornika: slovenski
-
Prijevod: Anita Peti Stantić
-
Broj stranica: 208
-
Datum izdanja: prosinac 2019.
-
ISBN: 978-953358190-3
-
Naslov izvornika: Panorama
-
Vrsta uveza: tvrdi s ovitkom
-
Visina: 204 mm
-
Težina: 305 g
-
Najniža cijena u posljednjih 30 dana: 0,00 €
Rok isporuke: tri radna dana.
Besplatna dostava: za narudžbe iznad 35,00 €.
Vrijedi za područje Republike Hrvatske.
Svi likovi ovog romana su putnici. To je bezimeni slovenski pisac s fotoaparatom, kojega zatječemo na kišnoj obali Irske, i njegov vodič, tajanstveni albanski vozač Gjini, to je Spomenka, sveučilišna profesorica književnosti zemlje koja više ne postoji, i svi oni drugi – radoznali, izmješteni ili protjerani – koje u svojem upečatljivom proznom kaleidoskopu portretira Dušan Šarotar.
Dok nas njihovim tragom vodi s jednog na drugi kraj Europe, dodirujući ožiljke koje ostavljaju ljubavi i ratovi, Panorama je ponajprije album intimnih pejzaža, nezaboravno putovanje unutra.
Smješten na raskrižju između fikcije, povijesti i memoara, popraćen nadahnutim autorovim fotografijama, nagrađivani roman Panorama jednog od najcjenjenijih suvremenih slovenskih autora Dušana Šarotara moćna je meditacija o pamćenju i pripadanju, o pričama koje su nas stvorile i ne prestaju nas stvarati.
"Panorama nije roman u kojemu se nešto događa; sve se već dogodilo, donijelo katastrofu, i egzil je jedino mjesto u kojemu pojedinac može pronaći mir i zadobiti perspektivu. To je ono o čemu nam, mislim, govori ova čudesna knjiga…"
- Guardian
"Neka književna djela opiru se jednostavnim opisima. Panorama Dušana Šarotara izvrstan je primjer za to. Neki bi je mogli nazvati meditacijom unutar putopisa unutar romana. A vi biste tim terminima možda poželjeli promijeniti mjesta, no to ne bi promijenilo ništa. Ovo je roman o pamćenju, o pričama unutar priča, koje u jedno uvezuje gruba nit tema koje se ponavljaju, istodobno bezvremenih i aktualnih."
- Numéro Cinq
"Ovo je roman o različitim vrstama egzila – nacionalnom, jezičnom, kulturnom – koji leži u srcu jednog od iskustava Europe. Podnaslovljena kao 'Pripovijest o tijeku događaja', ona je doista tanana, poetična, žurnalistička, fikcionalna melankolična knjiga o putovanju vremenom, prostorom i umom."
- Iz obrazloženja žirija nagrade Oxford-Weidenfeld Prize
Knjiga je objavljena u sklopu projekta Coping with Insecurities of Contemporary Europe sufinanciranog sredstvima programa Europske unije Kreativna Europa. Više o projektu OVDJE.
Bilo kuda, tuđinac svuda
Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija, 3. 4. 2020.
Pripovjedača “Panorame” (prijevod sa slovenskog potpisuje Anita Peti-Stantić) zatičemo – ili je uputnije reći kako on nas dočekuje - u Irskoj, u Gallwayu, kamo je stigao da bi u tome, njemu stranom, predjelu, na zapadnome rubu Europe, u miru dovršio rukopis na kojemu radi.
Ali već od prve stranice posijani su razlozi za zbunjenost. Za početak, čak i prije kraja ukupno treće rečenice otisnuta je dojmljiva crno-bijela fotografija koja prikazuje suprotnu obalu, odnosno drugu stranu zaljeva, snimljenu iza staklene stijene koju zapljuskuje kiša.
To nije jedina ilustracija u knjizi, ima ih barem pedesetak. Neke fotografije, zapravo većina njih, tako su dojmljivo kadrirane da bi ih - naravno, u većemu formatu - poželjela svaka galerija. Ostale funkcioniraju kao privatni dokumenti, premda su i one tehnički besprijekorne. Pripovjedač, očito, nije blagoslovljen samo jednim, književnim, talentom, nego u najmanju ruku s dva, jer je i vrlo rafiniran vizualni umjetnik. Ali je li njega uopće uputno nazivati pripovjedačem?
“Panorama” započinje kao intimistički zapis iz piščeva dnevnika ili melankolična reportaža. Mogli bismo reći da se tako i razvija da nije jednog “ali”. U ovoj se knjizi ništa ne pomiče, nikamo ne smjera, nigdje ne stiže. Nemojte to shvatiti doslovno jer autor je autentični literarni nomad koji je svoje djelo razbacao široko u prostoru: ono započinje u Irskoj, nastavlja se u Belgiji, pa se opet vraća na zeleni otok, da bi još jednim narativnim rikvercom dospjelo u Flandriju... i sve tako naprijed-natrag dok se knjiga konačno ne odmota u Bosni. “Panorama” je roman, tako je, uostalom, deklarira i nakladnik, ali od neke sasvim posebne, osebujne vrste kojoj je teško, ako ne i nemoguće pronaći dostojna parnjaka.
Koliko god Šarotar bio velikodušan u predočavanju mizanscena, jer pušta da ga pripovijedanje vodi u daleke predjele, toliko je škrt u radnji. Nje zapravo i nema, barem ne na površini, ona vrije ispod prividnog mira neuzbudljive svakodnevice, u svakom iz nevelike galerije Šarotarovih junaka. A to su, osim naratora, ponajprije njegov irski vozač i vodič, Albanac Gjini te stanovita gospođa Spomenka.
Njih troje, kao i manje-više sva ostala čeljad posijana po romanu, svatko na svoj način ispovijedaju svoju muku bezdomstva odnosno tuđinstva, nemogućnosti da više ikome do kraja pripadaš jednom kad si prerezao spone sa starim krajem i svojim bivšim životom. Onaj tko ode, na neki čudnovati način nikada neće završiti svoje putovanje, udaljavat će se sve više i više od svoga zavičaja i svoje biografije čak i onda kad bude stajao na mjestu.
Ovako to objašnjava Gjin: “Kad si daleko od jezika, daleko si od doma, svaki dan sve više, sa svakom novom riječi udaljenost se povećava i produbljuje, izgubljenu riječ zaposjedne, naizgled je nadomjesti druga, uvjerljivija, bolja, svima razumljiva, ali strana; emigrant, taj vječni čuvar i istovremeno poricatelj svoga jezika, zna da su gubitak i praznina, u njima rastopljena slast zaborava koji ga obavija, koji ga ustrajno ispunjava učenjem koje je jedino cjepivo protiv osame, očaj i ludilo, ipak nezamjenjivi, bolni i neizlječivi poput ljubavi.”
“Panorama” švenka od Irske do Bosne, od “kraja” zapada do “početka” istoka, otkrivajući svugdje dugu, mučnu i neprekinutu povijest odlazaka, ne ostavljajući pritom bogzna kakvu nadu onima koji se spremaju poći. Roman se “odjavljuje” uz pomoć Ive Andrića, odnosno njegova “Pisma iz 1920. godine”. U tome se tekstu slavni pisac bavi mladalačkim prijateljstvom s Maksom Lavenfledom, sarajevskim Židovom, kojega je zadnji put vidio na željezničkoj stanici u Slavonskom Brodu.
Taj razočarani povratnik s ratišta koji je bio izgubio svaku vjeru da će u Bosni ikada zavladati trajni mir, otputovao je prvo u Trst ufajući se da bi otamo mogao poći u Južnu Ameriku. Sudbina ili ćudljivi splet okolnosti, kako vam drago, prvo su ga odveli u Francusku, gdje se među jugoslavenskim emigrantima u Parizu pročuo kao odličan liječnik. Kad je počeo građanski rat u Španjolskoj, priključio se republikanskim snagama. Poginuo je u bombardiranju bolnice u kojoj je spašavao ranjenike, zajedno s većinom svojih pacijenata. Životni put Maksa Levenfleda zorno je pokazao kako se bijeg od zla počesto ispostavlja kao koračanje ususret nekome drukčijem, ali jednako razornom zlu.
“Panorama” Dušana Šarotara nije štivo za svakoga. Manje strpljive, odnosno nedovoljno usredotočene čitatelje mogli bi odbiti pasusi koji se počesto prostiru na nekoliko stranica i autorova navada da ležerno “gubi” i “pronalazi” svoje likove te se šalta s jednoga u drugi prostor. No, koga to ne smeta, užitak mu je zajamčen.
Europska unija počela se dijeliti kao Jugoslavija
Denis Derk, Večernji list, 13. 7.2020.
Slovenski svestrani autor Dušan Šarotar u novoj je, doista iznimnoj knjižari Frakture u razgovoru s urednikom Romanom Simićem prošli tjedan predstavio svoj drugi roman “Panorama”, u prijevodu Anite Peti-Stantić.
Zašto ste na kraj romana “Panorama” stavili ono čuveno “Pismo iz 1920.” Ive Andrića?
Čitatelj sam i Andrić je enigmatičan i originalan pisac onog izgubljenog prostora i vremena bivše Jugoslavije, bivše kulture i bivšeg jezika. Naravno, Andrić je aktualan. Čitam ga i danas. Njegove kratke priče su sjajne. Što se “Panorame” tiče, prijatelj mi je fotokopirao to “Pismo” i rekao da ga moram pročitati u Sarajevu. A to “Pismo iz 1920.” se savršeno uklapalo u moju priču, a to je priča o Židovu, emigraciji, vječnom zlu i prokletom prostoru Sarajeva i Bosne gdje se susreću mnoge kulture, religije i civilizacije. Sjećamo se vremena kada se govorilo da je Sarajevo naš Jeruzalem. A što je danas? Naša Sirija? Sve to postoji u Andrićevoj priči koju možemo čitati i kao stvarnu priču, ali jasno je da je ona izmišljena i da je to metafora o jednom prostoru u kojem sam se prepoznao. Poanta je mog romana da 20. stoljeće nije završilo u Sarajevu, nego da je u Sarajevu počelo 21. stoljeće. U tom romanu nisam tražio završetke svih priča, nego početak jedne priče. Danas, pet godina nakon objave knjige, vidimo da se zatvaraju granice, dižu bodljikave žice. Imamo krajnje desne stranke koje ulaze u parlament. Socijalna država, liberalni kapitalizam, dakle neki postulati koji su formirali suvremenu Europu, vidimo da su propali. Ne samo da se Europa zatvara, nego se i kreće u nekom drugom smjeru.
“Panorama” je roman o Europi, ali kada ste pisali knjigu, to je bila jedna druga Europa. Koliko je te Europe ostalo danas?
Odlično pitanje. Europe ima samo toliko koliko ima Europljana. Mislim da ljudi koji se osjećaju Europljanima nikada nije bilo puno, a mislim i da ih danas ima sve manje. To je bit. Tu se može povući i metafora s Jugoslavijom. Koliko je u Jugoslaviji bilo Jugoslavena? Andrić se, na primjer, izjašnjavao kao Jugoslaven i izmicao se određenju da je Srbin ili Hrvat i tim nacionalnim opredjeljenjima. Europu smo zamišljali kao Europu Europljana, a danas je to sve više Europa nacionalnih država.
Jesu li onda knjige poput vaše “Panorame” uzaludne?
Nisu, jer ja i ne pišem zato da bih ispravljao svijet ili mu davao lekcije ili pokazivao smjer. Nemam pedagoške motive kada pišem. Ja pišem sjećanja. Svaka knjiga iako je napisana u ovom konkretnom vremenu i konkretnom prostoru, zapravo je knjiga sjećanja. Zato je i svaka knjiga na neki način nostalgična. I “Panorama” je nostalgična knjiga, ne samo za Europom, nego i za Europljanima.
U “Panorami” su objavljene i vaše fotografije. Koliko je ona klasični roman?
Mislim da klasičnog romana nema. Klasičnost romana se uvijek mijenja i na neki način izmišlja. Moj roman ima potpuno novu strukturu, drukčiji narativ i drukčije rečenice, nema fabulu od početka, ali mislim da klasičan postane u trenutku kada ga čitatelj prepozna kao roman. Taj trenutak pretvara neko djelo u klasično. Naravno, i vrijeme. Ako se ljudi vraćaju nekom djelu nakon deset, petnaest godina, to znači da su ga prihvatili kao roman. A neki će u njemu vidjeti istinite priče, neki povijesni roman, neki će vidjeti esej o izgubljenim književnostima, neki putopis. Ali to vrijedi danas. A kada vrijeme prođe, vidjet ćemo da je to literatura.
Vaš prvi roman bio je obiteljski. A koliko vas ima u “Panorami” i koliko ste jedan od njegovih likova?
Mislim da sam sav u tom romanu. Napisan je u prvom licu, iako nigdje ne spominjem sebe ni po imenu ni po zanimanju, niti po obitelji. U njemu sam se pretvorio u oko i uho. Napisao sam to što sam vidio i što sam čuo. Svi ti likovi koji su mi to pričali prošli su kroz mene i mislim da sam ja svi ti likovi. To su moji heteronimi, kao kod Pessoe. Govorim kroz sve te glasove.
Jeste li vi završni dirigent tog romana ili vam se on ponekad oteo kontroli?
Literaturu je nemoguće pisati s kontrolom. Dok kontrolirate tekst ne pišete literaturu. Jezik vam mora sa svakom rečenicom i sa svakim zarezom bježati na sve strane. Jezik traži svoj materijal, svoju priču, svoje ljude. Dok to kontrolirate, pišete tekst za časopis, esej, kritiku, filozofiju. Ali kada pišete literaturu, jezik vam bježi na sve strane.
Vidim da vam je jezik jako bitan, a u Zagrebu ste na predstavljanju “Panorame” spomenuli i prekmurski kao materinski jezik. Razmišljate li o tome da napišete roman na prekmurskom jeziku?
To bi bilo sjajno. Mi svi pišemo poeziju na starom prekmurskom dijalektu. Kada se jezik zapusti, kada se na njemu više ne piše književnost, jezik postane tvrd i više se ne može ispričati suvremena priča na tom starom jeziku. Ne samo da nemamo riječi za sve stvari koje nas danas okružuju, nego nemamo ni rečenicu kojom bismo mogli progovoriti. Kada zadnji govornik starog jezika ušuti, nestane i taj jezik.
Znam da je Slovenija trebala biti zemlja gost na sajmu knjiga u Frankfurtu 2022., godine pa je to odgođeno za 2023. zbog korone. Što vi kao pisac očekujete od tog projekta?
To je velika šansa, ali mislim da velike nacionalne projekte ne trebamo gledati kroz oči pisca. To su veliki projekti za cijelu slovensku književnost, za slovenski jezik i državu. Ja osobno nemam puno s time. Ne vjerujem da ću ja ili drugi pisci koji ćemo biti tamo pozvani, nakon Frankfurta imati više nego što imamo sada. To su projekti namijenjeni državama, a ne spisateljski ili umjetnički projekti.
A kako dolazite do stranih prijevoda. Je li to plod vašeg truda ili plod vaše agencije za knjigu?
Prijevode mogu inicirati i prezentirati i Javna agencija za knjigu pa i projekt u Frankfurtu. Oni se i trude da budete objavljeni, ali onda ste sami. Zahvalan sam mojoj Beletrini i Javnoj agenciji na pomoći, ali i to se u nekom trenutku zaustavlja. Ne ide sve preko njih. Neke knjige ipak idu same. Ali, bitno je, i to ne treba ni naglašavati, da knjiga mora biti dobra. Kao što vinar prati svoje vino na sajmovima i daje ga na degustaciju, to mora raditi i pisac. Dobro vino ide daleko, a loše se zaustavi već na prvom sajmu.
-
Druženja s piscima i prevoditeljima u Knjižari Fraktura
U Knjižari Fraktura u Zagrebu (Ulica Kneza Mislava 17)od 6. do 10. srpnja 2020.pridružite nam se na predstavljanjima knjiga i razgovorima s piscima i prevoditeljima.
Ponedjeljak, 6. srpnja, 19 satiPredstavljanje knjigeKorov, ili protiv književnosti Marka PogačaraRazgovor s autorom vodi Kruno Lokotar.
Utorak, 7. srpnja, 19 satiPredstavljanje knjigeIstarska Lady Macbeth Damira Zlat -
Anita Peti-Stantić
Anita Peti-Stantić je sa slovenskog jezika prevela knjigu Panorama Dušana Šarotara. Knjiga je objavljena u okviru projekta “Nošenje s nesigurnostima suvremene Europe – prijevod deset knjiga”, sufinanciranog sredstvima Europske Unije.
Anita Peti-Stantić je profesorica na Odsjeku za južnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje predaje poredbenolingvističke i slovenističke kolegije. Na studiju se p
Slične knjige
-
Mudrost poraza, ludost pobjedeSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 13,99 € -
Moje mjesto pod suncemSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 7,83 € -
Grad u grimiznom ogrtačuSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 18,45 € -
Dok pakiram svoju bibliotekuSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 17,12 € -
-
Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribuSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 22,43 € -
-
Svjetlo za duhoveSpecial cijena 5,00 € Redovna cijena 19,78 €